Škola u Glamoču jedinstvena je po nacionalnom sastavu u BiH

Jedna je od rijetkih škola u Bosni i Hercegovini koja se može pohvaliti multietničkim sastavom učenika koji je uveliko izbalansiran. Oko 40 posto je djece hrvatske, oko 30 posto djece bošnjačke, te nešto manje od 30 posto djece srpske nacionalnosti.

Iako je u Kantonu 10 (Livanjskom) zvanično nastupio raspust nakon okončanog prvog polugodišta u školskoj 2016./2017. godini ispred osnovne škole u Glamoču nivinare je sa osmijesima na licu dočekala je grupa učenika, sa nastavnicom hrvatskog jezika Antonelom Jozić i direktorom Antom Ćosićem.

Razlog njihovih osmijeha je uspjeh akcije Knjigu tvoju za lektiru moju – Obnovimo fond biblioteke osnovne škole Glamoč koja je za samo desetak dana rezultirala nabavkom značajnog fonda nedostajućih knjiga za lektiru potrebnih za učenike, ali i drugih koji će se koristiti za uspostavu bibliotečkog fonda osnovne škole Glamoč.

Nakon Božića, za učenike osnovne škole Glamoč, to je zapravo bio još jedan praznik, ili njegov nastavak jer će konačno prestati sa praksom da se knjige posuđuju grupama učenika, koji kada završe sa čitanjem lektiru vraćaju da bi ih mogla koristiti druga grupa. I tako redom sve dok jedan od razreda osnovne škole ne pročita knjigu planiranu za lektiru.

Zapravo novi naslovi, više stotina knjiga koji će se koristiti za lektiru, ali i školsku biblioteku bit će prvi koji su u osnovnu školu Glamoč ušli nakon više od osam godina. Posljednje knjige koje se koriste u školi nabavljene su u 2008. godini.

Velika korist za učenike i nastavnike

Dvostruka je stoga radost učenika, ali i nastavnog osoblja osnovne škole Glamoč. Obogaćivanje bibliotečkog fonda novim naslovima nakon godina čekanja i rješenje pitanja skromnog fonda knjiga namijenjenih za lektiru.

Zato, kažu nam, ne čudi da se nabavka novih knjiga može smatrati praznikom za 279 učenika osnovne škole Glamoč, koliko ih pohađa tu odgojno-obrazovnu ustanovu.

A, po mnogo čemu je specifična osnovna škola Glamoč. Jedna je od rijetkih škola u Bosni i Hercegovini koja se može pohvaliti multietničkim sastavom učenika koji je uveliko izbalansiran. Oko 40 posto je djece hrvatske, oko 30 posto djece bošnjačke, te nešto manje od 30 posto djece srpske nacionalnosti.

Iako, djeca uče po hrvatskom nastavnom planu i programu, bošnjačka djeca u Glamoču, u osnovnoj školi jedini su u Livanjskom kantonu koji predmet maternji jezik izučavaju na bosanskom jeziku. Isto je i sa vjeronaukom.

Djeca bošnjačke, srpske i hrvatske nacionalnosti pod jednim krovom, a ne dva kako je to nerijetko slučaj u Federaciji BiH, druže se, igraju, pomažu… Ona, bošnjačke i hrvatske nacionalnosti imaju i nastavu iz predmeta maternji jezik na bosanskom i hrvatskom jeziku. Očekuje se da se to pitanje riješi i za djecu srpske nacionalnosti.

Odrastajući u međusobnoj toleranciji, suživotu i poštovanju jednih prema drugim djeci je samo nedostajalo dovoljno knjiga za bolje i sretnije djetinjstvo.

“Za našu školu svaka knjiga je od ogromnog značaja. Mi nismo baš potpuno bez knjiga, ali nam nedostaje određenih naslova, nedostaje određena količina nekih naslova. Zato smo od ove školske godine i krenuli sa akcijom, apelom i svakako da što se prije obnovi i popuni knjižni fond da će to biti velika korist za učenike, ali i za nastavnike naše škole”, rekao je Anto Ćosić, direktor osnovne škole Glamoč.

Direktor je prezadovoljan podatkom da su se za svega nekoliko dana nakon apela objavljenog putem društvenih mreža za pomoć u obnovi fonda biblioteke osnovne škole Glamoč javili ljudi iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i da je zapravo to pokazalo da ne postoje granice i prepreke za realizaciju te plemenite i humane misije.

“Mi smo oduševljeni sa ovim što se dogodilo u ovako kratkom periodu. Osnovna škola Glamoč možda je jedinstvena škola u BiH po nacionalnom sastavu učenika koji pohađaju nastavu zajedno, koji se zajedno druže, zaista nemamo nikakvih problema. Mislim da bi ova akcija trebala još više doprinijeti zajedništvu naših učenika, a i uopće stanovnika Glamoča”, rekao je Ćosić.

