Kultura

Iako relativno mala zemlja, Bosna i Hercegovina ima izuzetno bogatu kulturu koja je imala veliki uticaj kako na područje Balkanskog poluostrva, tako i na ostatak svijeta. Bosna i Hercegovina je, zajedno sa Mađarskom, jedina balkanska zemlja koja ima više od jednog Nobelovca.

Zemaljski muzej BiH, Hagada

Važno je spomenuti da je prisutnost triju vjera u Bosni i Hercegovini imala ogroman uticaj na kulturni razvoj zemlje. Sarajevo je jedini grad pored Jerusalema koji ima džamiju, katoličku i pravoslavnu crkvu, kao i sinagogu u prostoru od 100 metara. Najznačajniji eksponat Zemaljskog muzeja u Sarajevu je sarajevska Hagada, jevrejska knjiga koju su Sefardi donijeli u Sarajevo po svom izgonu iz Španije. Bosna i Hercegovina također ima veliki broj impresivnih primjera vjerske arhitekture, kao što su: Begova džamija, samostan u Kraljevoj Sutjesci, džamija Ferhadija u Banjaluci, Tekija u Blagaju, Aladža džamija u Foči, manastir Žitomislići pokraj Mostara, franjevački samostan Gorica pokraj Livna…

Ivo Andrić, BiH

Ivo Andrić, BiH

Bosanskohercegovačku književnost čine mnogi poznati književnici i pisci. Književnik Ivo Andrić je najznačajniji predstavnik bosanskohercegovačke književnosti i dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1961. godine za “kompletan književni rad o historiji jednog naroda”; vrhunac tog rada je bio roman “Na Drini Ćuprija”.

Drugi poznati pisci iz Bosne i Hercegovine su Meša Selimović (Derviš i smrt, Tvrđava), Ivan Franjo Jukić, Nedžad Ibrišimović, Hamza Humo, Ibrahim Kajan, Mehmed Ðedović… Od pjesnika bosanskog porijekla najpoznatiji je Aleksa Šantić. Dovoljno je spomenuti njegovu pjesmu Emina i već se zna o kome se radi. Pored Šantića tu su i Musa Ćazim Ćatić, Mehmedalija Mak Dizdar (Kameni Spavač i Modra Rijeka), Marko Vešović, Abdulah Sidran (Bosna, Planeta Sarajevo, Sarajevske priče), Izet Kiko Sarajlić … Za vrijeme osmanske vladavine, mnogi pisci iz Bosne i Hercegovine su bili poznati u islamskom svijetu, a u to vrijeme u Bosni se razvija i Alhamijado književnost.

Sarajevo - Zimske olimpijske igre, 1984

Glavni grad Sarajevo je 1984. godine bio domaćin XIV Zimskih olimpijskih igara, koje su smatrane do tada najuspješnijim i najbolje organizovanim u istoriji Olimpijskog pokreta. Za vlasti tadašnje zajedničke zemlje Jugoslavije sarajevska Olimpijada je bila sjajna prilika da državu svijetu predstave u najboljem mogućem svjetlu, i u tom nastojanju ih nije omela ni velika ekonomska kriza koja je SFRJ bila pogodila početkom 1980-ih.

U Igre su utrošena velika sredstva, te sagrađen veliki broj impozantnih građevina i infrastrukture. U tome su vlasti imale podršku Sarajlija, a već prije samog održavanja Igre su dovele do povećanja interesa za zimske sportove.

Danis Tanović

Danis Tanović

Danis Tanović je bosanskohercegovački režiser. Rođen je 20. februara 1969. godine u Zenici. Rat ga prekida u studiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Za vrijeme prve dvije ratne godine zadužen je za filmsku arhivu tadašnje Armije Bosne i Hercegovine. 1994. godine razmišlja o nastavku studija u Sjedinjenim Američkim Državama i u Njemačkoj, ali odlazi u Belgiju gdje nastavlja studij na filmskoj školi INSAS. 1998. godine dobija belgijsko državljanstvo. Danis živi i radi u Sarajevu.

Danis Tanović je režirao više dokumentarnih filmova. Ušao je u historiju kinematografije kao debitant sa najviše dobijenih nagrada za svoj prvi film – Ničija zemlja – uključujući i prestižnu nagradu Američke filmske akademije – OSKAR.

 

Jasmila Žbanić

Jasmila Žbanić

Izuzetno značajan dio bosanskohercegovačke kulture je filmska umjetnost. Reditelj Danis Tanović je 2002. godine u kategoriji najbolji strani film, osvojio nagradu Američke filmske akademije – Oskar za svoj prvi film Ničija zemlja. Film Gori vatra Pjera Žalice je također vrlo uspješano i nagrađivano djelo, kao i noviji projekat Pjera Žalice – Kod amidže Idriza. Film “10 minuta” reditelja Ahmeda Imamovića je dobitnik nagrade Evropske Filmske Akademije – Felix. Srđan Vuletić je sa svojim filmom Ljeto u zlatnoj dolini osvojio devet međunarodnih nagrada među kojima je i nagrada Tigar na filmskom festivalu u Roterdamu. Nezaobilazna Jasmila Žbanić i film Grbavica, s kojim 2006. godine osvaja prestižnu nagradu Berlinale-a, berlinskog festivala Zlatni medvjed. Ne možemo ne spomenuti i Aidu Begić (Sjever je poludio), preminulog Benjamina Filipovića (Dobro uštimani mrtvaci)…

Muzika Bosne i Hercegovine ima dugu istoriju. Tradicionalna muzika Bosne je mješavina albanskih, bošnjačkih, hrvatskih, romskih, turskih, mađarskih, srpskih, i makedonskih motiva.

KillingJazzHardCoreBaby

KillingJazzHardCoreBaby

Najčuvenija tradicionalna muzika Bosne i Hercegovine je sevdalinka (turcizam: sevdah = ljubav). U “bivšoj” Jugoslaviji (SFRJ), država je podržala amaterske muzičke ansamble. Bosanskohercegovačke pop-rok grupe kao što su: Indexi, Bijelo dugme, Bolero, Crvena jabuka, Plavi orkestar, Zabranjeno Pušenje, Merlin i druge, spadaju među najpopularnije muzičke bendove zapadnog Balkana. Svakako treba spomenuti i muzičare i grupe novijeg vremana poput: Edina Osmića alias Edo Maajka, Dubioza Kolektiv, Skroz, Konvoj, Erogene zone, Velahavle, Sikter, Validna Legitimacija, Vuneny, Dubioza Kolektiv, Zoster, Letu Štuke, Mostar sevdah reunion, Elvir Laković Laka, Damir Imamović, Amira Medunjanin, Kzu ole ole & Pzu oje oje, KillingJazzHardCoreBaby…