Konjičko drvorezbarstvo – duša u teksturi drveta

Konjic, drvorezbarstvo

Drvorezbarstvo je umjetnički zanat s dugom tradicijom u općini Konjic. Prepoznatljivi, ručno rezbareni motivi, namještaj, enterijeri i različiti dekorativni predmeti iz ovog hercegovačkog mjesta stigli su u brojne krajeve svijeta.

To su prepoznali i oni koji se brinu za očuvanje nematerijalne kulture čovječanstva, pa je drvorezbarstvo iz Konjica postalo drugi element nematerijalne baštine iz Bosne i Hercegovine koji je, nakon Zmijanjskog veza, uvršten na UNESCO listu kulturne baštine svijeta.

Iako je to dar koji su Konjičani dobili potraj 2017., ovih dana je prigodnom svečanošću obilježen ovaj značajan događaj.

“Konjičko drvorezbarstvo” zvanično je upisano na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva 6. decembra prošle godine. To je obradovalo sve stanovnike Konjica, a jedan od njih je i Benjamin Junuz.

„Mi se trebamo ponositi time i poštovati to.“

Povodom ovog značajnog događaja, Udruženje za zaštitu kulturno-historijskog nasljeđa općine Konjic, u ovom gradu je organiziralo manifestaciju “Konjičko drvorezbarstvo na listi UNESCO-a”, koja je u fokusu imala čuvare ove drevne tradicije, koji su “konjičku šaru” prenosili sa generacije na generaciju.

„Ovo je meni vrhunac, da sam ovo doživio u mojoj 83. godini“, kaže Salih Nuhanović, drvorezbar iz Konjica.

Slično se osjeća i njegov kolega Besim Nikšić: „Najdraži doživljaj u mom životu. Drago mi je da sam u ovim godinama dočekao da se Konjic u ovako lijepom svjetlu spominje.“

Takođe jedan od najstarijih konjičkih drvorezbara Sulejman Kraljušić, naglašava: „Sada mi je 85. godina. Imao sam šanse i da radim nešto drugo, lakše, ali ja se nisam mogao odreći drvorezbarstva.“

U porodici Nikšić drvorezbarstvo je staro 120 godina, a radi se i na stalnoj obuci novih kadrova, kaže Orhan Nikšić.

„Prošle godine smo petnaest mladih ljudi obučili i zaposlili. Trenutno radimo na ustanovljenju Akademije drvorezbarstva, sa određenim obrazovnim institucijama.“

Sejfudin Vila naslijedio je tradiciju drvorezbarstva od svog djeda Ismaila Mulića, koji je u Konjicu ustanovio i prvi Muzej drvorezbarstva.

„Čitav život porodice se pretvorio u jednu lijepu priču prepoznavanja u teksturi drveta, crtanja duše, nekakvih lijepih osjećanja, jedno lijepo druženje, pronošenje glasova o našem Konjicu, o našoj Bosni i Hercegovini, kroz cijeli svijet. Značaj drvorezbarstva kao kulturološka stajna tačka.“

Manifestaciji obilježavanja upisa “Konjičkog drvorezbarstva” na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine prisustvovao je i Siniša Šešum, šef Kancelarije UNESCO u Sarajevu.

„Nominacija ‘Konjičkog drvorezbarstva’ predstavlja jedno od najboljih primjera saradnje raznoraznih nivoa vlasti, nevladinog sektora i svih tradicionalnih zanatlija, kako se treba raditi na jednoj nominaciji.“

Braća Said i Dino Šašić nastavljaju tradiciju drvorezbarstva, od svog oca Sadika.

„Presretni smo da smo i to dočekali, da se priča u UNESCO-u o našem dobru, o našem zanatu, po kojem je prepoznat ovaj grad. Jer Konjic bez rezbarstva – ne možemo reći da je Konjic“, kaže Said, a Dino dodaje da mu je život drvorezbarstvo, jer tu čovjek pronalazi sebe.

Godina 2018. je i Evropska godina kulture, u kojoj EU slavi kulturno-historijsko nasljeđe širom svijeta, a inicirala je i razvoj projekta, koji se tiče promoviranja kulturno-historijskog nasljeđa na Zapadnom Balkanu. Jasna Jelisić, savjetnica specijalnog predstavnika EU kaže:

„Ima jedna ruta Zapadnog Balkana i ‘Konjičko drvorezbarstvo’ je uvršteno na tu rutu kulturno-historijskog nasljeđa. Trenutno se razmatra finansiranje projekata koji će pomoći promociji i razvoju ovog zanata.“

U Konjicu je drvorezbarstvo brend. Govore drvorezbari Aziz Nuhić i Goran Kozarić:

„Nadam se da će se sada situacija malo promijeniti, da će se malo više čuti za konjičko drvorezbarstvo i duboko vjerujem da Konjic, čak ni Bosna i Hercegovina, nema ništa ljepše što bi mogla ponuditi svijetu od konjičkog drvorezbarstva“, kaže drvorezbar Aziz Nuhić.

v