Svaka životna priča iz Srebrenice-scenarij za igrani film

Srebrenica, UN

Srebrenica

U okviru programa obilježavanja 22. godišnjice od genocida u Srebrenici promovisano je više knjiga, različitih književnih načina izražavanja ali sa zajedničkom tematikom, rata i Srebrenice.

Emir Bektić postdiplomac na fakultetu kriminalističkih nauka je objavio svjedočenje i životnu priču pod naslovom „Kad osvaneš sam”. Novinar u penziji Sakib Smajlović je objavio knjigu, koja je sjećanje na  njegovog brata Kjašifa Smajlovića – prvog bh. novinara ubijenog u posljednjem ratu na  radnom mjestu. Naslov je „Ko će javiti ubijen novinar“. Mirsad Mustafić profesor književnosti je objavio svoj 13-ti roman „Nikad se više nećemo sresti“ sa temom rata u Srebrenici i BiH.

„Kad osvaneš sam”, književni prvijenac Emira Bektića bi mogao poslužiti  kao izvrstan scenario za dokumentarac ali i za igrani film, rekao je predstavljajući knjigu novinar i režiser Avdo Husejnović. Knjiga govori o šesnaestogodišnjem Emiru koji iz Srebrenice sa ocem, u koloni  kreće kroz šumu put Tuzle dok njegove majka i sestra odlaze u Potočare, nadajući se spasu u bazi UNPROFOR-a.

Grupa Srebreničana u kojoj su bili Emir i njegov otac nailazi na zasijedu i bivaju zarobljeni. Bilo je to kasno u noć i Emir iscrpljen od pješačenja i gladi zaspe i budi se u šumi sam. Ne zna šta se dogodilo i pokušava pronaći oca kojeg ne nalazi ali nailazi na mrtve ljude.

Lutajući nepoznatom šumom nailazi na grupu ljudi u kojoj je njegov amidža sa sinovima. Srpski vojnici su ih opkolili i Emir je drugi put zarobljen. Sprovode ih, kasnije će se ispostaviti – u Kravicu, gdje je u srebreničkom egzodusu napravljen prvi veći pogrom i ubijeno oko hiljadu Bošnjaka. Komandant srpske jedinice koja ih je sprovodila  odlučuje da nekolicinu maloljetnih pusti i Emir nenadano biva oslobođen.

Kako se to dešavalo na putu kojim Srbi autobusima iz Potočara transportuju žene, djecu i starice ka Kladnju, Emir se nekako uspijeva ukrcati u jedan od autobusa i dolazi na slobodnu teritoriju. Pronalaze ga majka i sestra. Neko vrijeme se potucaju u progonstvu. Majka mu umire, sestra i on odrastaju i školuju se sami. Dolaze i druga životna iskušenja ali sestra i brat uspijevaju se školovati i to je nešto poput duga roditeljima koje su izgubili. Emir međutim i danas, sedmu godinu od zavšetka fakulteta, traži posao.

„Moralna potreba i obaveza koju osjećam da pišem o počinjenom genocidu

Za DW prije promocije svoje knjige Emir Bektić kaže: „Ideja o knjizi je odavno u meni, a sama knjiga je nastajala dugo u fazama jer ja to sve ponovo proživljavam dok pišem. Motiv za pisanje knjige mi je moralna potreba i obaveza koju osjećam da pišem o počinjenom genocidu kako se on nikada više i nikom ne bi desio.”

“Moja knjiga govori o mom djetinjstvu , sretnom odrastanju, o mom babi koji je bio prosvjetni radnik, nastavnik i direktor škole. Imali smo školski stan, imali svoju kuću, automobil i sve drugo. Bilo je to djetinjstvo kao iz bajke. Rat nas dočekuje nespremne i sve se to preko noći mijenja, preko noći sve nestaje. U ratu nažalost gubim i ono najvrijednije, moje roditelje…“

Emirov otac Redžep Bektić, njegov brat i bratići koji su bili sa Emirom u koloni zarobljenika pronađeni su u masovnoj grobnici Kamenica kod Zvornika i ukopani su 2011. godine u Memorijalnom kompleksu Potočari-Srebrenica.

