‘Turizam je klinički mrtav’

Kretanje je u ljudskoj prirodi i turizam će se oporaviti, neće nestati. Zbog pandemije COVID-a 19, turizam je trenutno klinički mrtav, ali će oživjeti i možda krenuti nekim boljim putem, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Zoran Bibanović, predsjednik Udruženja turističkih agencija u BiH.

Mostar, turisti
Mostar, turisti

On navodi kako se bosanskohercegovački turizam ne može porediti sa onim u Hrvatskoj i Crnoj Gori, jer nema iste resurse.

“Oni su razvili turizam mediteranskog tipa, što se kaže, sunce, more, plaža, i to je podignuto, možemo reći, na jedan svjetski nivo. Hrvatska je zbog svoje prekrasne razuđene obale Jadrana, sa svojih hiljadu otoka, razvila veoma značajan nautički turizam. Mi nemamo tu resursnu osnovu, osim Neuma”, kaže.

Ostalo je, kako kaže, turizam gradova, atrakcija, jedan tzv. soft turizam, moguće je praviti razna putovanja uz bogatu ponudu aktivnosti u prirodi.

“To je u Bosni i Hercegovini već prepoznatljiv brend – rafting, kajak, safari u Trebižatu, na Buni, na Bunici, u Hutovom blatu. BiH po ljudskim resursima ne zaostaje mnogo od zemalja u regionu. Imamo ljudski kapital, imamo šta ponuditi, ali to su uglavnom resursi ili atrakcije koje nisu brendirane i nemaju odgovarajuću medijsku pažnju, ni domaćih stanovnika, ni međunarodnog tržišta. Trebalo bi krenuti sa oblikovanjem bh. turističkog tržišta, možda baš u ovo vrijeme korone, za međunarodno tržište.

RSE: Šta je to posebno što Bosna i Hercegovina, ali i zemlje regije imaju u svojoj prirodnoj i kulturnoj baštini?

Bibanović: Bosna i Hercegovina je izuzetno vrijedan lokalitet, možemo reći, čak, da raspolaže potencijalima svjetske vrijednosti. U prirodnom smislu, BiH je jedan od pet refugijuma – staništa endema. Endemi su posebni ekotipovi koji postoje samo na našem području i nigdje u svijetu.

Od čitavog životinjskog i biljnog svijeta, BiH raspolaže sa oko 15 posto endema. Pančićeva omorika, recimo, ili bosanski bor, koji raste samo u nekoliko zemalja Zapadnog Balkana. Recimo trešnje – u BiH postoji sedam, osam vrsta trešanja, petnaest vrsta jabuka, a šljiva ne znam koliko vrsta.

Sve su to posebni ekotipovi koji samo ovdje postoje. Isto tako u životinjskom svijetu – od krave buše, ovce pramenke, hercegovačkog magarca, bosanskog konja, raznih vrsta pasa, ptica. Po svom biodiverzitetu i po bogatstvu ekotipova Bosna i Hercegovina prednjači.

U kulturnom smislu mi smo teritorija koju su unazad tri milenija zapljuskivali civilizacijski valovi. Od ilirskog, rimskog doba, hrišćanstva, Istočne i Zapadne crkve, islama, judaizma. Imamo veoma raznoliku baštinu u svjetskim razmjerima, imamo autohtone spomenike, koje imaju samo Inke u Americi, ili recimo u Egiptu, to su stećci, to su nadgrobni spomenici u nekropolama.

Ili ono što BiH ima u smislu starih gradova – to je jedanaest pejzaža ili bioma, što znači da postoji mediteranski pejzaž, submediteranski, planinski, gorski, visokogorski, panonski, peripanonski, močvarni, itd. To su fantastični prirodni resursi koji imaju izuzetnu vrijednost u svijetu, jer su dostupni, za razliku od nekih drugih u svijetu. Mi smo ipak, u sred Evrope.

RSE: Da li su građani BiH svjesni prirodnih ljepota, istorijskog u kulturnog naslijeđa koje ima njihova zemlja?

Bibanović: Nisu, ali ne samo građani. Prvo, država se nije bavila razvojem turizma. Jedan svjetski stručnjak za brendiranje turističkih destinacija, nakon posjete BiH zaključio je da ova država pati ne od negativnog ratnog imidža, nego pati od neznanja šta ima da ponudi, jer nismo svjesni vrijednosti koje imamo. Bosna i Hercegovina ima oko 400 srednjevjekovnih gradova, ostali su vidljivi ostaci oko 350 tih gradova.

RSE: Hoće li širenje korona virusa zaustaviti kretanje ljudi i njihovu želju za posjetom novim turističkim destinacijama?

