Žrtve se nadale većim kaznama, istražiti Praljkov čin

Haag, šestorka

Žrtve zločina nad Bošnjacima u vrijeme “Herceg-Bosne” očekivali su veće kazne za bivše čelnike “Herceg-Bosne” za zločine nad muslimanima u BiH. Čin optuženog Slobodana Praljka u sudnici smatraju kukavičkim, dok eksperti očekuju istragu o tome da li je i kako moguće da je Praljak u sud navodno unio i popio otrov.

Amer Obradović, koji je kao dječak bio zatočen u logoru Koštana bolnica u Stocu, nakon izricanja potvrđujuće presude prvoj trojici optuženika kazao je kako je to bilo očekivano. Obradović kaže kako je u logoru završio jedino zbog imena i prezimena jer kao dijete nije mogao biti ni vojnik ni opasnost za bilo koga. Osvrćući se na prekid izricanja konačne presude Obradović je rekao:

”Žalosno je to što su oni, koji su predstavljali neke velike vojskovođe, pokazali, kao i Praljak, danas da su ustvari kukavice, koje su se, u ratnim godinama, iživljavale nad slabijim od sebe.”

Hasan Hasić je naročito emotivo doživio današnje izricanje konačne presude za zločine nad bošnjačkim stanovnicima jer ga je to vratilo u vrijeme preživljavanja najvećih strahota. Sa suzama je ispričao svoju tragediju:

”Meni su dvije ćerke ubili…otišao sam da ih sahranim, nisu mi dali nego su me odveli u logor….Tamo sam proveo pet mjeseci…nisu mi dali ni ćerke da sahranim…zato koliko god su dobili dobro je, jer to potvrđuje šta su radili.”

Enisa Ahmić-Mulić koja je u ubistvima koja je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) počinilo u selu Ahmići, kod Viteza u Srednjoj Bosni, izgubila 48 članova porodice, kazala je za RSE kako su se žrtve “nadale većim kaznama”.

“Nadali smo se većim kaznama, s obzirom da se ne može izmjeriti veličina kazne za onaj zločin koji je počinjen u Ahmićima. Scena koja je napravljena u sudnici je sramna. Ako je tačno da je otrov tu, pitanje je odakle otrov tu? Zašto ti tzv. heroji ne mogu da prihvate odgovrnost? Zašto ti heroji ne mogu da pogledaju istini u oči. Lahko je biti heroj i držati pušku u ruci. Nisu to heroji! Heroji su oni koji su stajali ispred puške, goloruki i čekali svoju smrt. Ne mogu da prihvate, jer budi plač ljudi, jecaj, Bude krici malog Seje, koji je imao tri mjeseca i tri dana. Treba to da prihvati. Ali kad su znali naređivati, trebali su da budu spremni i da prihvate odgovornost. Za Ahmiće, sama akcija 48 sati pepela i dima – jasno govori da se radilo o organizaciji, gdje se tačno proračunalo da je potrebno 48 sati za uništenje Ahmića i svega što živi u Ahmićima”, rekala je Enisa Ahmić.

Ona navodi da je i činjenica da su njihove dojučerašnje komšije vodile te akcije, ali i da su imali podršku Hrvatske u tome.

Član Predsjedništva BiH Dragan Čović, koji je i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora, izjavio je kako “ne treba nasjedati na provokacije iz političkih i drugih centara.

“Ne treba nasjedati na provokacije onih koji će zloupotrijebiti današnje presude i otvoriti presude svim časnicima HVO-a… Ni u jednoj riječi niste mogli čuti da je neko nešto osobno učinio. Ovo je zločin prema svim časnim predstavnicima HVO-a, pa i svim predstavnicima hrvatskog naroda u BiH. Slobodan Praljak je podnio žrtvu da dokaže kako je nevin”, poručio je Čović u Mostaru na konferenciji za novinare nakon vanredne sjedHrvatskog narodnog sabora.

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović izjavio je da je drugostepenom presudom čelnicima nekadašnje “Hrvatske zajednice Herceg-Bosne” (HZHB) stavljen “međunarodni pečat na tamni dio istine o razlozima stvaranja i načinu djelovanja HZHB, o dijelu ciljeva tadašnjeg rukovodstva Hrvatske u proteklom ratu”.

