Udruženja žrtava: Karadžića trebalo kazniti i za genocid u drugim mjestima

Radovan Karadžić

Za udruženja žrtava zločina i genocida presuda Radovanu Karadžiću, kojom je osuđen na 40 godina zatvora očekivana je, ali su i nezadovoljni što nije osuđen i za genocid u ostalih sedam opština, te očekuju da će se Tužilaštvo žaliti na presudu.

Predsednica Udruženja “Majke Srebrenice” Munira Subašić kaže kako se nada da će u žalbenom postupku nakon prvostepene presude biti dokazan ne samo genocid u Srebrenici, nego i u ostalih sedam opština iz optužnice.

“Vidjeli ste da nije osuđen po svim tačkama optužnice koju je tužilaštvo pripremilo. Nadamo se da će biti ponovo, Žalbeno vijeće, da će Tužilaštvo u Haškom tribunalu pripremiti bolje dokaze i da će dokazati da se nije desio samo genocid u Srebrenici nego da se desio i u onih sedam opština, za što je bio optužen. Četrdeset godina je dobio. Nije važna visina kazne, važna je suština. I bojim se da njegovo djelo ne bude živjelo kroz ovo sve. Žao mi je što to Sud nije prihvatio, kad ima toliko dokaza”, navodi Munira Subašić.

Bivša zatočenica logora Omarska kod Prijedora Nusreta Sivac razočarana je što Karadžić nije osuđen za genocid u Prijedoru.

“Ova kazna od 40 godina, nije baš ni mala kazna, jer ne treba govoriti da je sve baš tako loše i biti pesimističan u toj cjeloj priči. Ona odražava težinu djela za kojeg se Karadžić tereti. Progoni, istrebljenje, deportacije, sve ono što mu se stavlja na teret je tako strašno”, kaže Nusreta Sivac.

Ona očekuje da će Tužilaštvo uložiti žalbu na ovu presudu.

“Moje razočarenje potiče od onog trenutka kada sam saznala da Tomašica, kao najveća masovna grobnica poslije Drugog svjetskog rata, nije uvrštena u dokaze”, naglašava Nusreta Sivac.

„Mi smo ostale zatečene, nemamo riječi za ovaj sud. Nema pravde. Nemamo ni riječi, ni komentara“, kaže Vasvija Kadić, jedna od žrtva iz Srebrenice.

„Ja sam jako potrešena. Očekivala sam doživotni zatvor. Ovo je ruganje žrtvama i majkama. Više se ničemu i ne nadam, da vam iskreno kažem. Ostala sam zatečena“, kaže Mirsada Kahriman iz Udruženje žena Srebrenice.

Višegrađanka Meliha Merdžić koja je u ratu izgubila oca i brata navodi da je ogorčena presudom.

“Smatram da je nagrađen s ovom presudom od 40 godina, ipak znajući da je on prvi čovjek Republike Srpske, čovjek koji je naređivao, organizovao, implementirao da se ubija većinski bošnjački narod. Teško mi je posebno kada je izostavljena opština Višegrad, znajući da je u Višegrdu ubijeno preko 3.000. Republika Srpska je za mene genocidna tvorevina. Sve opštine koje su izbačene iz optužnice – i nije osuđen za genocid – nema opštine gdje nije ubijeno najmanje hiljadu civila”, kaže Meliha Merdžić.

Ona smatra da država institucije BiH trebaju da rade na tome da se ukine ideologija Radovana Karadžića koja je i danas prisutna i nakon toliko godina od proteklog rada.

“Smatram da treba pod hitno učiniti da se spriječi ideologija da se širi, da se širi nacistički. Vidite da u Višegradu četnički ravnogorski pokret, oni i dalje šire mržnju, prijete”, kaže Meliha Merdžić.

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica kaže kako je pravda pala na ispitu.

“Sa pozicije žrtve očekivao sam maksimalnu kaznu, kaznu doživotnog zatvora. Također sam očekivao da neka od sedam općina dobije presudu za genocid. Prema tome, mislim da je ovo danas bila politička presuda, nije pravna, i nije generalno dobra, posebno za budućnost Bosne i Hercegovine. Mi, žrtve, nismo dobili odgovarajuću satisfakciju, a ova neka negativna klima u BiH koja je već godinama na sceni, sigurno da neće ovim dobiti ništa pozitivno”, komentariše Grabovica.

