Žrtve trgovine ljudima traumatizirane, proces resocijalizacije dugotrajan

Bosna i Hercegovina, BiH, trgovina ljudimaRadna eksploatacija je najčešći oblik trgovine ljudima kod nas, uglavnom bh. državljana i uglavnom djece, a uz to aktuelna je i online zloupotreba djece gdje se oni, u virtualnom svijetu putem društvenih mreža, vrbuju da bi se našli s počiniteljima u stvarnom svijetu radi kontakta, a potom i eksploatacije.

Šefica Ureda međunarodnog foruma solidarnosti EMMAUS-a u Sarajevu i direktorica Evropskog resursnog centra za sprečavanje trgovine ljudima i ostalih oblika eksploatacije Amela Efendić kazala je Agenciji Fena da je kod nas mali broj identificiranih žrtava trgovine ljudima.

“Razna istraživanja pokazuju da imamo djece u sjeni, ali i odraslih osoba koje nisu identificirane kao takve. S njima se trguje u BiH, izložene su raznim oblicima eksploatacije i nisu identificirane”, kazala je.

Efendić ističe da se u našoj državi žrtve trgovine ljudima identificiraju putem državnog referalnog mehanizma za identifikaciju i upućivanje žrtava. U tom mehanizmu sudjeluju nadležne institucije raznih nivoa i nevladine organizacije.

“Identificirati žrtvu može svako i trebalo bi to da uradi. Građani bi, nakon svih kampanja o podizanju svijesti u toj oblasti, trebalo da budu u stanju da prepoznaju moguću žrtvu trgovine ljudima, upute ih u najbližu policijsku stanicu. Policija potom vrši preliminarnu identifikaciju da se žrtva ne bi ponovno uzrujavala posebno ako se radi o djetetu kojem je, odmah potom, očigledno potreban staratelj. Uz pratnju staratelja, dijete se smješta u neko od skloništa u BiH kojima rukovode ovlaštene nevladine organizacije”, kazala je.

Ističe da je period njihovog boravka u skloništu prilično dug jer procesuiranje slučajeva traje dugo. Žrtvama se za to vrijeme pruža adekvatna zaštita, rehabilitacija, do edukacija, prekvalifikacija ili dodatno obrazovanje, ali sve to ovisno od kapaciteta nevladine organizacije koja pruža usluge i mogućnosti da nađe novac za takvo nešto.

“Nažalost, naše državne institucije pružaju određenu finansijsku podršku u dijelu zbrinjavanja u skloništu, ali ne i za resocijalizaciju žrtava, proces koji je težak. Te osobe su vrlo traumatizirane, oblici eksploatacije strašni, a proces resocijalizacije dugotrajan”, kazala je Efendić.

One su, istaknula je, izložene i dodatnoj stigmatizaciji nakon što se proces i završi zato se obično ne žele vratiti u sredinu u kojoj su ranije živjele. Uz sve to, u našoj državi, kako kaže, gotovo da i ne postoji proces nadoknade štete za žrtve trgovine ljudima.

“EMMAUS, zajedno s partnerskim organizacijama, angažiran je da bi na državnom nivou bio uspostavljen fond za obeštećenje žrtava i mehanizmi upravljanja tim fondom. Na taj način, i kroz procesuiranje počinioca, bili bi urađeni značajni pomaci u poštivanju prava žrtava posebno njihovog prava na nadoknadu štete koja im je nanesena tim krivičnim djelom”, kazala je Efendić.

Ističe da je od uspostavljanja fonda veći problem kako uspostaviti zakonodavne mehanizme da bi sva imovina koja bude oduzeta počiniocima krivičnog djela trgovine ljudima bila, u okviru fonda, konfiskovana, prodata, a novac iskorišten za nadoknadu štete žrtvama prije nego proces bude završen.

Efendić smatra da je bitno da država podrži taj fond da bi proces brže tekao i ostvarivala se efikasnija nadoknada žrtvama. Bitno je, dodala je, da to bude kontinuiran proces, a za sve to su potrebni određeni preduvjeti u zakonodavstvu.

“Zadali smo sebi cilj da u naredne dvije godine uspostavimo fond na državnom nivou i pokušamo ga učiniti što operativnijim”, kazala je.

To je, kaže Efendić, najmanje što se može učiniti za žrtve. Tako im se vraća samopouzdanje i priznaje da su oštećene.

Trgovina ljudima tretirana je kao krivično djelo u zakonodavstvu na državnom nivou, a u želji da to bude tako i u entitetskom zakonodavstvu dosad su urađeni značajni pomaci.

Efendić je podsjetila da je urađena harmonizacija u zakonodavstvu u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu, ali u Federaciji BiH još nije.

“Očekujemo da harmonizacija zakona bude finalizirana tokom ove godine i da konačno imamo usuglašen zakonski mehanizam po kojem ćemo imati oštrije kazne za počinioce”, kazala je. Nada se da će te kazne biti iznad deset godina zatvora, a ne nekoliko mjeseci, godinu ili najviše dvije kako je to sad.

Resursni centar osnovan je u novembru prošle godine u Sarajevu kao prvi takve vrste u Evropi. Namijenjen je svim akterima koji rade na sprječavanju trgovine ljudima i bilo kakvog od oblika eksploatacije djece u regiji pa tako i Evropi.
Trenutno je više elektronskog karaktera jer je tako najpristupačniji kako državnim institucijama, tako i nevladinim i međunarodnim organizacijama i drugima. Centar je zamišljen kao resurs koji bi trebalo da posluži svima koji žele realizirati bilo koju od aktivnosti u toj oblasti.

Prati ga web stranica na engleskom jeziku www.eurcenter.net , te web stranica državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima, odnosno Odsjeka za borbu protiv trgovine ljudima Ministarstva sigurnost BiH koja je na lokalnim jezicima.

Posted by on 2014-05-13. Filed under Bosna i Hercegovina. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. Both comments and pings are currently closed.

You must be logged in to post a comment Login