On je istakao kako je nastava na bosanskom jeziku u osnovnoj školi Glamoč krenula 2002. godine i ona se izvodi za učenike od drugog do devetog razreda. U prvom razredu, pojašnjava, nastava na bosanskom jeziku “nije uvedena jer su djeca mala, pa se izbjeglo da ih ne bi zbunili previše”.

“Uglavnom svi ostali učenici imaju mogućnost slušati nastavu na bosanskom jeziku”, poručio je Ante Ćosić, direktor osnovne škole Glamoč.

Novim knjigama protiv ovisnosti o internetu

Anto Šimunović, učenik sedamog A razreda osnovne škole Glamoč kaže da će nakon nabavke novih naslova knjiga za lektiru biti puno lakše.

“Jako sam zahvalan donatorima što su nam obogatili knjižnicu. Bit će puno lakše i u ostalnim razredima”, kaže Anto.

Ističe, da među djecom različitih nacionalnosti nema problema, te da se zajedno druže i pomažu jedni druge.

Slično kaže i Novak Galić, učenik devetog A razreda osnovne škole Glamoč.

“Nije bilo baš puno teško, ali sada će biti puno bolje”, kaže Novak.

Ističe kako je veoma zinteresiran za knjige.

“Značit će mi puno novi naslovi”, ističe Novak u čijem razredu nastavu pohađa 15 učenika.

Novim knjigama lektire, ali i onim namijenjenim za biblioteku zadovoljna je i Ana Milošević, također učenica devetog A razreda osnovne škole Glamoč.

“Jako puno će nam značiti nove knjige lektire. Dosta smo se morali mijenjati za lektire”, navodi Ana.

Kaže da u razredu sve zavisi od učenika, do učenika kada je u pitanju zainteresiranost za knjige, odnosno da li im one nedostaju.

“Zavisi od učenika. Većina učenika govori da je bolji internet, to je sada novije vrijeme, ali se nadam da će se to promijeniti sada kada budemo imali više knjiga”, ističe Ana.

Kako za osnovnu školu Glamoč dolaze bolji dani slažu se i Arif Kovačević, zastupnik u Skupštini Kantona 10 (Livanjskog), ali i Amel Saltaga, inače nastavnik fizike i matematike u OŠ Glamoč i predsjednik BZK Preporod Glamoč.

Jedan od prvih koji se odazvao akciji nabavke knjiga lektire za učenike osnovne škole Glamoč bio je Osman efendija Kozlić, muftija banjalučki koji je u sve uključio i prijatelja Admira Gruhonjića, vlasnika samostalne trgovinske radnje – knjižare, koji sarađuje sa Šimom Ešićem, pjesnikom za djecu, pripovjedačem, dramskim piscem i novinarom iz BiH koji vodi izdavačku kuću „Bosanska riječ – Das bosnische Wort“, koja od 1997. godine djeluje i u Tuzli.

Ne treba samo kukati, nego se udružiti i pomoći

Muftija je govorio o problemu koji je prisutan u BiH da djeca ne mogu da izučavaju nastavu na maternjem, bosanskom jeziku ili nemaju elementarnih uvjeta kada je u pitanju literatura, a što je preduvjet za bolje obrazovanje, te šta svi kao društvo treba da učinimo da odgovorimo na te izazove i da se osigura da djeca imaju što bolje obrazovanje u BiH.

“Jako je važno. Naravno treba istaći da je u svakoj državi, ako pogledate kako je država prešla iz jedne faze nerazvijenosti u razvijenu i naprednu državu da je obrazovanje zapravo ključ i da onoga trenutka kada društvo shvati da je obrazovanje mlađih naraštaja osnovni uzrok napretka i prosperiteta da tek tada možemo očekivati nešto bolje. Mislim da mi ovdje imamo kapaciteta. Naravno trebamo shvatiti, mi se sada nalazimo u jednoj očajnoj situaciji, a sami sebi često kažemo – pa ne možemo ništa uraditi. Mislim da možemo. Ima u islamskoj tradiciji, tačnije u islamskoj pravnoj nauci jedna pravna maksima, izreka koja kaže da nemoguće ne isključuje moguće. To jest ono što možemo uraditi, a ima stvari koje možemo uraditi i to trebamo uraditi. U ovom konkretnom slučaju ako djeci možemo obezbjediti nastavna pomagala, sredstva da izučavaju svoj jezik, svoju kulturu onda se trebamo udružiti da to djeci i obezbjedimo, a ne samo kukati kako nam djeca nisu u mogućnosti, nemaju uslova da to izučavaju”, kaže muftija Kozlić.

