Tijelom u Hrvatskoj – dušom u Bosanskoj Posavini

Posavina

Posavina

Dok u Fondu za povratak Bosne i Hercegovine angažuju vještaka za kontrolu uslova u kancelarijama, na području Bosanske Posavine za hiljade uništenih kuća već dvije decenije nema pomoći za njihovu obnovu. Nema pouzdanih podataka koliko je predratnih stanovnika iz ovog dijela BiH umrlo u izbjeglištvo ne dočekavši izgradnju nove kuće u rodnom kraju.

Kamp prikolica na temeljima porušene kuće. Manji šator u dvorištu. Voda za piće u plastičnim buradima. Struja iz produžnog kabla. U takvim uslovima kada posjete porodično imanje u selu Gradina kod Dervente žive djeca pokojnih Marka i Anđe Matić.

“Kad nam gosti dođu onda razapnemo još jedan šator. Struja je posuđena od susjeda. On nam je posudio jer je u Kanadi i rekao nam je da plaćamo struju i da trošimo slobodno. Mi plažamo redovito struju i trošimo tu struju njihovu. Vodu dobijamo isto od susjeda. On stavi šlauf i nama tu natanka vode da se imamo kupati, a kupamo se u podrumu, da imamo za piti i kuhati”, priča Manda Matić.

Mandin pokojni otac Marko preminuo je 1990. godine, a majka Anđa je umrla 2008. godine.

Ova starica tako nije dočekala da se obnovi njena kuća u Bosanskoj Posavini, potpuno porušena tokom rata u BiH kada je ovo područje bilo pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS). Tada je uništena i štala za stoku, te pomoćni objekti karakteristični za seosko domaćinstvo.

Druga kćerka iz porodice Matić, Mara Vajić, kaže da su u Zagrebu, dok je majka bila živa, u nekoliko navrata predavali zahtjev za obnovu porodične kuće.

“Međutim, nikad odgovor nismo dobili”, ističe Vajić.

Sestre Manda i Mara iz okoline Dervente su u potrazi za poslom početkom 70-ih godina otišle u Zagreb. U glavnom gradu susjedne Hrvatske žive i danas. Prije skoro 40 godina igrale su i fudbal u ženskom nogometnom klubu “Zagreb”.

“Bili smo tri puta prvaci bivše Jugoslavije. Onda smo bili na Evropskom prvenstvu u Francuskoj, u Mentonu. Tamo smo osvojili treće mjesto. Jednom smo osvojile četvrto. Davno je to bilo 1978, 79. godine”, prisjeća se Mara Vajić.

Ove žene ističu da porodičnu kuću nisu u mogućnosti da obnove od svojih skromnih primanja. Manda u Zagrebu živi od penzije koja iznosi oko 200 eura, dok je njena sestra Mara već 15 godina na evidenciji nezaposlenih i po tom osnovu mjesečno dobija oko 160 eura.

“Ne možemo mi tražiti sad, nas je četvero, četiri kuće. Nek’ se obnovi roditeljska kuća, a mi ćemo dalje polako. Kako možemo”, priča Manda Matić.

“Ako budem mogla, ja ću je obnoviti. Ja sam se zaklela da ću prvo obnoviti podrum. Kamen je ostao od podruma kakav je. Ja ga još uređujem. Meni je to spomenik mojih roditelja. I uspomena. To mi je najvažnije, a ovo dalje ako uspijem, uspijem. Ako ne uspijem, Bože moj”, dodaje Mara Vajić.

S druge strane političari iz BiH ih nisu zaboravili iako duže od 40 godina žive u Zagrebu i gdje su bezupješno pokušavale da dobiju pomoć namijenjenu Hrvatima iz BiH za obnovu porušenih kuća.”Uvijek je nas HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) našao i nikad se na to nismo odazvali. Samo kad su izbori nađu nas, a ja kad tražim neki dokument onda niko ne zna za mene. Niko! Ne mogu dobiti ovo, ne mogu dobiti ono”, navodi Manda Matić.

Zbog toga je ogorčen i suprug Mandine sestre Mare, Vlajko Vajić, koji je takođe rođen u BiH. On je porijeklom iz okoline Banovića.

“Čak iz Mostara, što je jako čudno, da nas iz Mostara nađu u Zagrebu da dođemo ovdje glasati. I po Zagrebu ljudi dolaze sa ove regije od kuće do kuće i govore da glasamo i obećavaju da će nam biti bolje. Biće bolje samo za one političare koji dobiju svoje stolice. Kad tražiš nešto ovdje onda šetaš od jednog pulta do drugog, ali kad su izbori svi su na jednom mjestu i svi znaju gdje ko živi. Žalosno, ali istinito”, priča Vlajko Vajić.

Kamp prikolica i šator pored ostataka uništene imovine, te voda i struja od komšija u derventskom selu Gradina, najbolji su pokazatelj obnove više hiljada potpuno uništenih hrvatskih kuća u Bosankoj Posavini od kraja rata u Bosni i Hercegovini do danas.

Istovremeno, izvještaj o finansijskoj reviziji Fonda za povratak BiH za 2015. godinu pokazao je da su uposlenici ove organizacije za pružanje podrške povratku nagrađivani novčanim iznosima od oko 50 pa do gotovo 200 eura za “ažurno i kvalitetno obavljanje redovnih poslova”. Iz budžeta Fonda sa 150 eura plaćen je vještak za procjenu uslova u uredima koje koristi Fond.

Uslove na imanju porodice Matić dosad niko nije provjerovao. Ovi ljudi, ipak, ističu da bez obzira na sve probleme redovno dolaze na ostatke porodične imovine u okolini Dervente gdje namjeravaju da žive po završetku obnove.

“Srce je kao avion veliko. Odmah počnem plakati kad ugledam i pređem u Bosanski Brod. Samo sam sretna kad dođem ovdje”, zaključuje Jela Zubović, treća sestra iz porodice Matić.

Posted by on 2016-08-23. Filed under Derventa, Vijesti iz BH gradova. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. Both comments and pings are currently closed.

You must be logged in to post a comment Login