Park prirode Blidinje, kojem granice čine Vran planina, Neretva, Čvrsnica i Doljanka, jedna je od prirodnih ljepota Bosne i Hercegovine. Blidinje sadrži niz prirodnih i istorijskih znamenitosti među kojima svakako treba spomenuti Blidinjsko jezero, botaničko – zoološki rezervat Masna luka i Hajdučku republiku Mijata Tomića.
Zbog svojih povoljnih geomorfoloških osobina i prekrasnih krajobraza, a 30. aprila 1995. godine područje je proglašeno parkom prirode.
Park prirode Blidinje je dobilo ime po Blidinjskom jezeru koje je smješteno u dnu Dugog polja na visini od 1184 m. Površina jezera je oko 6 km² uz relativno malu dubinu, dok voda u jezero dolazi prvenstveno s okolnih planina Vrana i Čvrsnice sa proljetnim otapanjem snijega.
Uz jezero proteže se Dugo polje, koje danas služi za ispašu, a manjim dijelom za obrađivanje, premda je u prošlosti bilo obrnuto. Najpoznatije znamenitosti parka uz jezero su i bogata arheološka nalazišta, te nekropola sa 150 stećaka u Dugom polju koja je u januaru 2004. godine dobila status Nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine.
Od kulturoloških mjesta vrijedan spomena je i franjevački samostan, koji je smješten u podnožju vrha Pločno 2228 m mjestu zvanom Masna Luka, a u istom je smještena i umjetnička galerija.
Sportsko- rekreacioni centar Risovac u parku prirode Blidinje se nalazi na nadmorskoj visini 1.250 metara. Do Blidinja se stiže iz Jablanice putem dužine oko 25 km od čega je oko 15 km makadam, u ne tako lošem stanju. Zimi se redovno održava, te je moguće doći do skijališta.
Među velikim brojem životinjskih vrsta koje žive u parku, važno je spomenuti kralja šume- smeđeg medvjeda i ukras vrhova Čvrsnice – divokozu. Veliki Triton, vrsta vodozemca, je jedan od endemičnih životinjskih vrsta.
Ljekovita biljka, žuta gorčica predstavlja izuzetan ukras i istovremeno blago pašnjaka.
Veliko je bogatstvo i raznolikost flore i vegetacije visokih planina Hercegovine. To se posebno odnosi na planine Prenj, Čvrsnicu, Čabulju, Vran i dr. koje se nalaze u sklopu Parka, pa se ovaj sklop planina u fitogeografiji naziva «Hercegovački endemični razvojni centar», jer je u njemu zastupljen veliki broj endemičnih biljaka.