Aktivisti poručuju: Ovo je najveći projekat uništenja prirodnih resursa u novijoj istoriji Sanskog Mosta

Peticija STOP zločinu nad sanskim sedrama nedavno je pokrenuta, a njom se nastoji sačuvati krajolik ovog područja i rijeka Sana. O samo peticiji, problemima koji se javljaju, zaštiti Sane i drugim temama za BUKU razgovaramo sa Eni Kurtović, ispred neformalne grupa građana “Bijeli brodovi – Zaštita rijeke Sane”

Nedavno je pokrenuta inicijativa kojom se želi zaštiti Rijeka Sana, možete li nam reći o čemu je konkretno riječ? Koji radovi su vršeni na ovom dijelu rijeke Sane i sa kojom svrhom?

Nakon poplava 2014 godine lokalne vlasti Općine Sanski Most najavile su „najveći projekat zaštite od poplava u novijoj historiji Sanskog Mosta“ kojim će grad biti spašen od budućih vodenih kataklizmi. Uz sporadično izvještavanje lokalnih medija, nejasne formulacije o detaljima iskopavanja, te uz provođenje javne rasprave tokom koje su date netačne informacije o predmetu iskopavanja, Sanjani su ove najave dočekali raširenih ruku i ne sanjajući kakvo zlo čeka rijeku koju nose u srcima i koja je ključni element eko sistema sanske doline.

Međutim, kada je prva faza završena, ostali smo njemi – takozvano „uređenje“ korita rijeke Sane dovelo je do nepovratnog uništenja sanske sedre na dionici radova i uz nju vezane flore i faune. Bio je to do sada najveći projekat uništenja prirodnih resursa „u novijoj historiji Sanskog Mosta“!

2017. godine smo šutjeli i zaprepašteno gledali šta se dešava. Ja osobno nikada sebi neću oprostiti što već tada nisam pokušala nešto poduzeti. Na pitanja inžinjerima na terenu vezano za potpunu devastaciju sedre građani su dobijali odgovore da se ništa ne sikiraju i da sve ide po planu. Ovaj put nemamo namjeru ponoviti istu grešku. U junu 2018. najavljene su pripreme za nastavak radova na uređenju na uzvodnom dijelu korita Sane i zato smo se okupili da zaustavimo daljnji zločin nad rijekom Sanom.

Na koji način su sanske sedre uništene?

Prema projektu sedre nisu trebale biti uništene. Naime, FERP (Floods Emergency Recovery Project) projektom Svjetske banke je predviđeno da će aktivnosti imati „beznačajan i privremen uticaj na okoliš, što može uključivati buku i prašinu, veće količine otpada i uklanjanje i rušenje demolirane infrastrukture i opreme“.

Tako je Općina Sanski Most je u dokumentu „Okolišna lista za provjeru“ navela da se kroz projekat planira „mašinski iskop materijala, odnosno uklanjanje štetnog nanosa (humusno šljunkovitog i drugog otpadnog nanosa)“, što je laž. Iz Sane je izvađena sedra!

Dalje, navedeno je da „projekat ne uključuje aktivnosti koje će rezultirati fizičkim izmjenama lokaliteta u odnosu na stanje prije poplava“, što je laž. „Lokalitet“ je u potpunosti devastiran i fizički izmjenjen i nekada vesela i zaigrana rijeka je pretvorena u mutni muljevit kanal slabog protoka.

Navedeno je i to da projekat neće rezultirati povećanim korištenjem prirodnih resursa i da ne postoje područja korištena od važnih ili osjetljivih vrsta flore i faune. Ove informacije su također netačne, obzirom da se vršio iskop sedri koje predstavljaju prirodne resurse i staništa u kojima obitavaju zaštićene vrste životinja. Naime, prema podacima IUCN Crvene Liste ugroženih životinja na području Sanskog Mosta u rijeci Sani se nalazi vrsta Hucho hucho, poznata kao mladica, koja je svrstana u kategoriju ugroženih vrsta. Od 1992 godine mladica kao zaštićena vrsta se nalazi u Annexu II i V „EU Direktive o staništima“ . Prema ovom dokumentu države su dužne da se područja naseljena ovom vrstom, a posebno sedrene barijere i vodopadi, stave pod zaštitu, to jest da se uključe u ekološku mrežu zaštićenih područja Natura 2000. Shodno tome, u Vodiču kroz tipove staništa BiH kao posebno značajan tip staništa u BiH navedene sedrene kaskade na kraškim rijekama u Dinaridima. Jedno od tih Natura 2000 zaštićenih područja u BiH je i Dabar – Čapljansko polje u Sanskom Mostu!

