U sigurnim kućama brinu: Nasilje bi moglo rasti i nakon pandemije

Nasilje u porodici u Bosni i Hercegovini povećano je za oko 20 posto tokom pandemije korona virusa, pokazuju podaci udruženja i nevladinih organizacija koje pružaju pomoć žrtvama nasilja.

Najveći porast prijavljenog nasilja zabilježen je u aprilu i maju, kada je povećan i broj žena koje su zatražile pomoć u sigurnim kućama.

Osim velikog broja prijava na SOS telefon, Fondacija Udružene žene Banjaluka tokom aprila imala je i 11 zahtjeva za smještaj u sigurnu kuću, što je mnogo veći broj nego u aprilu prošle godine.

Gorica Ivić iz Fondacije Udružene žene Banjaluka kaže da na početku pandemije, u martu nije bio povećan broj prijava nasilja, što bilježe i ostale organizacije, ne samo u BiH, već i u svijetu.

Ovakva, situacija, smatra Ivić bio je “alarm” da je mnogim ženama koje trpe nasilje tokom mjera izolacije dodatno otežana komunikacija s vanjskim svijetom, jer su pod stalnim nadzorom nasilnika.

“Ono što je nas posebno u tom trenutku brinulo je da su žene tokom pandemije korona virusa problem nasilja stavile u drugi plan, ali i da im je zbog konstantnog boravka u kući sa nasilnikom mogućnost prijave nasilja bio dosta otežan”, objašnjava Ivić i napominje da je u aprilu i maju nasilje povećano za oko 20 posto.

Povećanje prijave nasilja zabilježili su i u Tuzli, gdje sigurnu kuću vodi Udruženje Vive Žene. Navode da se u maju broj poziva na SOS telefon povećao, kao i poziv relevantnih institucija za smještaj u sigurnu kuću žena i djece koji trpe nasilje.

“Ono što nas najviše brine je šta će biti nakon pandemije. Mi smo u posljednja dva mjeseca živjeli u relativno novim uslovima. Imali smo jednu novu vrstu stresa. Mnogi su radili od kuće, mnogi su ostali bez posla i sad se suočavaju sa jednom novom vrstom izazova u životu. Sve to utiče na odnose među partnerima, na porodice. Mi smo u maju imali novoprijavljene slučajeve nasilja u porodici, što upravo govori o ovome o čemu pričam”, pojašnjava Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće Vive Žene iz Tuzle.

Dok u Federaciji BiH smatraju da je Zakon o zaštiti nasilja u porodici “dobar na papiru, ali slab u praksi”, od 1. maja u Republici Srpskoj, nasilje u porodici više neće biti tretirano kao prekršaj, već kao krivično djelo.

Bez zakona na nivou države
Republika Srpska u svom zakonodavstvu do sada je nasilje u porodici tretirala kao prekršaj. Od 1. maja ove godine nasilje u porodici i u Republici Srpskoj je krivično djelo.

Među onima koji su najviše zaslužni za donošenje novog zakona, poslanica Srpske demokratske stranke (SDS) u Narodnoj skupštini Republike Srpske i profesorka na Pravnom fakultetu u Banjaluci Ivanka Marković, pojašnjava da se najznačajnija novina koju donosi ovaj Zakon odnosi na ukidanje prekršaja. Kako kaže, osim nasilnika od sada će sa sankcijama, ne postupe li adekvatno u slučajevima porodičnog nasilja, biti suočeni zdravstveni i prosvjetni radnici, policajci, ali i građani koji ne prijave nasilje u porodici.

“Navedenim izmjenama zakonodavac je na jasan i nedvosmislen način istakao činjenicu da bračni i porodični odnosi, iako spadaju u intimnu sferu svakog čovjeka, ne mogu predstavljati institucije kojima će se, na temelju tradicije i patrijarhalnog vaspitanja, na izvjestan način umanjivati težina i značaj izvršenog nasilja”, smatra profesorka Marković.

S druge strane, kaže ona, ovim je stvoren zakonski osnov za adekvatnu reakciju organa državne prinude prema svim oblicima nasilja koji se vrše u okviru porodice ili porodične zajednice.