Onda, navodi, čujemo da djeca u školskim bibliotekama jednostavno nemaju osnovna pomagala, nemaju lektira koje mogu čitati, odnosno nemaju literaturu koja je u njihovom školskom programu.

“Mislim da mi kao društvo u cjelini treba da se organizujemo, a mislim da ima i pojedinaca i udruženja i mnogih drugih koji mogu pomoći. Mislim da na tom planu trebamo uraditi puno i obezbjediti djeci, evo konkretno često se žalimo da nema bosanskog jezika. A, tamo gdje imamo uslove da djeca izučavaju bosanski jezik nemamo nažalost sredstava, pomagala da im omogućimo da se posvete svom jeziku, svojoj kulturi”, navodi muftija Kozlić.

Muftija Kozlić govorio je i koliko je prednost u državnoj strukturi koju imamo da djeca sve tri nacije idu u jednu školu.

“Naravno da je to prednost i da je to nešto na čemu svi moramo raditi i insistirati. Na koncu mi se još čudimo kada čujemo da postoje dvije škole pod jednim krovom. Frapiraju nas podaci kada čujemo da školsko zvono u jednoj školi zvoni u određeno vrijeme, a u drugoj u određeno, tako da ne dozvoljavaju djeci da se susretnu na velikom odmoru. To jednostavno ne možete da vjerujete kada čujete. Ili pak, da su uslovi u jednoj školi idealni, a u drugoj katastrofalni ili da se roditelji djece određene nacionalnosti udružuju da okreče škol,u da pomognu”, navodi Kozlić.

Tako da, kaže kako smatra, da nažalost nema dovoljno angažmana od pojedinaca i grupacija da nastojimo da promijenimo to stanje.

“Mislim da je svakako bolje i prednost, a na koncu i međunarodna zajednica na tome insistira da je budućnost BiH upravo i u tome da djeca zajedno studiraju, uče pa čak i onda kada u školi nisu ispunjeni uslovi da se zadovolje neki osnovni kriteriji. Mislim da na tome trebamo ustrajati i da u hodu, što kažemo, treba nastojati da rješavamo neke stvari i neka pitanja, a da ipak, ne uskratimo djeci. Jer, djeca su naša budućnost. Ako od njih napravimo odvojene grupacije, etničke skupine onda se jednostavno ne možemo nadati nekoj budućnosti”, navodi Kozlić.

Bez planova i strategija kako djecu zadržati u BiH

Muftija Kozlić je veliki pobornik ideje da se djeci, odnosno mladim generacijama stvore uvjeti za ostanak u BiH. Dao je svoju ocjenu šta svi kao društvo trebamo učiniti da djeca kada završe škole, fakultete ostanu u svojoj domovini i grade svoju domovinu, a ne idu u inostranstvo.

“Nažalost mislim da mi, sada govorim u cjelini kao društvo nedovoljno radimo. Nažalost često ističemo da mi kroz svoje sisteme, pa čak i školske sisteme, a to čujem i ovdje u Banja Luci kada ministar obrazovanja na primjer kaže da djeca kada završe srednju medicinsku školu ili medicinski fakultet mogu aplicirati, odnosno zaposliti se u Njemačkoj ili negdje drugdje. Mislim da u najmanju ruku je to žalosno i skandalozno. Svaki roditelj bi želio da njegovo dijete ovdje ostane i živi. Naravno, ne isključujem mogućnost da naša djeca studiraju po raznim univerzitetima širom svijeta. To nije moguće zaustaviti, niti to treba raditi. Ali, mislim da ne radimo dovoljno, da nemamo planova, da nemamo strategija, da jednostavno našu djecu zadržimo ovdje u BiH”, kaže muftija Kozlić.

Cijeni, da i onda kada nastojimo da pomognemo toj djeci, naglašava da često kaže, i kada im se obezbjede neke stipendije da se ne vodi računa o tome gdje će to dijete završiti.

“Da li će ako ga mi finansiramo, stipendiramo ovdje iz Banja Luke da li će ovdje ostati da pomogne ovome svijetu ovdje. A, mi u ovom periodu na primjer imamo veliku potrebu za stručnim kadrom, vrsnim pravnicima, računovođama… Jednostavno ne možemo ih naći u ovoj populaciji ovdje jer nam ta mlada populacija nažalost odlazi. Mislim da ne radimo sistemski dovoljno da djeci omogućimo, da tako kažem, minimalne uslove za život, zapošljavanje i ostanak u BiH”, zaključio je muftija Kozlić.

Akcija Knjigu tvoju za lektiru moju – Obnovimo fond biblioteke osnovne škole Glamoč će se nastaviti i u narednom periodu.