Šta je mladima stara Jugoslavija?

Život mladih u bivšoj Jugoslaviji i njihov odnos prema socijalističkom sistemu, povremeno je tema i onima rođenim nakon surovog rata na prostoru tadašnjih republika zajedničke države. Naravno, ne svima, već onima koji su kroz priče svjedoka tog vremena o radnim akcijama i društvenom uređenju dobili jednu vrstu neformalnog obrazovanja. Inicijator projekta „Sjećanje za budućnost“ je nevladina organizacija Memos iz Berlina, u saradnji sa nevladinim organizacijama iz BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Kosova i Hrvatske.

Dvadesetjednogodišnji Goran Andov iz Makedonije nije puno znao o Jugoslaviji.

„Bila je jedna republika, narodi su bili ujedinjeni i sarađivali su međusobno, a mislim da su sada vrlo zategnuti odnosi među susjedima“, kaže student engleskog jezika i književnosti na Univerzitetu u Skoplju.

Vladimir Veljković iz srbijanske organizacije „Duga“ smatra da su neiskreni oni koji danas tvrde da nije bilo bolje živjeti u Jugoslaviji.

“Ono što je pozitivno je pre svega atmosfera u kojoj se živelo. Nije bilo mržnje, nije bilo izraženog nacionalizma. Neke stvari jesu gurane pod tepih, ali moramo da priznamo da su vrednosti na kojima je počivalo to društvo i koje su bile promovisane, da su to bile apsolutne vrednosti za 20. i 21. vek“, smatra Veljković.

Radne akcije za socijalističku omladinu značile su nova prijateljstva, ljubavi, putovanja, barem su tako rekli intervjuisani svjedoci tog vremena. Sa sjetom su pričali o poletu i solidarnosti, koju su osjećali kao mladi udarnici. Bez primisli o nacionalizmu.

Mujo iz Bosne i Hercegovine, danas osamdesetšestogodišnjak, učestvovao je u više radnih akcija. U video intervjuu, koje su snimale nevladine organizacije iz zemalja bivše Jugoslavije rekao je da je to bilo “fenomenalno iskustvo”.

„To je nešto što je stvaralo zajednički duh. Tu su se rađale mnoge ljubavi, prave ljubavi, stvarala se prijateljstva između onih koji su dolazili iz različitih dijelova zemlje, koja su njegovana tokom cijelog života. Pravo povjerenje među ljudima”, zaključio je Mujo.
„Svi naglašavaju rad kao vrijednost na kojoj se sve zasnivalo i to rad koji njima uopšte nije bio težak. Svi su uživali u tom radu i od rada su, zatim, kretale sve vrijednosti, kao što je solidarnost i međusobno pomaganje, za koje mislim da danas nedostaju. Danas su svi fokusirani na sebe, kao jedinku, te na svoj lični razvoj i uspjeh, nego na kolektiv“, smatra dvadesetpetogodišnjakinja iz BiH Senka Imamović, aktivistica u nevladinoj organizaciji Kult.

Naravno, navedene su i loše strane socijalizma, kao što je pojava crvene buržoazije, inflacije, sistem par –nepar vožnje, a pojedini su se prisjetili i represivnih mjera u bivšem sistemu.

Na primjere korupcije i nepotizma ukazao je Ivan iz Šapca, također u video intervjuu.

„Studentski nemiri su bili usmereni protiv crvene buržoazije. Osećali smo da su ovi na funkcijama svebogatiji, a mi smo bivali sve siromašniji. Ukazivali smo na to i suština studentskih pokreta bila je ukazati na negativne pojave – da partijski sekretar u školi i u mesnoj zajednici odlučuju o tvome životu. Onda je bio pritisak –mora se zaposliti ovaj , a ne onaj. Jedan je završio redovnu školu, a ne dobije posao, dok se onaj sa večernjom školom zaposli. Tako je bilo i sa stanovima. Mi siromašni smo bili podstanari i očekivali smo da imamo prednost pri dobijanju stana. Ali odjednom su imali prednosti partijski sekretari i ljudi iz opštine. Šta su radili – razvedu se, pa dobije suprug stan, pa dobije suprug stan, pa kao njihova deca, koja navodno žive u šupi, pa i oni dobiju stan. Šest društvenih stanova dobiju. To je urušilo socijalizam. Oni koji su bili zaduženi da ga čuvaju, oni su ga urušavali“, rekao je Ivan iz Šapca.

Mlada Podgoričanka Katarina Vulić zaključila je na osnovu onoga što je čula iz tuđeg iskustva, da je Jugoslavija bila država socijalne pravde.

„Kažu da poblema u pronalasku posla nije bilo. Ko je završio fakultet – odmah ga je čekao posao, gdje god je on to želio. Nije se zaposlio samo onaj koji nije htio da radi“, kaže Vulić.

Sada u demokratiji vladaju druga pravila. Društvo u kojem živimo je konzumerističko. Vrijednosti koje su se nekada njegovale sada više ne vrijede, kao da ljudi nikada nisu ni živjeli u socijalizmu, smatra Kristina Dorić iz Hrvatskog filmskog saveza.

„Ono društvo je prije svega stavljalo čovjeka i rad na prvo mjesto, solidarnost – ono čega danas nema. Danas je čovjek potpuno obezvrijeđen samom činjenicom da nije nikome koristan, ponekad ni članovima svoje obitelji. Toga tada nije bilo. Tada je bilo bitno da je svaki član zajednice društveno koristan i da doprinosi na način na koji on to može“, objasnila je Dorić.

U okviru projekta „Sjećanje za budućnost“, organizacija Memos iz Berlina, ima za cilj da mladima, kroz priče o prošlosti približi vrijednosti koje su tada njegovane, a kako bi se na osnovu pravih informacija izgradila bolja i pravednija društva.