“Bilo je neprihvatljivo da se prema nasilnicima u porodici reaguje prekršajnim sankcijama kao i prema nekom ko je pogrešno parkirao automobil”, kaže ona.

Iskustva iz Federacije BiH, gdje je Zakonom o zaštiti nasilja u porodici od 2005. godine okarakterisano kao krivično djelo govore da je zakon “odličan na papiru”, ali da su u implementaciji ovog zakona institucije zakazale, mišljenje je Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće Vive Žene iz Tuzle.

“Definitivno je bilo vrijeme da se i u Republici Srpskoj nasilje u porodici okarakteriše kao krivično djelo”, poručuje Huremović.

Prema njenom mišljenju, pomoću Zakona o zaštiti nasilja u porodici žrtva mnogo zaštićenija nego ranije i “mnogo je više ohrabrenija da prijavi nasilje nego prije”.

“Takođe, prema nasilniku je moguće izreći kaznu zatvora, pa mislim da i takva kaznena politika može da pomogne u suzbijanju nasilja. Međutim, ono što ne valja i na čemu treba još mnogo raditi je implementacija zakona”, kaže voditeljica Sigurne kuće Vive Žene iz Tuzle.

Krivično djelo, a ne intimna stvar
Sa njom se slaže i profesorka Pravnog fakulteta iz Banjaluke Ivanka Marković koja smatra da veliki problem još uvijek predstavlja i svijest građana, koji moraju da nauče da nasilje nije intimna stvar, već krivično djelo i problem jednog društva.

“U našem društvu postoji nizak nivo svijesti o potrebi prijavljivanja bilo kojeg oblika nedopuštenog ponašanja, pa samim tim i nasilja u porodici. Edukacija, i upozorenje da bilo ko i bilo kada u jednom trenutku svog života može biti izložen nasilju u porodici, trebali bi biti dio svih nastavnih procesa”, konstatuje profesorka Marković.

Izuzetno je značajno, smatra ona, da se provodi stalna edukaciju svih subjekata zaštite, počevši od policijskih službenika sve do pravosudnih institucija.

“Samo takvom sveobuhvatnom akcijom možemo očekivati postepenu promjenu svijesti naše javnosti i konačno, u nekom budućem periodu, prihvatanje činjenice da je nasilje u porodici krivično djelo koje zaslužuje ozbiljnu reakciju pravosudnih institucija kroz izricanje adekvatnih kazni učiniocu nasilja”, zaključuje Marković.

Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova u BiH, svaka treća žena je žrtva nasilja, bilo psihičkog, ekonomskog ili fizičkog.

Sigurne kuće su mjesta gdje one mogu biti smještene i zaštićene od nasilnika. Na teritoriji BiH postoji devet sigurnih kuća sa ukupno 200 raspoloživih mjesta za žene i djecu žrtve nasilja.

Jedini dio BiH koji na svojoj teritoriji nema sigurnu kuću je Distrik Brčko.

Porast nasilja u pandemiji globalni problem
Nasilje u porodici tokom pandemije korona virusa zabilježen je i u drugim državama regiona.

Direktorica UN Women Kosovo Vljora Tuzi-Nuši (Vlora Tuzi-Nushi) u razgovoru za RSE kazala je nedavno da je u prvom tromesečju ove godine na Kosovu porodično nasilje poraslo za 98 slučajeva u poređenju sa istim periodom prošle godine.

U Crnoj Gori su u Nacionalnoj SOS liniji za žrtve nasilja u porodici u martu zabilježili 256 poziva, što je porast za 27 odsto u odnosu na februar kada je bilo 184 poziva. Koordinatorka SOS linije Nataša Međedović za RSE kazala da je to značajno povećanje, povezano sa preventivnim mjerama za zaštitu od korona virusa koje je 16. marta uvela Vlada Crne Gore.

Masovni napori širom svijeta za zaustavljanje pandemije korona virusa s ograničenjima i zatvaranjima gradova, izložili su opasnosti žrtve porodičnog nasilja u cijelom svijetu, posebno ranjivu grupu koja je u karantinima suočena s dodatnim izazovima, konstatovali su i svjetski mediji.