Predsjednik Udruženja logoraša Mostara Safet Nožić takođe kaže kako je presuda sramotna, te da je olekivano da će Karadžić odležati 20 godina i izaći.

“Nikad žrtve ne mogu dobiti satisfakciju ovakvim metodama i ovakvim presudama, ali ja, kao čovjek i kao građanin, mogu biti donekle umiren zato što su se ovaj čin i događanja u BiH, koja je činila vlast pod Radovanom Karadžićem, obnarodovala su i ušla su u historiju događanja i prljavih ratova sa genocidnim namjerama i zločinima prema narodima koji nisu iz ‘moje’ kategorije. Ako je jedan Tolimir dobio doživotni zatvor, onaj koji je najodgovorniji za sve, šta se dešavalo od 1992. – dobiti 40 godina, a ako znamo šta se dešava na drugostepenom sudu, znači da će Radovan Karadžić za 15-20 godina izaći iz zatvora”, komentariše Nožić.

Korak u pravom smjeru

Filmski režiser koji je preživio rat u Sarajevu Srđan Vuletić kaže se nada da je ovo dobar korak u pravom smjeru.

“Zato što je presuda presuda. To je ono što ja privatno mislim. S druge strane mislim da je tribunal u Haagu bio savršen za pomirenje, za pravljenje svijetlije budućnosti. Ali nekako, tokom procesa, postao je savršeno oruđe za nacionaliste da prošire rascjepe. Nadam se da neće biti tako u ovome slučaju. Nadam se, ali u realnosti nisam siguran, mislim da će samo proširiti rascjepe. Ali opet kažem da privatno mislim da je ovo korak u pravom smjeru. Dvadeset godina od ovoga trenutka vidjet ćemo da je ovo bio korak u pravom smijeru, zato što se neka poglavlja zatvaraju”, konstatuje Vuletić.

On navodi da se, međutim, danas “diskurs promijenio i da se ne radi se o pravdi, o procesu pomirenja ili o nečemu čemu bi trebalo već samo kako će to stranke iskoristiti za svoje kratkoročne ciljeve”.

“U to vrijeme sam osjećao, jer je moj otac radio u vojnoj bolnici, i u jednom trenutku bilo je manjak ljudi [radne snage], osjećao sam građansku dužnost da radim, da pomažem, da pomognem svima. Znate, multikulturalnost u Sarajevu je doživjela udarac u posljednjim godinama. Ali 1992. imali smo veliku šansu da Sarajevo prikažemo kao kozmopolitsko mjesto, mjesto multikulturalnosti, istinsku multikulturalnost. Sve što smo tada radili je pomagali ideju normalnog društva, iako je ono tada tada bilo nenormalno, neregularno. Bilo je ratno vrijeme. Radio sam u bolnici iako sam po profesiji filmski redatelj. Ako me pitate to zbog današnje presude, moram reći da sam tužan, zato što je mnogo toga sada izgubljeno. Sada samo pričamo o Bošnjacima, Hrvatima, Srbima, nema više građanskog diskursa, nema ništa o građanima. Sve se koristi za kratkoročne političke ciljeve, a izborna je godina. Nešto je izgubljeno”, kaže Vuletić.

Još jedan Sarajlija, koji je preživio opsadu glavnog grada BiH Senad Zaimović razočaran je presudom.

“Očekivali smo jaču riješenost suda u Haagu u presudi Karadžiću. Iz moje perspektive izgledalo je kao da se ispričavaju Karadžiću za četrdeset godina koje su mu dali, kada se sjetim četiri godine opsade Sarajeva i neselektivnog ubijanja djece i građana Sarajeva, neljudskim uslovima. Što ovo znači za žrtve, za njihove obitelji? Ništa, ovo je mali korak. Očekivali smo mnogo više od Haaga danas. Očekivali smo mnogo od države, sistema, zakona, od ekonomije, a ništa dobro se nije desilo. Mi smo država koja živi od donacija, i jako je teško sustići ekonomije susjednih država, posebno europskih država. Problem je što imamo 40% siromašnih ljudi. Ljudi žele poslove, i jako su razočarani, a i očekivali su više od ove presude”, konstatuje Zaimović.