Stanovništvo

Bosna i Hercegovina je jedini primjer države gdje su njezini naseljenici podjeljeni u etničke grupe ili “nacije” bez obzira na to što govore istim jezikom. Državna opisiva historija je dovela do toga. Razlika među različitim grupama prati religiju, (bosanski muslimani = Bošnjaci, bosanski pravoslavci = Srbi i bosanski katolici = Hrvati).

Generacije su kroz vremena živjele u miru jedna pored druge, iako je u nekim periodima bilo “uzburkanih” odnosa među njima. Tradicionalno su se svi odnosili “Bosancima” iako su imali različitu ispovijest, i to ih nije spriječilo da žive u miru – jedni sa drugima, ili kako je sada popularno reći – jedni pored drugih. Prema podacima od izbora 1991. godine, Bosna i Hercegovina je imala sljedeći nacionalni sastav.

4.363.000 STANOVNIKA (CCA 1991)
Bošnjaci 1.905.000 43,7%
Srbi 1.369.000 31,3%
Hrvati 755.000 13,3%
Jugosloveni 239.000 5.5%
Ostali 94.000 2.1%

Gustina naseljenosti u Bosni i Hercegovini je neravnomjerna. Najgušća naseljenost je u regiji Sjeverna Bosna, kao i veći urbano-industrijski centri: Sarajevo, Tuzla, Banja Luka, Zenica… Najmanju gustinu naseljenosti imaju dijelovi Hercegovine, te opštine: Kalinovik, Prozor, Drvar, Bosanski Petrovac, Bosansko Grahovo…

Ono sto zasigurno značajno utiče na ukupno stanje stanovništva Bosne i Hercegovine jeste i protekli rat na ovim prostorima (1992-1995), jer je tokom tog rata prema zvaničnim procjenama ubijeno oko 250′000 ljudi, dok je protjerano oko 1′700′000 ljudi, što ukupno iznosi negdje oko 2′000′000 ljudi. Ove brojke jasno pokazuju da nakon rata polovina bosanskohercegovačkog prijeratnog stanovnistva ne živi na području Bosne i Hercegovine.