Andrićeva rodna kuća među turističkim top destinacijama u BiH

Memorijalni muzej nobelovca Ive Andrića na Zenjaku gdje se on i rodio, narednog mjeseca bilježi 40 godina svoga postojanja. Još 1974. godine njegova rodna kuća preuređena je u muzej i od tada  je mjesto koje turisti posjećuju u velikom broju.

„U posljednjih pet godina posjeta muzeju se zaista drastično povećava. Najbrojniji su građani Bosne i Hercegovine, prije svega mislim na školske ekskurzije učenika osnovnih škola. Kada govorimo o posjetama stranih turista, tu svakako prednjače ljudi iz Slovenije. Ako prelistamo knjigu utisaka vidimo da su tu zastupljeni turisti sa svih kontitnenata svijeta.Evo jučer su se u knjigu utisaka upisali turisti iz Meksika, Japana, Bugarske, Rumunije, Njemačke, Italije… Sve na tom govori da je Andrić jako zanimljiv i važan pisac, planetarno važan pisac, zapravo i to pokazuje da je on svjetski klasik”, kaže za RSE kustos muzeja Enes Škrgo.
RSE: Što inozmeni turisti upisuju u knjigu dojmova?
Škrgo: Obično citiraju dijelove njegovih književnih djela, a najčešće je to iz romana Na Drini ćuprija”, Travnička hronika”. Tu su i izjave da im je jako drago što su posjetili rodnu kuću nobelovca, tvorca najznačajnijih književnih djela. Citirajući neke dijelove njegovih djela ti turisti pokazuju da su poznavaoci njegovog književnog opusa.
RSE: Dobili ste i nove vitrine koje ste dugo čekali?
Škrgo: Nakon nekoliko pokušaja ove godine smo dobili podršku od Fondacije za bibliotekarstvo FBiH i napokon je ovaj Andrićev memorijalni muzej opremljen adekvatnom vitrinom u koju smo smjestili književni fond našeg nobelovca koji ima više od osam stotina umjetničkih jedinica. Naročito su važna prva izdanja Andrićevih književnih djela, prva izdanja njegovih romana, književni časopisi s početka njegove književne karijere. Tek sada imamo prave uvjete za čuvanje tih dragocjenih knjiga.
RSE: Što kao muzej možete ponuditi posjetiteljima kada su u pitanju suveniri?
Škrgo: Ovoga časa ne toliko puno stvari. Moguće je kupiti nekoliko Andrićevnih književnih djela na izvornom jeziku kao i u prijevodu na engleski jezik i to najčešće djela koja su vezana za Travnik.To je naravno Travnička hronika, “Priča o vezirovom slonu.Ima tu i nešto suvenira, razglednica,zatim za filateliste specijalna izdanja poštanskih koverti koja su urađena u saradnji sa društvom filatelista Travnika a u povodu najznačajnihji događaja Andrićeve književne karijere. Zatim bedževi, keramički suveniri itd.
RSE: Često je bilo sporenja gdje je Andrić rođen?
Škrgo: Ta naklapanja su razriješena još 1962. godine kada je travnički novinar Mustafa Gafić, prvi puta široj javnosti predočio faksimil izvoda iz matične knjige krštenih gdje u rubrici mjesto rođenja stoji Zenjak, dakle mjesto gdje mi sada sjedimo. Neki su autori uporno pisali i navodili kako je rođen u Docu na Lašvi kod Travnika bez bilo kakvih dokaza. Andrić je za života u nekoliko navrata demantirao taj podatak i jasno rekao: “Ja sam se rodio u gradu, a ne na selu ili negdje na periferiji.”