Na kraju, i sam prijevod je, nekim čudom, netačan – umjesto „uređenje korita“, što je službeni naziv projekta na bosanskom jeziku, u engleskoj verziji koja je dostavljena Svjetskoj banci korištena je fraza „čišćenje korita“ („cleaning“), što samo po sebi ima sasvim drugačije značenje i sasvim sigurno ne podrazumjeva potpunu devastaciju sedrenih pragova na mjestima zahvata.
Upravo radi iznošenja netačnih informacija o vrsti i obimu zahvata nije urađena ni studija uticaja na okoliš, što je s obzirom na uništavanje sedrenih barijera i jasno vidljivog negativnog djelovanja na okoliš za vrijeme i nakon građenja, bilo neophodno i nezaobilazno. Treba naglasiti da su provedeni radovi u suprotnosti sa više odredbi Federalnog zakona o vodama kao i sa odredbama „EU „Direktive o staništima“, „EU Direktive o vodama“ i „Planom upravljanja vodnim područjem na rijeci Dunav“. BiH je potpisnica sva tri navedena dokumenta!

Da Svjetska banka nije upoznata sa onim što se i kako se zapravo radilo u Sanskom Mostu, potvrđuje i nedavni službeni odgovor predstavnika ove institucije na naše pitanje o radovima na rijeci Sani. U odgovoru se navodi da projektom nije planirano bilo kakvo iskopavanje sedre, već čišćenje korita od šljunka i otpadnog materijala negomilanog tokom poplave 2014. godine, uz posebnu pažnju da se pri tome ne oštete sedre, te da Svjetskoj banci nije poznato da je došlo do iskopavanja sedre!

Ko je, prema Vašem mišljenju najveći krivac za to?

U Sanskom Mostu je provedeno više projekata „uređenja“ korita, a najveća šteta je urađena kroz „Glavni projekat uređenja korita rijeke Sane na dionici Karića most – kamenolom Čemberi“, u dužini vodotoka 6782,24 m. Naručilac ovog projekta je bila Općina Sanski Most i na osnovu njega Općini su odobrena sredstva iz kredita Svjetske banke. Kada je riječ o nadležnostima, u avgustu 2018. načelnik Hasanbegović dao je sljedeću izjavu: „Što se tiče preventive od poplava na rijeci Sani, moram vas obavijestiti da iste sprovodi Agencija za vodno područje rijeke Save i da su oni prava adresa za sve prijedloge, peticije i slično.“ U februaru 2019. od Agencije smo primili odgovor da se za sve informacije koje se tiču uređenja na dionici Gradski most – kamenolom Čemberi“ moramo obratiti Općini Sanski Most, jer dokumentaciju za taj projekat Agencija ne posjeduje. Odgovoreno nam je da Agencija ne zna ništa o iskopavanju sedri, niti ima informacije koliko je materijala izvađeno iz rijeke Sane i šta se sa tim materijalom desilo, te smo upućeni da se obratimo Federalnoj vodnoj inspekciji – što i činimo peticijom „STOP zločinu nad sanskim sedrama“!

Kako građani reaguju na trenutnu situacija sa rijekom Sanom?

Zbog nedostatka tačnih informacija, odnosno zbog mase dezinformacija koje se šire gradom ljudi su zbunjeni. Oni bliži vlastima govore kako nastavka kopanja uopće neće biti, drugi pominju HE u Čaplju i posjete stručnih ekipa iz Sarajeva, pa te planove povezuju sa radovima na Sani, treći govore o vađenju šljunka u komercijalne svrhe, četvrti se pozivaju na potrebu zaštite od poplava a da pri tome uopće nisu svjesni upitnosti efekata provedenih radova na spriječavanje poplava. Osim toga, od 2015. je provedeno više projekata „uređenja“ korita na različitim lokacijama i sa različitim obimom radova (Tomina, Karići, ušće Blihe, Slapovi-Gerzovo), finansiranih od različitih institucija, pa i to stvara dodatnu zbrku. Kroz naše objave i tekst peticije javnosti smo prezentirali činjenice, a to i dalje činimo, tako da građani polako počinju dobivati jasniji uvid u cjelokupnu sliku.