Bibanović: Kretanje je u ljudskoj prirodi. Od kada je svijeta, postoje putovanja. Ljudi su gradili ceste i u doba Perzije i u doba Rima i tim cestama su putovali i učenici, i naučnici, i vojnici, i trgovci. Jednostavno, u ljudskoj prirodi je putovanje. I to se ne može zaustaviti. Međutim, ono će se sigurno promijeniti.

Možda i treba, jer je već u određenim destinacijama došlo do konfuznih situacija. U Dubrovniku, gdje u velikom broju stižu jednodnevni gosti kruzerima, dešava se da se fizički ne može ući u Stari grad jer jedni hoće da izađu, drugi ulaze, pa supotstavili straže, usmjeravajući goste. Tako je u Barceloni. Tako je u Veneciji. I ti gradovi više nisu znali šta da rade.

Države će morati da shvate da turizam ima i svoju društvenu, i političku i ekonomsku vrijednost. Evo, sad se vidi šta znači turizam. Nije to samo hotel, ugostiteljski objekat. Direktni efekti od turizma su mnogostruki, a indirektni su nevjerovatni. Kompletne industrije su namijenjene turizmu – građevinarstvo, poljoprivreda, trgovina.

To su multiplikativni efekti gdje novac cirkuliše između stanovnika. Pejzaži, zalazak sunca, močvare, bare, tereni i fenomeni za koje su drugi sektori potpuno nezainteresirani. Važno je što turizam nije nepovratni potrošač prirode.

On može trajati hiljadu godina, neće potrošiti prirodu. A s druge strane je zagađivač, kao i neka druga industrija. Veliki broj ljudi, normalno, zagađuje okolinu.

Sad, tu treba naći jednu sretnu sredinu. To su stvari s kojima bi se morala država uhvatiti u koštac. Država treba da ima u vidu da nije sve neoliberalni hipermarket, da bi moralo da se gleda, ko ostvaruje kolike profite. Nismo mi svi isti. Recimo, turističke agencije traže pomoć države u subvencioniranju plata, doprinosa, traže moratorijum na neke kredite itd, što je logično da država izađe u susret, ali, država to ne radi.

Još jednom da kažem, značaj turizma je ogroman. U Evropi je prošle godine bilo oko 700 miliona turista. Turizam je najveća privredna djelatnost ljudskog roda u svijetu i jedina djelatnost u Evropi, koja unazad dvadeset godina raste po stopi od tri do pet posto. A turizam za vrijeme prošle krize, 2008. i 2009. godine nije pao u minus, nego je imao rast oko 1,5 posto u Evropi.

RSE: Kako vidite budućnost turizma – hoće li ova privredna grana doživjeti velike promjene?

Bibanović: Sigurno neće nestati. On je sad klinički mrtav, ali on će oživjeti, možda teže nego neke druge grane privrede koje će otvoriti svoje pogone i odmah početi proizvoditi.

Sada je pandemija zaustavila turizam, on je doživio svoj debakl, ali će se oporaviti i krenuti nekim uređenijim, uljudnijim putem, da se izbjegnu turistički krkljanci. Vrijeme je i da država BiH razmisli kako staviti u funkciju željezničku prugu. Jer, to je država koja nema međunarodnu liniju sa svijetom i Evropom, nema priključaka na međunarodnu mrežu autocesta. Mora se konačno shvatiti da je to neophodna infrastruktura za razvoj turizma.

RSE: Šta predlažete turistima da posjete u Bosni i Hercegovini?

Bibanović: Imamo sjajnih objekata. Evo, Garden City u Konjicu, na primjer. U ponudi ima rafting, izlete, Titov Atomski bunker, koji je ujedno i svojevrsna galerija savremene umjetnosti unazad pet, šest godina. Iz Konjica se može otići do Jablanice, do Mostara, na planinu Čvrsnicu, ili na Blidinjsko jezero.

Potpuno na drugom kraju, na sjeverozapadu Bosne je Bosanska Krupa, na Uni. Može se obići taj dio Pounja, Bihać, Nacionalni park Una. Soft turizam, da ga tako nazovem, programski turizam, mogao bi svako sebi isplanirati.

Naprimjer, treba vidjeti Srebrenik, srednjevjekovni grad koji je bio sjedište banova, u kojem su najveće povelje potpisane. To je grad u blizini Tuzle, pa se može obići i Tuzla, može se spavati na Modračkom jezeru.

Isto vrijedi za brojna mjesta u Hercegovini. Uz Neum ne treba zaboraviti Međugorje.

Brojni su i prelijepi turistički biseri Bosne i Hercegovine, sve ih je teško pobrojati.

Posted by on 2020-07-26. Filed under Bosna i Hercegovina. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

You must be logged in to post a comment Login