“Hrvatska politika je ona koja se kreirala u Zagrebu i u BiH, lavirala, predomišljala se, lutala, borila se sama sa sobom i imala dva lica. Jedno lice je neuspjeli udruženi zločinački poduhvat koji je nanio strahovite patnje i napravio gubitnicima i Bošnjake i Hrvate. Drugo, svijetlo lice hrvatske politike je ono koje se borilo i izborilo za prestanak sukoba, koje se brinulo o protjeranim Bošnjacima i u vremenu rata, omogućilo postizanje Vašingtonskog sporazuma i borbu postrojbi Armije RBiH i HVO-a rame uz rame do kraja rata. Sud se bavi ratnim zločinima i zločincima, znači tamnom stranom stvari”, rekao je član Predsjedništva BiH.

On je poručio da se zalaže za prijateljske odnose dvije zemlje u budućnosti.

“Mi ćemo uvijek pamtiti zlo i zločince, ali želimo vidjeti prevagu i ostvariti saradnju sa svijetlom, civiliziranom stranom hrvatske politike i u Hrvatskoj i u BiH, uvjereni da su Bošnjaci i Hrvati u stanju na istini, kao na čvrstom temelju izgraditi buduće prijateljske, obostrano korisne odnose”, poručio je Izetbegović.

Važno da je potvrđena uloga Hrvatske

Bivša glasnogovornica Haškog tribunala Florence Hartmann za RSE kaže kako ovo što se dogodilo s generalom Slobodanom Praljkom i time da je naočigled sudija popio otrovnu supstancu nije prvi put, jer je, napominje, otrovna supstanca i ranije unošena, ali u pritvorsku jedinicu Slobodanu Miloševiću. To je kaže bilo daleko od kamera, ali ovo tokom izricanja presude je ogroman propust. Kaže kako je čudno da niko od obezbjeđenja nije spiječio čin.

“Neko iz njegovog okruženja i okruženja šestorice je danas unio otrovnu supstancu. Oni su svi prošli kontrolu na ulazu i sada će se otvoriti istraga o tome ko je to unio. To nije smjelo da se desi jer će se koristiti da se osramoti međunarodna pravda. Biće korišteno kao udar na borbu protiv nekažnjivosti i masovnih zločina protiv civilnog stanovništva”, komenariše Hartman.

“Potvrđeno je da je Hrvatska, ne samo imala isti cilj kao ‘Herceg-Bosna’, već je i učestvovala direktnom saradnjom i zajedno su činili zločine progona i ubistava muslimanskog stanovništva s teritorije ‘Herceg-Bosne’. To je važno da je potvrđeno, jer rat i masovni zločini protiv stanovništva su počinjeni u okviru projekta koji je započet van BiH i imao u svom poglavlju i cilj rasparčavanja BiH i stvaranja nove države na njenom teritoriju s ciljem nestanka te države”, navodi Harmann.

Komentirajući činjenicu da je presudom Prliću ocijenjeno da je na teritoriji BiH postojao međunarodni oružani sukob u kojem je učestvovala Hrvatska, ali istovremeno to nikada izrijekom nije rečeno za Srbiju, Hartmann kaže kako postoje presude koje i uprkos kontradiktornosti Tribunala u tom pogledu mogu dati sliku o učešću Srbije u ratu u BiH.

“Ima puno presuda Haškog Tribubnala od Tadića, Brđanina i Delalića koje na konačnom nivou utvrđuju međunarodni karakter rata. Ima i kontradiktornih stvari jer su neki kao Perišić ili Šešelj oslobođeni”, navodi Hartmann, što kaže može biti dobar osnov, jer u ponovljenom postupku Simatoviću i Stanišiću ima mnogo toga što se može dokazati.

“Sudije su već rekle, ako se sjetite i suđenja Miloševiću i šta je rečeno u međupresudi, gdje su potvrđene sve tačke optužnice u smislu da je Tužilaštvo unijelo dovoljno dokaza i da nema labavih tačaka. To je bilo direktno pitanje učešća Srbije kroz Vojsku Jugoslavije, MUP, ali i političke kontrole koju su iz Srbije imali nad snagama predstavnika RS”, kazala je Hartmann.

Glavni urednik Balkanske istraživačke mreže (BIRN) Denis Džidić kaže kako je prerano govoriti o tome kako je Praljak došao do supstance koju je popio u sudnici, te da treba sačekati i konačan nalaz ljekara, podsjećajući na to da je u slučaju izricanja prvostepene presude bivšem generalu Vosjke Republike Srpske Ratku Mladiću utvrđeno kako nije bilo osnova za zabrinutost njegovim zdravstvenim stanjem.

