SFF i priče o razorenim porodicama

Veliki broj filmova prikazanih na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu (SFF) su priče o razorenim porodicama iz tranzicijskog vremena, kaže za Deutsche Welle urednica Redakcije za kulturu, umjetnost i obrazovanje BH radija 1 Danijela Regoje.

Sarajevo Film Festival

„Nedostak novaca, komplikovan birokratski aparat, odlazak preduzeća u stečaj, bolest, patrijarhalna i konzervativna sredina koja ne dozvoljava da budeš drugačiji, sve su to razlozi raspada porodice i motivi mnogim regionalnim autorima. Koliko se društvo može kriviti za sve te pojave i kako je porodica od ‘ćelije društva’ postala inkubatorom i rasadnikom straha, terora i monstruoznosti? Sve su to pitanja na koja su odgovor tražili autori iz regije. Iako je takmičarski program festivala fokusiran na regiju, zanimljivo je da u selekciji za dugometražni igrani film nije bilo nijednog ostvarenja iz neposrednog bosanskohercegovačkog okruženja. Dominirali su filmovi iz Gruzije, Turske, Grčke, Bugarske, Rumunije, Albanije… Doduše, u ovoj selekciji, ali van konkurencije, prikazana su i dva bosanskohercegovačka filma ‘Muškarci ne plaču’ Alena Drljevića i prvi naš dugometražni animirani film ‘Ptice kao mi’ Faruka Šabanovića. I uzme li se u obzir činjenica da prvi ima najvišu prosječnu ocjenu po glasovima publike, ali i mladih, vidimo koliko je sarajevska publika željna domaćih priča, pri čemu pod ‘domaćim’ podrazumijevam sva ona područja sa kojih nam ne treba prevodilac”, kaže Danijela Regoje.

Oliver Stone i John Cleese

I dokumentaristi su se bavili aktuelnim prilikama sa svim izazovima koji ih karakterišu. Ovaj program donio je pregršt zanimljivih priča, od onih koje ukazuju na problem migracija, negiranja i neprihvatanja drugog i drugačijeg, do priča o neobičnim hobijima i ljudima. „Pored pomenutih i kratkih filmova, od ove godine u takmičarskoj selekciji su i studentski filmovi, što je za svaku pohvalu. Na taj način SFF zatvara krug, jer obično filmski stvaraoci počinju sa studentskim filmovima, nastavljaju sa kratkim, potom dokumentarnim, da bi došli do svojih dugometražnih igranih prvijenaca”, kaže naša sagovornica.

SFF je i ove godine ugostio slavne ličnosti iz svijeta filma. Velikanima koji su prethodnih godina prošetali sarajevskim crvenim tepihom poput Angeline Jolie, Brada Pitta, Morgana Freemana, Nicka Noltea, Mickeya Rourkea, Kevina Spaceya,  Daniela Craiga i Roberta De Niroa, ove godine su se pridružili slavni John Cleese i Oliver Stone. „Svakako je dolazak Monty Pythonovca Johna Cleesea u Sarajevo potez vrijedan hvale, posebno ima li se u vidu činjenica da nam u ‘moru’ filmova koji pred nas ‘istresu’ sav jad i čemer u kojem živimo, nedostaju oni koji će nas nasmijati, opustiti, razveseliti. A Cleese i njegovi filmovi to zaista jesu. Sjetimo se samo ‘Ribe zvane Vanda’, ostvarenja koje je i prikazano na ovogodišnjem SFF-u u čast Cleeseovog dolaska. Njemu je pripalo jedno od dva počasna Srca Sarajeva za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti. Drugo počasno Srce Sarajeva uručeno je jednom od najznačajnijih režisera današnjice, trostrukom oskarovcu, čovjeku koji je pomjerio granice sedme umjetnosti, Oliveru Stoneu. Tim povodom održan je i čitav program posvećen ovom stvaraocu u okviru kojeg su prikazani samo neki od njegovih filmova ‘Snowden’, ‘Vod smrti’, ‘Rođene ubice’, ali i najnoviji ‘Intervju s Putinom’. Riječ je o četvorodijelnom dokumentarcu nastalom na osnovu intervjua koje je tokom dvije godine Stone, u više navrata, vodio s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom postavljajući mu pitanja po vlastitom izboru. Ovaj izuzetni dokumentarac pruža uvid u Putinov lični i profesionalni život, a vremenski i tematski se dotiče Putinovog odrastanja u doba komunizma, njegovog uspona na vlast i odnosa s četiri američka predsjednika“, ističe Danijela Regoje.

