Solun: Istorija i miris Mediterana na svakom koraku

Solun

Kako doživjeti Solun, osjetiti ga, trajno zavoljeti i kako mu se vraćati? Nema nebodera i visokih zgrada, ali samo jedan pogled sa visine je dovoljan da se uvjerite da ste gost jednog velikog grada.

Vremešni Jorgos Spiropulos, nekada turistički vodič u Solunu, a sada jedan od hiljade grčkih penzionera, dan ne može da zamisli bez kafe i ćaskanja sa prijateljima na trgu Aristotelos.

-I ljeti i zimi, po suncu i po kiši, kafu na Aristotelosu ne propuštam – kaže opušteno, duboko zavaljen u stolicu „svog kafića“.- Turisti najčešće griješe, jer kafu piju oko podneva, poslije silne jurnjave po radnjama, muzejima, restoranima… Moj vam je savet da ustanete rano, dođete na trg, naručite kafu, uz koju dobijete kolače i flašicu vodu, i da dugo lutate pogledom po pučini. Dočekaće vas miris kolača, đevreka, girosa; vidjeti ćete užurbane Grke koji žure na posao. Ojsetićete, zapravo, miris Grčke i miris Mediterana i vidjeti Solun kada se budi.

 Širok, a moćan

Naš sagovornik je stari poznanik autora ovih redova. Prije mnogo godina bio nam je vodič do Meteora, a potom i do Hilandara. Tipičan Grk: žustar, voli svoju zemlju, a posebno Solun, svađa se sa prijateljima koji je klub bolji: PAOK ili AEK. Sudbina je, valjda, htjela da se ovog maja opet vidimo u Solunu.

-Maj je, kao i drugde u Grčkoj, i ovde najljepši – kao da otvara ljetopis ovoga grada.- Na sve strane cvjeta limun. Da, baš kao u onoj vašoj pjesmi „…Tamo gdje cvjeta limun žut…“ Cvjetaju i masline i drugo raznovrsno mediteransko drveće.

Solun se naglo menja, postaje sve veći?

Solun

-Ne oslanjam se na brojke koliko je u njemu zaista stanovnika. Time neka se bave statističari – odgovara odsječno.- Jeste, sve je veći. Nema, srećom, u njemu nebodera i visokih zgrada, sav je nekako u širini. Kad ga pogledate sa Panorame, vidjeti ćete da je to moćan grad.

Na svakom koraku je ovdje istorija. Graditelji budućeg metroa kad god bi počeli da kopaju dublje, naišli bi na ostatke rimskih zidina. Glavni je to grad sjeverne Grčke i cijele regije – egejske Makedonije. Kulturni, prosvjetni, industrijski, finansijski i administrativni centar ovog dijela zemlje. Svi, naravno, znaju za ovdašnju najdužu ulicu Egnatia koja je vijekovima povezivala istok i zapad. „Na glasu“ je i uvek prestižna ulica Cimiski, pa i ulice oko nje, jer je roba u radnjama odličnog kvaliteta, ali su i cijene visoke. Postoje, zapravo, dvije velike oblasti grada: Ano Poli – viši dio grada na strmom području, i Kato Poli – niži dio grada koji se prostire ka istoku, sve do luke.

Naši ljudi ovaj grad pamte i po vremenu kad se u njega putovalo u shoping ili kad se, po povratku sa odmora, u njega obavezno svraćalo, naravno opet zbog kupovine.

-Onaj ko ima vremena, a pijre svega nekog ko dobro poznaje Solun, trebalo bi da zađe u dio grada Epano Poli, u njegove uske ulice, sa malim kućama i lijepim baštama, uređenim u istočnjačkom stilu koje vode do tvrđave Kastra.  Tamo takođe ima ostataka rimskih zidina. Ako ćemo pošteno, pravi način da doživite ovaj grad nije ni na trgovima, ni u radnjama ili u muzejima, već u nekoj od mnogobrojnih taverni, u kafićima i restoranima duž obale, obojenim suncem Mediterana i mirisom mora i ribe koji dolaze iz obližnje luke.

