Šta stručnjaci kažu o pedofiliji u našem društvu

Slučaj seksualnog zlostavljanja maloljetnice od strane bivšeg ministra prosvjete i univerzitetskog profesora Nenada Suzića šokirao je javnost. Iako, nažalost, živimo u društvu gdje je obljuba maloljetnica sve češća, rijetki su slučajevi u kojima je za takav čin optužena osoba koja je obavljala visoku političku funkciju i koja radi sa studentima. Zabrinjava činjenica da je Suzić profesor pedagogije i da je cijeli svoj radni vijek proveo prvo uz mlađe učenike, a kasnije uz studente. U njegovoj biografiji stoji da se bavio moralom u obrazovanju.

pedofil
pedofilija

Aleksandra Štrbac, psihologinja i izvršna direktorica Udruženja građana Zdravo da ste, u svom radu bavi se zaštitom djece i godinama upozorava na problem seksualnog zlostavljanja maloljetnika.

„Kad god da mislim da smo vidjeli najgore, dogodi se neki slučaj koji pomjeri granice još jednom. Ova situacija je uznemirujuća koliko je i otrježnjujuća, jer jasno pokazuje da patologije ima svuda, u svim sferama, pa i tamo gdje je ni najmanje ne očekujemo. Ovoga trebamo biti svi svjesni kada povjeravamo svoju djecu na brigu nekome, pa čak i ljudima koji su svojom pozicijom tu da brinu o njima ili da uče profesionalce kako da brinu o djeci. Isto tako, važno je pratiti ove slučajeve i reagovati ukoliko nasilnici koji su ranije imali visok društveni položaj ili neku drugu moć, dobiju drugačiji tretman od zakonom propisanog i ispravnog, a znamo da i toga ima dosta”, rekla je za BUKU Aleksandra Štrbac.

Ona ističe da je djeci žrtvama seksualnog nasilja potrebna veoma delikatna i stručna podrška i pomoć. Aleksandra napominje da je kod nas sistem zaštite pravno organizovan, tako da se od samog trenutka uključuju stručnjaci koji će djetetu žrtvi pružiti fizičku i psihološku pomoć, i brinuti o tome tokom cijelog procesa koji slijedi, ali u stvarnom životu situacija, naravno, nije uvijek baš takva, i puno zavisi od toga gdje to dijete živi i šta je od resursa dostupno u konkretnoj zajednici.

“Dosta se uradilo posljednjih godina na prilagođavanju i senzibiliziranju pravnog sistema za rad sa djecom žrtvama nasilja, ali još uvijek moramo dosta raditi na pružanju kvalitetnih usluga za rehabilitaciju djece žrtava, a i pobrinuti se da svako dijete, bez obzira na to ko je, gdje je, iz kakve porodice dolazi, dobije jednaku i kvalitetnu zaštitu. Važno je i opet podsjetiti da je zaštita identiteta djeteta žrtve nasilja od ogromne važnosti za cijeli dalji život te djece, pa apelujem i na novinare i medije i ovom prilikom da im ovo bude prvenstvena briga kada izvještavaju o ovom slučaju. To je zakonska , etička i ljudska obaveza svakog novinara”, kaže Aleksandra.

Jedini mogući način zaštite od predatora su znanje i hrabrost.

“Znanje smo im dužni dati mi odrasli i naučiti ih kako da se ponašaju u rizičnim situacijama, na prvom mjestu da ih prepoznaju, a onda i da potraže pomoć odraslih, bez čega se ove situacije ne mogu uspješno razriješiti. Na prvom mjestu su tu odrasli koji su dužni preduzeti mjere zaštite i odrasli u koje dijete ima povjerenja. Na odraslima i sistemima zaštite je da obezbijede da dijete bez dodatne traume prođe kroz proces zaštite i krivično pravni proces prema nasilniku, te da dobije potrebnu psiho-fizičku njegu i rehabilitaciju. Djecu treba informisati i osvijestiti da su pravno zaštićeni od ovakvih situacija, treba ih naučiti šta je dozvoljeno, a šta nedozvoljeno ponašanje odraslih, od roditelja pa nadalje”, kaže naša sagovornica.

Aleksandra podsjeća da svi akteri u društvu imaju odgovornost u zaštiti djece od nasilja.

