Uz Svjetski dan pozorišta: Teatar je danas možda važniji i ljekovitiji više nego ikada

Svjetski dan pozorišta obilježava se od 1961. godine svakog 27. marta. Obilježavanje ovog važnog dana projekat je Internacionalnog teatarskog instituta (ITI). To je UNESCO-ovo udruženje koje za cilj ima povezivanje pozorišnih ljudi i lakšu razmjenu informacija.

Na ovaj datum, sva pozorišta svijeta čitaju međunarodnu poruku (prije ili poslije izvođenja prestave) koju uvijek piše pozorišna ličnost svjetskog ugleda.Ove godine poruku je napisao grčki reditelj, edukator, osnivač i umjetnički direktor teatarskog ansambla “Attis” Theodoros Terzopoulos.

Rediteljica Tanja Miletić-Oručević u izjavi za Fenu je kazala da nas Svjetski dan teatra može podsjetiti da je teatar danas iznimno vrijedno mjesto koje osigurava živi i emotivni kontakt između ljudi.

“U dobi u kojoj smo sve više pretvarani u algoritme, zalijepljeni za ekrane i zaintrigirani mogućnostima vještačke inteligencije, pozorište nas vraća na “fabričke postavke” ljudskosti: neposredna komunikacija, emotivni susret pojedinaca, društveni naboj. Stoga možemo reći da je teatar danas možda važniji i ljekovitiji više nego ikada”, kazala je Tanja Miletić-Oručević.

Direktor Pozorišta mladih Sarajevo Ismir Fazlić podsjeća da teatar objedinjuje sve umjetnosti u jednu formu na sceni u kojoj publika uživa.

“Objedinjuju se likovna, muzička, dramska, književna, vajarska, lutkarska, glumačka i sve ostale umjetnosti! Svim teatarskim radnicima, zaljubljenicima u teatar, ali i svim ostalim umjetnicima Sretan svjetski dan teatra!”, poručio je Fazlić.

Dramaturg Darko Lukić ističe da i za ovaj Svjetski dan pozorišta, baš kao i za sve prethodne, ima istu “želju uzaludnu”.

“Ono, u stilu “I have a dream”. Da bar nekoj od poltičkih stranaka na ovim našim prostorima kazalište bude zaista bitno, izvan predizbornog skupljanja glasova i prigodne postizborne dekorativne parade. Pa da onda, nekim slučajem, znaju što bi s tim kazalištem i tako naprave nekakav program, pa da na osnovu tog programa nastane nekakva strategija koja bi omogućila izvedbene planove i konkretne projekte, a oni bi sami ukazali na profil kadrova koje je potrebno angažirati. Da se više ne polazi najprije od imena i kadrova, pa se onda prema njima, preko noći i na silu pokušava nategnuti nekakav program i koncepcija. Da se više ne događa baš toliko često da umjesto kazališta imamo provincijski cirkus u kojemu se pod svaku cijenu neki umorni klaun pokušava predstaviti kao krotitelj lavova. Eto, ja tako sanjam, a na ovaj dan o tome i pričam. Ima već preko četrdeset godina. I nije mi dosadilo”, izjavio je dramaturg Darko Lukić za Fenu povodom Svjetskog dana pozorišta.