Stanovništvo BiH izumire, a službena populacijska politika ne postoji

Iako su domaćim političarima puna usta toga kako treba na sve moguće načine zaustaviti polagano, ali sigurno izumiranje bh. stanovništva, te masovno iseljavanja, u praksi se vrlo malo radilo po tom pitanju.

Natalitet i fertilitet godinama opada, neki pokazatelji govore kako je BiH u posljednje dvije godine napustilo bivše od 80.000 građama, više od 75 posto mladih želi glavom bez obzira ići iz zemlje…

Sve ovo bi u normalnoj zemlji bilo zvono za alarm, ali ne i u BiH.

Tome možda najbolje u prilog ide i činjenica kako naša zemlja još uvijek nema službenu populacijsku politiku, kojom bi se djelovao na zaustavljanje iseljavanje, socio-ekonomske faktore, pomoć mladim roditeljima, stambenu politiku, naknade i ostale beneficije mladim supružnicima s djecom, i mnoge druge faktore, piše Dnevni list.

Iako u zemlju poput BiH se uistinu moraju izbjegavati bilo kakve aluzije na unitarizam, koje je poguban za opstanak države, službena populacijska politika bi trebala biti svima u interesu.

Katastrofalni podaci

Prvi i osnovni razlog zbog kojeg se roditelji ustručavaju od dvoje ili više djece, ali i zbog kojeg veliki broj stanovništva napušta zemlju jesu ekonomske prirode.

Posao se u BiH teško dobiva “bez veze”, 530.370 osoba je službeno bez posla, plaće u realnom sektoru su male, oko 20 posto stanovništva nam je u dubokom siromaštvu…

Prema tome, upravo je podizanje gospodarstva iz pepela prvi i osnovni zadatak naših vlasti kako bi uspjeli sačuvati mlado stanovništvo, jer u suprotnom ćemo vrlo brzo postati zemlja staraca.

Naime, istraživanja pokazuju kako je prosječna starost u BiH oko 40 godina, a do 2050. prosječna životna dob ovdašnjeg čovjeka će biti između 50 i 54 godine, a to znači, već staračka nacija.

Naime, studija koja je rađena na potrebe Crvenog križa BiH (u javnost procurila početkom 2015.) pokazuje kako do 2050. stanovništvo BiH će se smanjiti za 20 posto, odnosno, u BiH će živjeti 740.000 stanovnika manje.

Kako to nije daleko od istine, možemo vidjeti iz podataka o prirodnom priraštaju, pokazuju podaci o prirodnom priraštaju – tijekom 2015. u BiH je rođeno 18.935 djece, a umrlo je 20.885 građana, pa je prirodni priraštaj bio -1.950.

Nadalje, isti izvor navodi kako je prirodni priraštaj na 1000 stanovnika bio -0,84. Ono što je dodatno zabrinjavajuće jeste da smo primjerice od 2007. do danas skoro sve godine “u minusu” (2007. PP -1.209, 2008. PP 150, 2009. PP -354, 2010. PP -1.590, 2011. PP -3.217,…).

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, stopa ukupnog fertiliteta u razdoblju 2002.-2013. kreće se od 1,176 do 1,349, što je ispod razine jednostavne reprodukcije stanovništva (kritična vrijednost ukupne stope fertiliteta kojom se osigurava jednostavna reprodukcija stanovništva iznosi 2,1 – prosječno djece po jednoj ženi u fertilnoj dobi).

Ukoliko dalje idemo s negativnim pokazateljima, broj sklopljenih brakova (oko 90 posto djece se rađana u sklopljenim brakovima) 2007. bio je 23.494, a 2013. 17.623, dok je broj razvoda 2007. bio 1.826, a 2013. 2.609.

Mjere populacijske politike

Iz navedenih brojki jasno se vidi nužnost jedne cjelovite populacijske politike, u našem slučaju ekspanzivne. Svaka država koja ima propisanu populacijsku politiku nastoji uskladiti broj i strukturu stanovništva sa svojim općim, političkim, geografskim i ostalim ciljevima.

U BiH doduše postoje određeni zakoni na entitetskoj i kantonalnim razinama koji tretiraju ova područja, ali oni niti izbliza ne reguliraju ovo područje.

Ukoliko uzmemo zemlje okruženja, Hrvatska je 2006. donijela Nacionalnu populacijsku politiku koja se temelji na stvaranju pretpostavki za rješavanje stambene problematike, posebice mladih i obitelji s djecom; smanjenju trenda iseljavanja stanovništva vitalne dobi; osiguranju uključivanja građana s otežanim čimbenikom zapošljivosti u svijet rada,; osiguranju cjeloživotnog obrazovanje dugotrajno nezaposlenih osoba: podizanju konkurentnost roditelja s otežanim čimbenikom zapošljivosti na tržištu rada: osiguranju uvjeta za povoljno kreditiranje maloga obiteljskog poduzetništva; utvrđivanju prioriteta za dodjelu poljoprivrednih zemljišta obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima; smanjenju neuravnoteženosti u razvoju pojedinih područja i osigurati dostupnost obrazovanja; osiguranju kvalitetnu prometnu povezanost potencijalnih središnjih naselja.

Naravno, sve navedeno i dio drugih mjera je detaljno razrađeno, s jasnim rokovima. I bez obzira na to, i susjedna zemlja muku muči s depopulacijom, iako ima usvojene mjere koje se provode te su dio EU-a. Što tek onda reći za stanje u BiH.