“Od roditelja koji su dužni da vode brigu o zaštiti svog djeteta i da budu prve osobe kojima će dijete doći sa informacijama o tome da se nalazi u situaciji u kojoj je izloženo nasilju, do države koja je dužna da obezbijedi sve sisteme edukacije, zaštite i rehabilitacije, pa onda i sve i svi između toga, doslovno do svakog građanina koji je dužan da reaguje na ovakva saznanja. Ja bih danas, i u ovom slučaju, ipak skrenula pažnju na one koji nisu zakazali, a to je prije svega škola, koja je ovaj slučaj i prijavila. Ovakve škole nam trebaju, škole koje će posmatrati, interesovati se za djecu i koje se neće uplašiti da prijave slučaj ni kada se radi o visokim funkcionerima ili osobama koje se ne uklapaju u stereotipe koje imamo o nasilnicima. Ova škola je zapravo ispunila svoje zakonske obaveze i pobrinula se za dijete, a imate i one koje od toga okreću glavu i ovakva saznanja trpaju pod tepih dok se ruše dječiji životi”, ističe Aleksandra.

Ona kaže da postoji određena atmosfera i u javnosti da se škole u kojima se otkriju djeca žrtve nasilja i u kojima se reaguje smatraju lošijim školama od onih u kojima je uvijek sve u redu i nikad nema nikakvih problema, što je nemoguće, i upravo je suprotno! Škola koja radi po zakonu, koja brine o djeci, i koja zna kako da se ponaša u datim situacijama je dobra škola, sve drugo je kažnjivo.

“Jako je važno pričati sa djecom o tome kako da se zaštite od nasilja, posebno seksualnog, kako da se ponašaju u rizičnom trenutku, jer mi još uvijek nemamo obrazovni sistem koji će se pobrinuti da djeca ova znanja obavezno dobiju u školi, a i da ga imamo, ne možemo biti sigurni da će i u tom slučaju biti sto posto zaštićeno. Roditeljima savjetujem da prilagode informacije dječijem uzrastu, postoje materijali koji se mogu lako naći, udruženja, profesionalci koji mogu ponuditi savjet. Već u predškolskom periodu možete naučiti dijete da ne dozvoli dodirivanje dijelova tijela koje pokriva donji veš osobama koje nisu roditelji ili staratelji, i puno puno pričati i slušati šta dijete govori, razvijati odnos povjerenja u kojem dijete može sa roditeljem pričati o svemu. Roditelji bi trebali da se informišu o standardima zaštite djece i kada ih uključuju u vannastavne aktivnosti, u udruženja, klubove, i nikako ih ne učiti da pokorno slušaju starije, već da koriste svoje znanje, svoja osjećanja i svoju mrežu ljudi od povjerenja”, kaže ona.

Ističe da je pitanje seksualnog nasilja i zloupotrebe djece veoma osjetljivo i veoma je važno zbog posljedica koje ostavlja po dječiji razvoj ukoliko se one ne zbrinu, i zato je važno da djeca dobijaju informacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, o emocionalnom razvoju, o nasilju i zaštiti od nasilja, o komunikaciji.

“Mi smo kao društvo i kao država koja je ratifikovala sve bitne međunarodne standarde na ovom polju, dužni da ih primjenjujemo i da prije svega unaprijedimo obrazovne sadržaje na ovom polju, a oni jedva i da postoje. Seksualno nasilje i zloupotreba djece u seksualne svrhe je u porastu globalno. Nedavno sam imala priliku da slušam prezentaciju organizacije Internet Watch Foundation, koja se bavi otkrivanjem i uklanjanjem sa interneta pornografskih sadržaja u kojima su zloupotrebljena djeca, i podaci su bili poražavajući, to je ilegalna industrija u kojoj se kreću ogromni novci, i u porastu je. Posebno je bilo alarmantno vidjeti da se broj takvih sadržaja koje prave i plasiraju na internet sama djeca uduplao između 2017. i 2018. godine. Ovo je sve rezultat nebrige o djeci i činjenice da ih ostavljamo nepripremljene da odgovore raznim rizicima koji se oko njih umnožavaju”, kaže Aleksandra.

Bojan Arula, socijalni radnik, kaže da smo mi bolesno društvo, a ovaj posljednji slučaj je samo simptom bolesti od koje bolujemo.

“U zdravim društvima pedofili se prepoznaju rano i nemaju previše mogućnosti da zloupotrebe djecu, odnosno da to rade u dužem vremenskom intervalu. Veliko je pitanje, ako se ovaj slučaj potvrdi kao istinit, koliko dugo i koliko mnogo žrtava je bilo u prethodnim decenijama. I ako jeste, da li je neko to možda i primijetio, ali zbog položaja i uticaja, prije svega političkog, a zatim i društvenog, nije smio ili htio da to prijavi. Mi smo društvo konformista i jako nam je teško izaći iz sopstvene zone komfora, pa čak i da bismo zaštitili nejake. Dok je nama dobro, dobro je”, kaže za BUKU Arula.