Svako nađe zabavu

Solun

Trgovina, biznis, soping, ali i uživanje. Grci vole kafane i kafiće, posebno one u nacionalnom stilu. U njima je i starih i mladih. U svim kafićima duž obale, od trga Aristotelos pa do Bijele kule, veoma često se čeka na slobodno mjesto! I dalje su ovde popularne čuvene uzerije (nalik na naše kafane) u kojima se ispija grčka kafa (slična našoj, turskoj), jedu feta sir, masline, paradajz i krastavci, zatim osvježavajuća salata “tzatziki“, ispija rakija ciporo (pije sa sa ledom) i igraju tavli  ili karte.

Vidjeti ćete i kako se, poslije partije tavli ili karata Grci svađaju, ali ne brinite – to je klasičan njihov temperament, a svađa je drugarska. Taverni ima u starom dijelu grada, ali i u modernim dijelovima istorijskog centra: u Nea Krini, Vilki, Ladadika u Milosu, pa na trgu Elefterias.

Prostran je Solun. Širok i moćan. Prepun historije i gostoljubivih ljudi. Bio je svačiji i ničiji, ali uvijek svoj. Njegovi stanovnici su ponosni na bogatu prošlost, posebno na Aleksandra Makedonskog koga ovdje još nazivaju i Aleksandros Megalos, odnosno Aleksandar Veliki.

– Putevi ka jugu i Maloj Aziji odvajkada vode preko Soluna – podjseća se Jorgos Spiropulos vremena kad je o istoriji grada kazivao hiljadama turista iz cijelog svijeta. – Govorio sam im da imamo 25 muzeja, crkve, Rotondu, pa poznato srpsko groblje Zejtinlik. Ako ste u ulici Egnatia i idete do njenog kraja, samo nastavite ulicom Monestri i doći ćete do velikihshoping centara “Kosmosa“, „Džamba“, „Ikee“…

U „Kosmosu“, kao i u „Ikei“ brze hrane ima u izobilju. Što se hrane tiče, u Solunu možete da birate: grčke nacionalne specijalitete ili pečenjare u kojima se prodaju piletina i krompirići, ili pak male taverne gde se nude giros, suvlaki, male pljeskavice, plavi patlidžan na roštilju… Oni sa dubljim novčanikom mogi i u neki od luksuznih restorana u kojima se, uz plodove mora, roštilj ili nacionalne specijalitete, služi i dobro vino, vekovima neodoljiv element grčke civilizacije.

U podnožju Bijele kule su, gotovo cijelog dana, raznovrsna događanja. Ima uličnih svirača, klovnova, šarenih balona, a najviše turista i meštana koji uživaju u šetnji obalom. Pozvaće vas i na dva broda-restorana koja krstare solunskim zalivom. Ulaz je besplatan, ali je piće na brodu obavezno. Vrijedi krstariti, posebno u predvečerje. Tek odatle, sa pučine, Solun dobija svoj sjaj, ljepotu, snagu.

Dok sunce lagano hita na počinak, dok se oglašavaju brodske sirene i galebovi, na obali i u kafićima vrvi od ljudi. Počinje još jedna preleijpa noć u Solunu, gradu koji nikada ne spava, koji voli da mu se dođe u goste, da mu se radujete i da mu se što češće vraćate.

Iz neke od mnogobrojnih ulica oko trga Aristotelos vetar donese simbol juga: miris oleandera i limuna.

Kafa i parkiranje

U kafićima bliže centru grada grčka kafa je dva eura, nes kafa četiri, a kugla sladoleda (kao dvije naše) dva eura. Na brodu-restoranu, koji krstari solunskim zalivom, sve vrsta kafa su četiri eura, a kugla sladoleda 2,5 eura. Parkiranje u garaži, blizu trga Aristotelos, je 4,5 eura za sat vremena. Svaki sat poslije toga se plaća euro.

Obuća i odjeća

U užem centru Soluna mnoštvo radnji nude svakojaku robu. Ima kvalitetne i skupe, ali ima i jeftinije koja je solidnog kvaliteta. Tako, recimo, ženske ljetnje espadrile koštaju od 10 pa do 75 eura, ženske ljetnje cipele su od 47 do 65 eura, ženske torbe su od 39 do 50 eura, ali ih ima i za 159 eura, firmirane majice su oko 70 eura, dok su muške ljetnje mokasine od 85 do 129 eura.