Obojena revolucija ili traženje istine?

Pokret „Pravda za Davida“ proširio se i na ostale gradove u BiH. Građani traže pravdu za mnoge nerazjašnjene slučajeve ubistva. Traže od institucija da rade svoj posao.

David Dragičević, protest, Banja Luka

Nakon 50 dana protesta na banjalučkom Trgu Krajine, na kojem članovi FB grupe „Pravda za Davida“ traže od institucija Republike Srpske da razriješe smrt Davida Dragičevića koji je pronađen mrtav 24. marta, podršku pružaju i u ostalim gradovima u BiH. Prvo u nekoliko gradova RS a u posljednjih nekoliko dana i u Sarajevu i Zenici, gdje se traže odgovori u vezi sa slučajem Dženana Memića koji je smrtno stradao u februaru 2016. godine.

Ljudska reakcija, ne revolucija

U javnosti se spekuliše da se radi o revolucijama, različitih boja, koje prijete da sruše sistem iako se, kako kaže politička analitičarka Tanja Topić radi samo o normalnoj ljudskoj reakciji i traženju odgovora na pitanje kakva je pozadina svih nerazjašnjenih slučajeva.

„Tragedija ovog društva leži u činjenici da su etnonacionalisti proteklu deceniju napravili jedan okvir u kojem svaku vrstu drugačijeg mišljenja, organizovanja protesta, neslaganja sa dominantnom političkom matricom, smještaju u kontekst obojene revolucije, Arapskog proljeća ili slično. Mi smo zadnjih godina svjedočili spinovanju i održavanju bezbroj revolucija koje se u stvarnosti nikada nisu desile. One samo služe za zastrašivanje i pokazivanje ugroženosti sistema“, kaže Topić.

U Sarajevu i Zenici nekoliko stotina građana posljednjih dana tražilo je istinu za smrt Davida Dragičevića iz Banjaluke i Dženana Memića iz Sarajeva. Građani kažu da žele samo istinu, da im je dosta sistema koji radi protiv njih i da će zbog toga potpisivati peticiju kako bi se čuo glas javnosti. Novinar Vladimir Šušak kaže da je ovo ujedinjenje u protestima u stvari reakcija građana na nezadovoljstvo i nepovjerenje građana u institucije.

“Ovo je reakcija na loše stanje u društvu i nepovjerenje u institucije. I to je osnovni razlog, nebitno da li je riječ o međuentitetskom, međuetničkom ili nekom drugom razlogu, kako to žele da predstave kritičari ovakve reakcije građana. Mislim da je dobro što se sve dešava na ovaj način i da se strah građana preliva na strah onih koji vladaju strahom u ovoj zemlji”, kaže Šušak.

Odbaciti sve političke konotacije

Protesti jedino imaju smisla ako se usključe svi jer bi to bio autentičan odgovor na sve ono što se dešava. Fizička i socijalna bezbjednost su dvije osnovne stvari na koje ljudi reaguju, kaže sociolog Ivan Šijaković a one su u Bosni i Hercegovini itekako ugrožene.

“Svako vas može recimo oteti, a ako ima konekciju sa vlašću onda neće odgovarati. To ljudi instinktivno osjećaju i zbog toga su krenuli da ukažu na to. Da bi to ostao autentičan pokret građana potrebno je da na tim skupovima odbace prisustvo bilo kakvih partija ili nevladinih organizacija. Pravda Za Davida, Dženana ili tamo negdje za Ivana, nebitno je. Ali bez zloupotrebe bilo koje političke organizacije. Na taj način bi se pružila alternativa surovom životu u BiH”.

Dio javnosti traži pravdu i istinu u ovim slučajevima bez njihove politizacije. S druge strane nije mali broj onih koji u svemu vide pokušaj obaranja vlasti i stavljanje znaka jednakosti sa rušenjima nekih sistema u posljednjih nekoliko godina u okruženju ali i šire. Međutim, nesporno je da roditelji i djeca koji su na tim protestima traže samo istinu zbog nesigurnosti u kojoj žive, a koja je prouzrokovana načinom na koji institucije (ne)djeluju.