Film je „skupa igračka“, a koprodukcija neminovnost

Sarajevo je i ove godine potvrdilo da je centar regionalne filmske industrije, ističe urednica redakcije za kulturu BH radija 1. „S obzirom na to da se za film kaže kako je ‘skupa igračka’, njegova budućnost je u koprodukcijama, pa je ovo sjajna prilika da se sretnu filmski stvaraoci iz regije te razgovaraju o novim projektima i mogućoj saradnji. SFF iz godine u godinu opravdava svoje postojanje i definitivno postaje regionalni centar filma. No, stiče se utisak da je ove godine malo ‘podbacio’. I to ne samo zbog činjenice da traje dva dana kraće (posljednji festivalski dan, petak 18.8., predviđen je za projekcije nagrađenih filmova), nego i zbog same atmosfere. Nedostajalo je one gužve na Festivalskom trgu, bilo je tu i sitnih tehničkih problema, poput kašnjenja pres projekcija, izostanka prevoda, a nedostajalo je i gostiju. Možda je ovo prvi put u posljednjih nekoliko godina da nije bilo nikoga iz ekipe filma u Open airu, kako bi se sa publikom družili u programu ‘Kafa sa…’. Uprkos tome, projekcije su bile pune i to jasno govori da ovom gradu i zemlji treba SFF i da ima onih koji su željni istinske umjetnosti. Sarajevo je i ove godine dokazalo da je mjesto susreta i sretanja starih, ali i tek stečenih prijatelja, istomišljenika i zaljubljenika u sedmu umjetnost. Ima li išta ljepše i značajnije od toga?“, kaže Danijela Regoje.

Većina anketiranih građana zadovoljna je ovogodišnjim izdanjem SFF-a. „Ovogodišnji SFF je premašio moja očekivanja. Drago mi je da su ove godine projekcije dostupne na većem broju lokacija, prvenstveno i publici na Ilidži, koja je dugo vremena bila isključena. Mnogo mi se dopada izbor filmova. Neki od njih koji su ostavili najveći utisak na mene su ‘Strašna majka’, ‘Sirovo’, ‘Rekvijem za gospođu J.’ i ‘Kada dođu svinje’. Drago mi je što je ove godine uvedena i nagrada mlade publike“, kaže B.K. za Deutsche Welle. Ž.P. se sviđa što je SFF izabrao Olivera Stonea i Johna Cleesea za počasne goste i počasno Srce Sarajeva: „Njihov izbor čini festival jakim i respektabilnim, diže mu renome. Oba su vrlo važni za svijet filma, svaki u svom domenu. Amerikanac Stone je višestruki oskarovac koji je režirao više od 20 filmova. Planetarno je poznat i velika je privilegija vidjeti ga kako hoda ulicama Sarajeva govoreći tako lijepe riječi o našem gradu. Britanski komičar Cleese je došao na pravo mjesto što se komedije tiče. Možda dobije neku ideju pa snimi nešto komično o nama i našem humoru”, kaže Ž.P.

Bilo je i negativnih komentara

Ipak, nisu svi zadovoljni. J.A. misli da je „SFF podbacio u svakom smislu“. „Najveće razočarenje je loš izbor filmova. Festivalski programi nisu ispunili očekivanja i evidentno je da je ove godine zabilježen drastičan pad kvalitete. Previše je filmova koji su već prikazani na nekim drugim festivalima i filmova koji su bili u kino distribuciji. O umjetničkim dometima SFF-a govori i činjenica da je festival skraćen za puna dva prikazivačka dana. Filmove je zamijenila isprazna zabava, a mediji su bili puni natpisa o pogužvanim haljinama i lažnom glamuru”, kaže J.A.

Na SFF-u su u četvrtak (17.8.) dodijeljene nagrade za najbolja ostvarenja. Najboljim filmom 23. SFF-a proglašen je „Strašna majka“, gruzijske režiserke Ane Urushadze. Srce Sarajeva za najboljeg glumca dobio je Serban Pavlu iz filma „Druga strana nade“. Najbolja glumica ovogodišnjeg SFF-a je Ornela Kapetani iz filma „Buđenje dana”. Režiseru Emanuelu Parvu uručeno je Srce Sarajeva za film „Mede ili ne tako sjajna strana stvari”, dok je najboljim dokumentarnim filmom proglašen „Grad sunca” režisera Ratija Onelia. Žiri i publiku osvojio je i studentski film režisera Nevena Samardžića „Čistoća”, kao i kratki film „Plavetnilo”, režiserke Antonete Alamat Kusijanović. Nagrade publike dobili su igrani filmovi „Žaba” režisera Elmira Jukića i „Muškarci ne plaču“ režisera Alena Drljevića te dokumentarac Olivera Stonea  „Intervju s Putinom”.

U okviru 18 programa 23. SFF-a, publika je za sedam dana mogla pogledati 235 filmova. Posljednjeg dana festivala, u petak (18.8.) bit će prikazani nagrađeni filmovi.