Ljubuški

VIJESTI IZ LJUBUŠKOG SMJEŠTAJ GASTRO

Ljubuški grbNaziv: Ljubuški
Opcina: Ljubuški
Površina: 289 km²
Stanovništvo: nema aktuelnih podataka

Entitet: Federacija BiH
Kanton: Zapadnohercegovački
Država: Bosna i Hercegovina

 

Ljubuški sa grad 5.000 stanovnika, dok u općini živi oko 30.000. Pripada primorskoj Hercegovini s prosječnom nadmorskom visinom od 100 do 300 m.

Ljubuški

Ljubuški

Klima je umjerena mediteranska (25,2 oC sr. godišnja) s 2.300 sunčanih sati tokom godine. Uz poznati krški hercegovački reljef Ljubuški ima više plodnih polja: Ljubuško, Veljačko, Vitinsko, Rastok i Beriš, koje natapa troimena rijeka Tihaljina – Mlade – Trebižat, na kojoj se nalaze dva biserna slapa – Kravica i Koćuša. Grad se nalazi na značajnim putevima prema Mostaru (36 km), Makarskoj (55 km), Splitu (120 km), Dubrovniku (130 km) i Sarajevu (170 km).

Ljubuški pripada primorskoj, mediteranskoj i nizinskoj Hercegovini. Na jugu i zapadu graniči s Metkovićem i Vrgorcom u Republici Hrvatskoj, na sjeveru s Grudama i Širokim Brijegom, a na istoku s Čapljinom i Čitlukom. Prostor općine uz rijeku Trebižat ima prosječnu nadmorsku visinu od 100 metara, a predio prema visoravni Brotnjo i Grude oko 200 metara.

Kravice, vodopad

Kravice, vodopad

Ljubuški je po bogatstvu vodenih tokova bez premca u Hercegovini. Glavni tok predstavlja rijeka Trebižat, koja u najvećem dijelu protječe kroz Ljubuški. Od svojega izvora u Peć-Mlinima (Grude) do ušća u Neretvu u Strugama (Čapljina) duga je 50 km. Trebižat je poznat kao troimena rijeka: Tihaljina, Mlade, Trebižat.

Najatraktivniji lokalitet na Trebižatu je slap Kravica, tri km nizvodno od Vitaljine, u Studencima blizu Ljubuškoga. Stvoren je radom sedronosne rijeke Trebižat, pa je kao prirodan fenomen pod zaštitom države kao prirodna rijetkost. Visina slapa kreće se od 26 – 28 metara, s vodenim amfiteatrom ispod slapa promjera 120 metara.

HISTORIJA:
Humačka ploča, najčuveniji je spomenik ljubuškoga kraja pisana na bosančici, govori o gradnji crkve Sv. Mihovila, koju podiže izvjesni Krešimir i njegova žena Pravica. Prvi poznati stanovnici bili su Iliri, najvjerojatnije u početku Daorsi, koje su potisnuli ratoborni Ardijejci i Delmati. Od njih su ostale brojne grobne kamene gomile i utvrđene gradine po padinama i vrhuncima brda. Rimljani su u III vijeku pne zaratili s Ilirima i konačno ih pokorili početkom I vijeka.

Nakon dolaska slavenskih plemena od VII. vijeka ljubuški kraj počinje nazadovati. Spomenici iz razdoblja ranoga srednjega vijeka rijetki su. U pisanim izvorima Ljubuški se prvi put spominje 1444. pod nazivom Lubussa.  U 14 – 15 vijeku podignuta je na vrhu Buturovice tvrđava, koja se obično pripisuje hercegu Stjepanu, premda je starija od njega.

Ljubuški tvrđava

Ljubuški tvrđava

Ljubuški je pao u turske ruke vjerojatno 1472. ubrzo nakon pada Počitelja. Turci su učvrstili i proširili tvrđavu, dogradili bedeme s puškarnicama i blizu tvrđave podigli džamiju, čiji je graditelj 1558. bio konvertit Nesuh-aga Vučjaković.

Nakon Berlinskoga kongresa Austro-Ugarska vojska pod vodstvom generala Jovanovića ušla je 2. augusta 1878. u Ljubuški. U austro-ugarskoj upravi Ljubuški je doživio značajan privredni razvoj. Udareni su temelji vinarstvu i uzgoju duhana, izvršena je melioracija Ljubuškoga polja, sagrađene su ceste, mostovi, ustrojio se katastar i podigle se upravne zgrade, crkve i samostan. Utemeljeno je i Hrvatsko kulturno društvo «Napredak».

Prvi svjetski rat nije donio dobra Ljubuškome, već glad, neimaštinu i bolesti. Nazadak se nastavio i u razdoblju Kraljevine SHS, kada su mnogi Ljubušaci iseljavali u prekookeanske zemlje. U drugom svjetskom ratu nije bilo mnogo žrtava.