Žrtve silovanja u ratu traže pravdu

Kako ublažiti stigmatizaciju preživjelih žrtava seksualnog nasilja u ratu? Ovo je problem s kojim se svakodnevno suočava između 20 i 50 hiljada žrtava silovanja i seksualnog zlostavljanja tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Njihova su prava nejednaka, nema zakona na državnom nivou kojim bi bili zaštićeni, nemaju pristup pravdi i reparaciji. Sve ovo bi se moglo promijeniti nakon što BiH počne provoditi program za ublažavanje stigmatizacije, čime postaje prva zemlja u svijetu koja se posvetila rješavanju ovog pitanja.

Život u društvu punom predrasuda, nerazumijevanja, osude… Tako već duže od dvije decenije žive žrtve seksualnog nasilja u ratu u BiH. Njihove su traume duboke, a društvo ih, prema njihovim ispovijestima, gura još dublje u izolaciju.

„Često ne mogu da spavam, ne mogu da jedem normalno, mnogo utiče na moju porodicu sve preživljeno. Ja pomažem sama sebi. Društvo nas zaobilazi u širokom luku. Zadnjih 20 godina sam od društva doživjela da upiru prstom u mene kao u neku označenu osobu koja kao da je prljava ili ne znam kako drugačija. Da nije bilo moje lične borbe ko zna bih li sada bila živa“, kaže jedna od njih.

Stigmatizacija koja počinje u uskom, često porodičnom, krugu se širi na lokalnu zajednicu a potom i drušvo u cjelini. Politički faktori, međuetnički stereotipi, krute društvene i religijske norme, dodatno su ovim ženama otežale i život, ali i izlječenje.

Predugo su žrtve živjele u tami i njihova prava su više prepoznavali ljudi van zemlje nego tamo gdje žive, ocijenjuje Donia Bologa, predstavnica populacijskog fonda UN:

„Preživjeli žive u sramoti i sami sebe krive. Žive marginalizirane i zanemarene. One će biti prvi primjer kako se boriti za uspostavljanje kontrole nad vlastitim životom i kako da se njihov život vrati njima.“

U BiH je, prema procjenama međunarodih organizacija, u ratu silovano između 20 i 50 hiljada žena. Mnoge nisu o tome progovorile nikada, a i one koje jesu diskriminirane su. Nemaju pun i djelotvoran pristup pravdi i istini niti reparaciji. Njihova prava unutar zemlje nisu ista, jer ne postoji državni Zakon kojim se ona garantiraju.

Ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac, najavila je ozbiljniji pristup ovoj kategoriji:

„Mi smo nažalost dozvolili da se pitanje žrtava torture ispolitizira i za rezultat i 22 godina nakon rata nemamo jedinstveno zakonodavstvo kada su u pitanju žrtve torture. Nećemo odustati od zakonskog regulisanja ove materije na državnom nivou kako bi sve žrtve među kojima su silovane žene, jedna od najbrojnijih kategorija žrtava torture dobile jednaka prava u BiH.“

Nadu i snagu bi trebao da im vrati program koji se bori protiv stigmatizacije, a BiH će ga imati prva.

Mada se dotiče prošlosti on je usmjeren na sadašnjost i budućnost, poručio je ambasador velike Britanije u BiH Edvard Ferguson.

„To je konkretan plan kako se boriti sa stigmom u BiH na raznim nivoima. Kako pomoći preživjelima da prevaziđu osjećaj krivice, kako raditi s porodicama i zajednicama koje moraju pružiti potporu i dostojanstvo žrtvama umjesto sumnji i osude. Također i kako raditi s institucijama na državnom nivou, kako bismo obezbijedili da im se ponudi pravi kvalitet podrške”, rekao je.

BiH su trebale dvije decenije da sačini program ublažavanja i rješavanja stigmatizacije. Ono što je predviđeno njime jeste i da se počnu provoditi ranije usvojeni zakoni, u obrazovni sistem uvedu principi koji smanjuju stigmu, ali i da se preživjeli otvore, i pokažu da postoje.