Kada je riječ o dijelu presude koji se odnosi na kvalifikaciju udruženi zločinački poduhvat, Džidić napominje kako je to izuzetno važno s aspekta onoga što se dešavalo u BiH. Poredeći sa statusom Srbije u presudama koje je izrekao Tribunal Džidić za RSE kaže:

“U velikoj mjeri korenspondiraju sa zaključcima rečenim u presudi Tihomiru Blaškiću da je Hrvatska imala značajn ukontrolu nad jedinicama HVO i političkim rukovodstvom bosanskih Hrvata. Dakle, ti će nalazi biti značajni jer Tribunal u četvrt vijeka svog postojanja nije donosio presude za opštine u slučaju Jadranka Prlića i ostalih. Tako da ta presuda ima značaja. A što se tiče Srbije tu je važno da se sačeka presuda u predmetu protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, kao rukovodilaca, prva dva čovjeka Službe državne bezbjednosti Srbije. Njihov je predmet taj koji bi mogao govoriti o ulozi Srbije”, prokomentarisao je Džidić.​

Predsjednik Foruma građana Tuzla Vehid Šehić kaže kako svaka presuda, pa i ova Prliću i ostalima daje satisfakciju, ali da ne treba niko da likuje, nego da se prihvati sa punim dostojanstvom.

“Ovo je tačka na rad Haškog tribunala oko kojeg svi različite poglede imaju. Odnosno, imaju jedan promjeniv nepricipajal, selektivan pristup. Kada im ne odgovara određena odluka, odmah se govori da je to politički sud, a kad im određene odluke odgovaraju, onda ističu da je Sud utvrdio istinu. To je nekorektno ponašanje, i političara i mnogih na ovim prostorima. To pokazuje koliko smo mi daleko od istinskog suočavanja s prošlošću, premda smo svi svjesni činjenice da se u svakom ratu čine zločini, oni se nažalost ne mogu iskorijeniti. Na ovim prostorima svi su činili ratne zločine, istina, ne u istom obimu”, konstatuje Šehić

On smatra kako će “Haški tribunal i njegove odluke ostaviti dovoljno materijala i za pravne stručnjake i istoričare, da dalje izučavaju sve što je u postupcima utvrdio, pa i u ovom predmetu, koji ima svoju specifičnost, jer bi iz njega trebalo da proizilazi da li je Hrvatska dio tog organizovanog zločinačkog poduhvata ili ne”.

“Sad treba sačekati čitavo obrazloženje o njenoj umiješanosti u ovom ratu. Po mom mišljenju, to ne bi trebalo da ima bilo kakav politički uticaj. Kad je ova grupa, bh. šestorka, u pitanju, treba bez emocija govoriti o čitavom sudskom postupku, imajući u vidu da taj postupak traje zaista jako dugo, što je uvijek dolijevalo ulje na vatru”, navodi Šehić.

O Udruženom zločinačkom puduhvatu kada je riječ o Srbiji u haškim predmetima, Vahid šehić objašnjava kako tako nešto ne postoji niti u jednom slučaju.

“Postoji udruženi zločinački poduhvat samo kad su u pitanju oficiri i političari unutar Bosne i Hercegovine, međutim, nema nijedan okončani predmet gdje se direktno u vezu dovodi Republika Srbija odnosno SR Jugoslavija. Moram reći da je Sudu bilo dostupno mnogo više dokumenata, transkripata raznoraznih sjednica, od nadležnih organa iz Srbije i Hrvatske, od kojih neki nisu bili dostupni javnosti. Bili su prezentirani pred Međunarodnim sudom pravde po tužbi BiH proti Srbije, a zašto je to rađeno, odgovor moraju dati oni koji su odlučili da određeni dokumenti ili dijelovi dokumenata ne budu dostupni javnosti”, kaže Šehić.

Ambasada Sjedinjenih Država u Bosni i Hercegovini navela je kako današnja presuda “predstavlja važan korak ka utvrđivanju odgovornosti pojedinaca koji su uzrokovali strašne patnje građana Bosne i Hercegovine”.

“Nadamo se da će ova presuda žrtvama i njihovim porodicama donijeti smiraj i dati osjećaj da je pravda barem donekle zadovoljena”, navodi se u saopštenju Ambasade, iz koje apeluju na sve strane da prihvate ovu presudu.

“Apelujemo i da se sve strane ponovno okrenu kontinuiranom angažmanu na pomirenju i mirnom zajedničkom životu koji su neophodni za budućnost stabilne, sigurne Bosne i Hercegovine u kojoj su zaštićena prava svih njenih građana”, zaključuje se u saopštenju.