Srbija od 1992. izgubila više od 600 000 stanovnika

Srbija ima negativan prirodni priraštaj od 1992. godine, od tada izgubila je više od 600 000 stanovnika i sve to utiče na poremećenu starosnu strukturu, izjavila je danas rukovoditeljica Odsjeka za demografiju Republičkog zavoda za statistiku Srbije Gordana Bjelobrk.

“Svake godine Srbija gubi jednu općinu od 35 000 stanovnika”, rekla je Bjelobrk u emisiji “Okruženje” u produkciji Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi.

Ona je istakla kako je u Srbiji prosjek rođene djece po jednoj ženi 1,4, dok bi ta brojka trebala iznositi 2,1 kako bi broj stanovništva ostao stabilan.

Puno bolja situacija nije ni u ostalim zemljama regije, s iznimkom Crne Gore i Kosova.

Profesor Miroslav Doderović iz Crne Gore kazao je kako u toj zemlji postoji demografska ravnoteža, što se može pripisati tradicionalnim faktorima, ali i činjenici da Crna Gora nije doživjele neposredna ratna razaranja, a imala je i političku stabilnost.

“Crna Gora u prethodnim decenijama svrstavala se u zemlje s visokim natalitetom i to možemo objasniti tradicionalnim faktorima, bila je poželjna višečlana obitelj, zbog različitih povijesnih, političkih i vojnih razloga”, dodao je Doderović.

Miljenko Brekalo s Instituta društvenih nauka u Zagrebu kazao je kako je depopulacija sela u Hrvatskoj bila karakteristična za ’60. i ’70. godine prošlog vijeka, kada su ljudi odlazili u grad i tražili posao, a jedan dio populacije odlazio u inozemstvo, na takozvani privremeni rad, s kojeg se većina nije vratila.

S druge strane, posljednjih 20 godina trend depopulacije prisutan je i u gradovima, ponajviše iz ekonomskih razloga.

“Čim nemate materijalnih sredstava za život ne zasnivate obitelj, onda nema ni novorođenih i to je negativan trend koji će imati velike posljedice u Hrvatskoj, ali i u okruženju situacija je identična”, kazao je Brekalo.

Istraživanje agencije IPSOS pokazalo je da više od 80 posto građana država u regiji označava problem “bijele kuge” kao izrazito značajno društveno i nacionalno pitanje, a posebno visok stupanj značaja ovoj temi pridaje se u Srbiji i Hrvatskoj.

Građani također smatraju da politički establišment poklanja premalo pažnje tom pitanju i u tom pogledu javnost u Srbiji i Hrvatskoj ponovo je najkritičnija prema svojim vladama.