On ističe da je poznato da pedofili, ali i drugi seksualni predatori, biraju zanimanja koja će im olakšati pristup žrtvi, te ih zaštiti od eventualnog progona.

“Mnogi biraju da postanu sveštenici, socijalni radnici, pedagozi, učitelji, policajci… Zato ne treba da nas čudi ni posljednji slučaj. Ipak, ne mislim da je situacija uznemiruju ća u smislu da su nam djeca ugrožena. Naprotiv. Nemjerljivo je veći broj čestitih profesionalaca. I ovaj slučaj je otkrila i prijavila škola, dakle, vjerovatno pedagog, psiholog ili socijalni radnik”, ističe Arula, ali i dodaje da država mora da zaštiti žrtve.

“U ovakvim situacijama postoji jasno propisan protokol, a koliko sam upoznat, sve institucije su ga temeljno primijenile i zaštitile dijete, počevši od škole, preko policije i tužilaštva, do centra za socijalni rad”, pojašnjava naš sagovornik.

Arula kaže da je optužen čovjek koji je zauzimao najznačajnije pozicije u društvu, što ukazuje na bolest našeg društva koja se zove – negativna selekcija kadrova.

“Konstantno biramo najlošije kadrove, ljude koji su spremni zbog sopstvenog interesa prećutati da im je kolega ili šef seksualni predator ili neka druga vrsta nasilnika ili kriminalca. To pravdamo strahom za sopstvenu egzistenciju i ćutimo. Sistem nam jasno pokazuje da, čak i ako progovorimo, veće su šanse da mi nastradamo nego oni koji bi trebali zakonski odgovarati. Pa imamo pokušaje ubistva novinara, zviždača, prijave protiv običnih osoba koje javno uzviknu sopstveno mišljenje… Zaštititi ne samo djecu, nego i supruge, kćerke, komšinice, prijateljice, možemo samo ako se javno suprotstavimo svim patologijama u našem društvu. Kažem svim, jer nemoguće je selektivno se suprotstavljati nekim pojavama, a druge prećutkivati. Ali, ono što se u ovakvim slučajevima pokazalo kao funkcionalno jeste preventivni rad sa djecom (koja su drugi put ove godine odigrala ključnu ulogu u prijavljivanju seksualnog delikta) i striktna primjena protokola o zaštiti djece”, kaže Arula.

Bojan kaže da je u ovom slučaju zakazalo društvo u cjelini.

“Da se ne ponavljam. U ovom trenutku ne mogu uperiti prst ni u jednu instituciju, jer su svi nadležni odreagovali na adekvatan način i zaštitili devojčicu. Sada čekamo da i pravosudni sistem odradi svoje, pa da damo ocjenu da li je pravda ista za siromašne i bogate”, kaže Arula.

On kaže da prevencija podrazumijeva da roditelji pričaju sa djecom.

“Svaki dan im posvetite nekoliko sati. Slušajte ih kada vam pričaju o nevažnim stvarima, da vam kasnije ne prećute one važne. Gradite povjerenje i ne osuđujte ih nego im dajte podršku. Pričajte im šta je neprimjereno ponašanje, ne samo odraslih, nego i vršnjaka. Podstičite ih da stanu u zaštitu svojih drugova i drugarica, izgradite im povjerenje u školske službe, policiju i centre za socijalni rad. Recite im gdje mogu naći pomoć, ako im vi niste dostupni”, zaključuje Arula.

HITNO SUSPENDOVAN

Prema najnovijim informacijama iz Okružnog suda Banjaluka Suziću bi trebala biti izrečena mjera pritvora zbog osjetljivosti slučaja i da optuženi ne bi uticao na svjedoke.

Reagovao je i Srđan Rajčević, ministar za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo RS, koji je zatražio od Radoslava Gajanina, rektora Univerziteta u Banjaluci, da Suzić bude hitno suspendovan.

Iz Univerziteta u Banjaluci saopšteno je da će preuzeti sve hitne mjere i radnje nakon što dobiju sve potrebne informacije od nadležnog tužioca, a koje se odnose na ovaj predmet.

“Ukoliko prof. dr Nenadu Suziću bude određen pritvor, on će biti privremeno udaljen s radnog mjesta nastavnika na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Univerzitet u Banjaluci će preuzeti sve potrebne mjere i radnje u cilju zaštite integriteta Univerziteta, kao i svih studenata i zaposlenih”, saopštili su iz Univerziteta u Banjaluci.

Riječ je o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna.

Ostaje da vidimo kako će institucije postupati kada je ovaj slučaj u pitanju.

Posted by on 2019-06-10. Filed under Bosna i Hercegovina. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

You must be logged in to post a comment Login