VIJESTI IZ ZENICE SMJEŠTAJ U ZENICI GASTRO U ZENICI Naziv: Zenica
Općina: Zenica
Površina: 499 km2
Stanovništvo: nema aktuelnih podatakaEntitet: Federacija BiH
Kanton: Zeničko-dobojski
Država: Bosna i Hercegovina
Zenica je grad smješten u kotlini rijeke Bosne na nadmorskoj visini 316 metara. Privredni je centar Bosne i Hercegovine. Zenica je udaljena od Sarajeva 70 kilometara, sjeverno, dolinom rijeke Bosne.
Prije drugog svjetskog rata grad je imao 15.000 stanovnika, pred ovaj rat imala je 145.000 žitelja, a danas oko 130.000. U strukturi zenickog stanovništva registrovani su pripadnci razlicitih naroda kultura vjera i obicaja povezanim dubokim tradicijama skladnog života. Površina grada je 500 km2.
Urbani (gradski) dio Zenice čine sljedeća naselja – urbane cjeline: Jalija, Odmut, Mokušnice, Londža, Pišće, Blatuša, Crkvice, Babina Rijeka, Novo Radakovo, Sejmen, Stara čaršija (oko Sultan-Ahmedove džamije), Nova Zenica.
Urbani dio današnje Zenice formirao se već u mlađem kamenom dobu – neolitik, te kasnije u vrijeme Ilira o čemu nam danas svjedoče toponimi njihovih gradina Gradišće, Gradac, Gračanica. Za vrijeme Ilira je i kraljevski grad Vranduk vjerojatno postojao pod nazivom Arduba.
Sadašnje ime grada prvi put se spominje 20. marta 1436. godine, a kasnije se Zenica spominje u seriji dokumenata vezanih za Dubrovačku Republiku. U zeničkom naselju Varošišće otkopana je crkva iz srednjeg vijeka i franjevački samostan Sv.Marije, koju je gradio kipar Ivan Hrelić, učenik Juraja Dalmatinca.
Vrijeme političke samostalnosti srednjovjekovne Bosne direktno je vezano za Zenicu. Blizina tvrdog grada Vranduka, sjedište bosanskih kraljeva, sa stećcima u Puhovcu i Pojskama, nekoliko pisara i graditelja pored ostalog su činjenice i dokaz posebnog značaja ovog kraja u srednjem vjeku. I imenom (Bistua Nuova, Bilino polje, Brod) te Zenica od 20. marta 1436. godine ovaj grad je vezan za centralni dio države i rijeke Bosne.
U vrijeme vladavine Osmanlija (1463-1878) činjenicom da se promjenom smjera glavnog trgovačkog puta mijenja i funkcija samog grada, te osim kratkog perioda kad je bila sjedište brodskog kadije (do 1557. godine) Zenica je kasaba, opet osobenog lika sa nekoliko džamija (Sultan Ahmedova, Osman-Ćelebijna, Sejmenska, Jalijska), medresom (1737.), nekoliko mekteba, vrlo interesantnim nišanima, šadrvanima, hanovima, karavansarajima.
Poslije razaranja i egzodusa provalom vojske Eugena Savojskog 1697. godine nastupa vrijeme stabilizacije, te se u administrativnom, urbanom, poslovnom i topografskom smislu izdvaja zenička čaršija sa prepoznatljivim obilježjima.
Austrougarsko doba
Grade se kapitalni objekti šireg drustveno-ekonomskog značaja, koji će biti život ali i sudbina Zenice. To su željeznička pruga od Bosanskog Broda do Zenice (1879.), Rudnik uglja (1880.), Fabrika papira (1885.), Željezara (1892.), Kazneni zavod (1886.), što će pored ostalog izazvati niz promjena i kvalitetnih i kvantitenih pomaka u razvoju grada.
Dvadeseti vijek
Početkom 20. vijeka, desio se urbani bum (za nekoliko puta se povećao broj stanovnika), evidentna je ubrzana urbanizacija, gradnja nekoliko prenoćišta, hotela, škola, vodovod, modernih puteva itd. Razvija se grad specifičnih funkcija i namjena.
Vrandučka tvrđava
Stari grad Vranduk sa naseljem nalazi oko 10 kilometara sjeverno od Zenice. Utvrđenje za koje se pretpostavlja da datira iz vremena Ilira. Smješteno je na lijevoj strani rijeke Bosne koja je na ovom mjestu sužena i poprima oblik klisure.
Prvi put se spominje 1410. godine u dokumentu koji se danas čuva u Dubrovačkom Arhivu.
Pretstavljala je strateško mjesto odbrane srednjevjekovne Bosne koje se čak niti vojska Eugena Savojskog nije usudila napasti.
Bistričak
Najpoznatije zeničko izletište, pola sata vožnje udaljeno od Zenice. Bistričak pruža izvanredan ugođaj svježine u vrelim danima ljeta.
Na Bistričaku ćete naići na uređeni sportske tereni i lijepo osmišljena mjesta za izlet i odmor.
Bistričak zrači neodoljivim šarmom prirodnog okruženja koje nadahnjuje žuborom potoka i pjesmom ptica iz zimzelenih i listopadnih šuma.
Smetovi
Planina kod Zenice do koje se iz centra grada automobilom dolazi za manje od pola sata.
Najviši vrh Smetova je nešto ispod od 1.000 metara.
Stručnjaci su Smetove proglasili jedinstvenom vazdušnom banjom, a najčešći posjetioci su skijaši rekreativci, planinari, sankaši i svi željni odmora od gradske vreve.