Olovo
VIJESTI IZ OLOVA SMJEŠTAJ U OLOVU GASTRO U OLOVU Naziv: Olovo
Opcina: Olovo
Površina: 408 km²
Stanovništvo: nema aktuelnih podatakaEntitet: Federacija BiH
Kanton: Zeničko-dobojski
Država: Bosna i Hercegovina
Olovo je gradić smješten 50 km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnoj cesti što vodi od Sarajeva prema Tuzli.
Olovo
U Olovu su još od srednjeg vijeka poznata nalazišta olovne rude, po čemu je grad i dobio ime. Ali Olovo je više od toga. Ono je simbol idiličnog života u pitomoj dolini okruženoj mirisom četinarske šume, plavetnilom neba i hukom bistrih i brzih voda.
Dolazeći do Olova, možete proći kroz prekrasni kanjon rijeke Stupčanice, koji plijeni svojom ljepotom i izdvojenošću od ostatka svijeta. Ova rijeka se u centru grada, pored samog banjsko-rekreativnog centra “Aquaterm”, spaja sa rijekom Biošticom, te zajedno sa njom formira Krivaju koja teče dalje prema Zavidovićima. Danas se općina Olovo prostire na 408 kilometara kvadratne površine i ima oko 14 hiljada stanovnika.
TURIZAM
Krivaja rafting
Područje Olova, sa izuzetnim prirodnim resursima, pruža idealne uvjete za razvoj turističke privrede. Rijeke Bioštica, Stupčanica i Krivaja bogate su ribom i izuzetno cijenjene među bosansko-hercegovačkim ribarima.
Mamac za brojne turiste je i olovska termalna voda, koja uspješno liječi kožne bolesti i koju pohodi sve veći broj turista izvan granica Bosne i Hercegovine.
HISTORIJA
Naselje Olovo je nastalo prije više od šest vijekova na obalama tri planinske rijeke. U pisanim dokumentima Olovo se prvi put spominje 1382. godine pod imenom Plumbum (lat.) što potvrđuje navode da je ovaj grad dobio ime po olovnoj rudi olova. Tako u 14. i 15. vijeku Olovo je bilo poznati rudarski i trgovački centar sa unosnom carinom. U njemu je veći broj Dubrovčana koji se bave trgovinom.
Na području Olova u Ceceni svoj dvor je imao bosanski protovestijar Žore Bokšić. Grad su držali bosanski vladari, a kasnije vlastela Pavlovići. Grad je obezbjeđivala tvrđava Olovac.
U drugoj polovini 14. vijeka, u doba Tvrtka I Kotromanića u Olovu je sagrađen samostan Svete Gospe, koji predstavlja najstarije gospino svetište na Balkanu. Ovaj vjerski objekat je stjecište velikog broja vjernika katolika iz svih krajeva BiH i Hrvatske.
Dolaskom Osmanlija u Olovu se povećava broj muslimanskog stanovništva koje početkom XVI vijeka gradi džamiju na lokalitetu današnjag naselja Gornje Olovo, a već u 17. vijeku muslimani čine tri četvrtine stanovništva u Olovu. Vjerovatno zbog plahovitih planinskih rijeka (Biostice, što dolazi iz Knežine i Stupčanice iz vrela kod Han Pijeska) koje su u proljeće plavile okolna polja, naselje Donje Olovo nastalo je tek u 20. vijeku.
Razvoju Donjeg Olova, odnosno današnjeg gradskog jezgra, nakon austro-ugarske okupacije, znatno je doprinijela izgradnja pruge Zavidovići-Olovo-Han Pijesak. To ujedno predstavlja početak planske eksploatacije bogatih olovskih šuma, što i danas predstavlja osnovni privredni resurs. Po popisu iz 1991. godine, općina Olovo imala je 16.956 stanovnika, od toga u gradu Olovu – 3.311.