„Ko će javiti ubijen novinar“

„Ko će javiti ubijen novinar“ naslov je knjige sjećanja na Kjašifa Smajlovića, prvog bh. novinara ubijenog 9. aprila 1992. godine za radnim stolom u dopisništvu „Oslobođenja“ u Zvorniku, dok je pisao izvještaj o početku rata u BiH. Knjigu sjećanja i tekstova koji su objavljivali printani i elektronski mediji tim povodom sakupio je Sakib Smajlović, takođe novinar i brat Kjašifa Smajlovića.

„Radeći na ovoj knjizi, koju sam morao napisati kao dug svom bratu novinaru, prikupio sam anegdote koje su o Kjašifu objavile kolege novinari”, kaže Sakib.  A o Sakibu, novinar Mehmed Meša Pargan, koji je također jedan od promotora knjige kaže: “Sakib Smajlović ovom knjigom nama mlađim kolegama ali i drugim koji će je čitati  pokazuje da u svakom trenutku, na svakom mjestu onaj ko je novinar mora držati dignitet profesije i dostojanstvo ličnosti. Nažalost živimo u vremenu kada se i u našem esnafu desila erozija i mi mlađi novinari se trebamo okrenuti ovakvim primjerima poput Kjašifa Smajlovića koji nam trebaju biti putokaz u kojem smjeru treba ići naša profesija“.

„Mi danas u BiH nemamo državu već tri nacionalne oligarhije koje se samo bore za svoje interese. Zbog toga su ljudi kao Kjašif Smajlović važni. I u drugim profesijama ima ljudi koji su dali ogroman doprinos samoj profesiji i društvu ali su apsolutno zaboravljeni jer ništa nisu značili na planu afirmacije poltičkih vlastodržaca. Mislim da je zbog toga i on zaboravljen ali eto mi kolege bismo trebali pokušati da ga rehabilitiramo. On je to zaslužio kao profesionalac i kao karakteristična žrtva ovog varvarskog rata koji se desio na Balkanu“ kazao je Vehid Jahić penzionisani novinar „Oslobođenja“ u kojem je radio i Kjašif Smajlović.

„Nikad se više nećemo sresti“

„Nikad se više nećemo sresti“ je trinaesti naslov romana iz impozantnog književnog opusa profesora jezika i književnosti Mirsada Mustafića koji se nalazi, kako sam voli reći, na privremenom radu u Tuzli. Svoju rodnu Srebrenicu on uvijek nosi u duši i svaki slobodan trenutak koristi da u njoj boravi. U svojim djelima on se bavi Srebrenicom kao svojim zavičajem i ljudima koji su bili simboli ovog grada.

„Prvenstvena mi je želja da sačuvam uspomenu na te ljude ali i na sve ono što se dešavalo minulih godina uključujući rat i genocid  u Srebrenici. Sve to donosim u literarnoj  formi. Ovo djelo je na neki način evociranje vremena kakvog više nema i dokaz da ljubav, uprkos svim strahotama, nije umrla. Kroz roman se prepliću sudbine, čitave galerija likova i možda po prvi put u mojim djelima kraj nije tako tužan.”

“Na kraju tunela se pojavljuje svjetlo kao nagovještaj nekog novog i boljeg vremena. Jesmo li spremni za oprost, za halal, pita se ovdje jedan od glavnih junaka? Je li ljubav umrla sa prvim granatama? Je li istina zaklana i ubijena kao ovaj grad? Sve su to pitanja koja traže odgovor”, kaže autor knjige Mirsad Mustafić .

Ovo su bile neke od održanih književnih prezentacija. Jedna je i otkazana nakon niza žestokih negodovanja posebno iz bošnjačkih udruženja  žrtava. Otkazana je u okviru manifestacije “Petrovdanski dani 2017” najavljena promocija knjige “Srebrenica – Laž i podvala srpskom narodu” autorice Ljiljane Bulatović.

Posted by on 2017-07-11. Filed under Srebrenica, Vijesti iz BH gradova. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. Both comments and pings are currently closed.

You must be logged in to post a comment Login