Općina Dobretići (prije posljednjeg rata Dobratići) je jedna od najmlađih, najmanjih i najsiromašnijih općina u Bosni i Hercegovini.
Nalazi se na planini Ranča, u centralnoj Bosni, u sklopu Srednjobosanskog kantona, na oko 20 kilometara sjeveroistočno od grada Jajca.
Lokalno stanovništvo područje ove općine naziva Pougarje, prema rijeci Ugar koja izvire na planini Vlašić, istočno od Dobretića i protiče uz sjeveroistočni rub obronka Ranče. Pougarje je do rata bilo pod upravom općine Skender-Vakuf (sada Kneževo), a potom kratko vrijeme pripojeno općini Jajce, da bi nakon potpisivanja dejtonskog mirovnog sporazuma, veći dio općine Skender Vakuf ušao u sastav bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, i postao Kneževo. dok u sastav entiteta Federacija BiH ulazi manji, južni dio općine sa naseljima: Brnjići, Bunar, Davidovići, Dobratići, Donji Orašac, Gornji Orašac, Kričići-Jejići, Melina, Mijatovići, Milaševci, Pavlovići, Prisika, Slipčevići, Vitovlje Malo, Vukovići, Zapeće, Zasavica i Zubovići, te se od ovog područja formira općina Dobretići.
Općina je dobila naziv po jednom od najvećih sela ovog kraja, selu Dobretići, koje ima dugu historiju i baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske porodice Dobretića. Među stanovništvom još je živa usmena predaja pomognuta historijskim temeljima koja kaže kako je padom Bosne 1463. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30.000 bosanske omladine. Među njima je bila i Ljiljana, lijepa kći Stjepana Dobrete, koja je dospjevši u sultanov harem izmolila od sultana ferman kojim se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo, nazivano prije Zapadne Vrhovine.
Tu je Stjepan Dobreta i umro, te je ukopan u selu Zapeće. Na spomeniku koji mu ga 1773. godine podiže fra Marko Dobretić, franjevački provincijal i bosanski biskup, piše da je umro 1472. godine doživjevši 98 godina. Poslije njegove smrti vlastelinstvo razdijeliše njegovi sinovi, te Juri pripadoše Dobretići, Pavi Pavlovići, Boji Bojtačići, a Vlatku Vlatkovići koji se od 1852. godine zove Zubovići.
Nadaleko poznati “Vlašićki sir” je najpoznatiji proizvod pougarskih stočara prije posljednjeg rata. Originalni “Vlašićki sir” danas proizvode isključivo pojedinci, za vlastite potrebe ne i u komercijalne svrhe.
Cijelo područje je pogodno za razvoj posebno zimskog turizma obzirom na postojanje skijališta poput Poljana i Krčevina u Pavlovićima.