Kada je u pitanju reakcija građana, važno je pomenuti i opće stanja duha koje vlada – samo oni koji su žive ili su živjeli u malim gradovima u BiH znaju kako u takvim sredinama većina ljudi razmišlja i kako se odnose prema pokušajima pojedinaca da učine nešto što je za opće dobro. Postoji nekoliko uobičajenih reakcija: APATIJA („Ništa od toga, to je jalova borba“) , POLITIKANSTVO („U pozadini svega su samo politički ciljevi“), NEPOVJERENJE („Tu su u pitanju lični interesi i zgrtanje para, niko nije lud da troši svoje vrijeme na javni interes“), i na kraju, najmasovnija reakcija – STRAH („Poklopi se po ušima i šuti, ne izdvajaj se i gledaj svoja posla“). Upravo zbog ovakog stanja duha prvih dana je bilo teško potaknuti veći broj ljudi da nam se pridruži. Ali, od kada su nam se pridružili neki poznati pojedinci i uopće veći broj ljudi koji su potpisali peticiju i koji objavljuju pozitivne komentare na društvenim mrežama, ova apatija, politikanstvo, nepovjerenje i strah polako prerastaju u entuzijazam. Pisanje medija svakako može pomoći!!

Na koji način je sve uticalo na prirodu ovog kraja, šta je nepovratno izgubljeno?

Radovi na Sani su tužni dokaz da neodgovorno i bahato izvođenje radova u koritu rijeka, bez ozbiljnih studija uticaja na okoliš, ima katastrofalne posljedice. To čudesno djelo prirode čijoj ljepoti se divimo, te sedrene barijere koje su istaložene prije više hiljada godina na gotovo cijelom toku Sane, koje predstavljaju njenu najznačajniju osobitost, koje omogućavaju pročišćavanje vode i kisik za sve živo u njoj, su na putu potpunog uništenja. Iskopavanja su u potpunosti poremetila brzinu protoka, što nepovratno onemogućuje njihov ponovni nastanak.

Time je nestalo važno stanište koje je izvor hrane i sklonište za brojne biljke i životinje, što poremećuje cijeli ekosistem. Na Balkanu je zabilježeno 7 rijeka koje su najveća staništa mladice u svijetu – među njima je i rijeka Sana sa svojim sedrama koje su posebno pogodno stanište mladice. Zbog uništavanja sedre kao staništa mladice i drugih ribljih vrsta može se očekivati daljnje smanjenje zajednica riba, a konačne posljedice, odnosno njihov potpuni nestanak, će se vidjeti tek za nekoliko godina. I dok takozvano „uređenje“ korita uništava jedno od rijetkih svjetskih staništa mladice, u Evropi se troše milioni da bi se ta staništa obnovila. Prema istraživanju Riverwatch-a, samo u Austriji je od 1999. uloženo oko 45 miliona eura u restauracije rijeka s mladicom. Bosna i Hercegovina, međutim, ide u suprotnom smjeru – odlučila je u potpunosti istrijebiti mladicu iz rijeke Sane!

Osim toga, zbog hidrodinamičkih odnosa u koritu, vađenje ogromnih količina materijala nadoknađuje se povećanjem regresivne erozije riječnog korita na uzvodnom dijelu toka. To dovodi do dubinskog usijecanja korita, pojačanja bočne erozije, nestabilnosti riječnih obala i uništavanja sedrenih naslaga uzvodno od mjesta vađenja. Koliko je neodgovorna i nestručna izmjena hidromoroloških karakteristika rijeke opasna vidljivo je na brojnim lokacijama gdje je došlo do opadanja nivoa vode za više od jednog metra, čime sedre koje strše iznad nivoa vode počinju zaustavljati vodotok i preusmjeravaju maticu direktno u obalu, pa dolazi do urušavanja obale i obaranja stabala.

Na kraju, ništa manje važan nije pejzažni, društveni i sportsko-rekreacioni značaj rijeke Sane. Sana je uvijek privlačila ljude sa svojim sedrama, bukovima i zelencima, sa brojnim plažama skrivenim pod krošnjama vrba i topola, sa tajnovitim adama i sa bistrom vodom idealnom za ljetno osvježenje. Za Sanjane i sve one koji posjećuju Sanski Most ova pitoma rijeka nudi mjesto za opuštanje, razonodu, druženje i aktivni odmor. Investitori ovog projekta nemaju pravo budućim generacijama oduzeti blagodet zagrljaja bistrog i zaigranog slapa, njenu pjesmu i priče ispričane kroz tihi žubor, čaroliju prvih poljubaca uz odbljesak sunca na vodi i sjećanja na najljepša druženja i izlete na obalama Sane.

A sve to je urađeno po cijenu sumnjivih šansi za sprječavanje budućih poplava. „Eksperti“ koji su razvili projekte „uređenja“ korita čini se nisu upoznati sa svjetskim i evropskim praksama u sprječavanju poplava. Nakon stoljeća zloupotrebe svojih rijeka, EU je 2000. godine uvela „Okvirnu direktivu o vodama“ (BiH potpisnica od 2005. godine!!) koju su izradili najbolji znanstveni umovi Europe koji su shvatili svu korist očuvanih rijeka i svu štetu neprimjerenih regulacija zastarjelim i skupim metodama iz 19.stoljeća. Mi smo pokušali doći do informacija o sličnim projektima „uređenja korita“ iskopavanjem sedre, ali bezuspješno. Dapače, ističe se da je čišćenje i uređenje korita jedna od najvećih zabluda jer takva regulacija ubrzava rijeke, stvara bujicu i odsijeca ih od poplavne nizine, odnosno prirodnih primaoca visokih voda. Moderan pristup zahtijeva promjenu shvaćanja rijeka i njihovih poplavnih područja, npr. čuvanje i obnavljanje šumske vegetacije čime se spriječava površinsko oticanje i poplava bujica (zemlja pod drvećem može upiti do 90% kišnice koja padne na tlo, odnosno šest puta više vode nego golo tlo bez drveća; samo jedno drvo može apsorbirati do 7 tona vode), te obnavljanje močvarnih područja i njihovo povezivanje sa rijekama putem odvodnih kanala, kako bi se omogućila adekvatna dinamika pražnjenja tokom visokih vodostaja. Ovakvu „mjeru“ je i Sanski Most u neka bolja vremena imao, kada su postojali rasteretni kanali – kojih zbog neodgovornosti i neznanja lokalnih vlasti odavno više nema.

Šta se može u ovom trenutku uraditi, šta Vi tražite?

Konkretno, peticija „STOP zločinu nad sanskim sedrama“ ima dva zahtjeva:

Prvo da Federalno ministarstvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo trenutačno zaustavi sve radove na iskopavanjima korita rijeke Sane do izrade stručne studije uticaja na okoliš koja će dati objektivnu procjenu posljedica do sada urađenih radova i posljedica eventualnih budućih radova u koritu rijeke Sane,

I drugo da Federalni vodni inspektorat ispita do sada provedene radove i da obavijesti tužilaštvo o saznanjima o eventualno počinjenim prekršajnim i/ ili krivičnim djelima do kojih je došlo tokom radova na Sani.

Pozivamo građane da potpišu našu peticiju i da zajedno ne dozvolimo da rijeka Sana, kao javno dobro svih građana Bosne i Hercegovine, bude dokrajčena neodgovornošću, iskvarenošću i bahatošću pojedinaca.

Naravno, on-line peticija je samo prvi korak u našim nastojanjima. Planramo još brojne druge aktivnosti, a sve one koji žele biti informirani pozivamo da se priključe Facebook grupi „Bijeli brodovi – Zaštita rijeke Sane“.

I za kraj kako je zapravo nastala ova inicijativa?

Priča je zapravo čudna. Prije dvadesetak dana nas par se upitalo šta možemo učiniti da spriječimo daljnje iskopavanje sedre iz rijeke Sane. Kroz par dana se okupila ekipa ljudi raznih struka, od magistra ekologije, ekonomista, doktora, pa do pravnika i sociologa sa ciljem da pišu peticiju. Tu su ljudi sa raznih krajeva planete Zemlje koji se većinom međusobno uopće ne poznaju. Nikada nismo zajedno sjeli za stol, već se sva istraživanja i dosadašnje akcije dogovaraju putem Messengera. Neki od nas su članovi Facebook grupe „Bijeli brodovi – Zaštita rijeke Sane“ i odlučili smo da sve akcije provodimo preko ove grupe.

Informacije koje smo imali o provedenim radovima, o investitorima, zakonima, nadležnostima itd. bile su minimalne i u kratkom vremenu urađen je ogroman posao – od uspostavljanja kontakata sa uključenim institucijama i ekspertima, umrežavanja sa ekološkim udruženjima i mrežama, pa do izrade teksta peticije i podsticanja građana da nam se priključe. U kratkom vremenu broj članova pomenute FB grupe je sa oko 500 članova narastao na preko 1300. Ponekad se pitam kako je moguće da jedan takav tim, na tako velikom zadatku, tako dobro funkcionira. Jedini mogući odgovor jeste ta duboka povezanost sa rijekom Sanom koju svi osjećamo doslovno kao dio sebe. Svaki udar bagera kao da je otrgnuo dio tijela i iščupao dio vlastite duše. Jednostavno, nešto se moralo uraditi i eto, desilo se, da smo to mi.