Bh. šume nema ko da štiti

Ozbiljna stručna analiza koja bi ukazala na posljedice nedonošenja Zakona o šumama još nije urađena, ali je sigurno da štete po Federaciju Bosne i Hercegovine već sada iznose stotine miliona eura, izjavio je potpredsjednik Grupacije šumarstva i drvne industrije Privredne komore FBiH Midhat Ahmetović.

Po njegovim riječima, zaista je teško shvatiti da se u domaćoj privrednoj i pravnoj praksi dogodio slučaj da nakon presude Ustavnog suda FBiH od 14. aprila 2009. godine, kada je utvrđeno da je Zakon o šumama neustavan, jer su povređena prava općina na lokalnu samoupravu, do danas nije donesen zakon o šumama.

Ustavni sud je odredio rokove za donošenje novog zakona, a prijelazna rješenja sa nezakonitim uredbama o šumama su prestala da važe 6. decembra 2011. godine, tako da period bez zakona o šumama traje i danas.

“Nedonošenjem Zakona o šumama, Federacija BiH kao vlasnik resursa odrekla se svojih nadležnih upravljačkih funkcija, gdje je stvoreni interregnum otvorio mogućnosti kantonima (koji nisu vlasnici resursa) da bez saglasnosti Federacije BiH donose kantonalne zakone o šumama koji također predstavljaju necjelovita rješenja i gdje se automatski derogiraju nadležnosti višeg organa vlasti – Federacije BiH”, istakao je Ahmetović u razgovoru za agenciju Fena.

On je upozorio da su posljedice nestručnog gospodarenja šumama sa ekološkog, socijalnog i ekonomskog aspekta nesagledive jer nakon katastrofalnih požara i pojave napada štetnih insekata na šumu stanje je alarmantno, što za posljedicu također ima umiranje šuma u FBiH.

“Posebno ističemo da se zaštiti šuma ne posvećuje dovoljna pažnja, tako da se u posljednje vrijeme pored učestalih požara velikih razmjera imamo i masovne pojave bespravnih sječa (na 100 hiljada kubika ogrevnog i tehničkog drveta), velike pojave odrona i klizišta, bespravan promet i trgovina drvnim sortimentima, ugrožavanja normalnog poslovanja javnih preduzeća itd.”

Bez zakona, kako je napomenuo, nemoguće je pratiti održivi razvoj šumarskog sektora, jer praktično niko od vlasnika koji je nadležan za upravljanje šumama i šumarskom politikom ne daje saglasnost na planove gazdovanja, jer je sa aspekta zakona i njihova opstojnost upitna, a inspekcijski organi svih nivoa ne poduzimaju ništa da se ovakvo stanje zaustavi i sankcioniše.

Državne institucije i privredna preduzeća, istakao je Ahmetović, funkcionišu bez zakona, dok pravosudne i tužilačke institucije odbacuju prijave iz oblasti šumarstva zbog nepostonja zakona, što stimulativno utiče na ”privatne incijative” u sječi, lovstvu, izgradnji mini-centrala u šumi, željeznica-čumurana, krečana, kamenoloma, predajnika, puteva bez projektne dokumentacije i saglasnosti itd.

“Očigledno da su sve pozitivne funkcije okrenute ”privatnom” pogrešnom smjeru. Sada sve odluke o sudbini šuma se donose na kantonalnom, lokalnom nivou, pri čemu se direktno razgrađuje i uništava jedinstvena politika u šumarstvu, a ona se zatvara u atare lokalnih moćnika gdje se zatvara tržište slobodnog prometa roba i planske izgradnje drvno prerađivačkih kapaciteta do finalizacije i njihovog izvoza. Očigledno da su lokalni interesi na ovaj način preovladali, a da se državni interesi što je osnovni postulat ne uvažavaju”, zaključio je Ahmetović.

Ujedno se, po njegovim riječima, na ovaj način zaustavlja dobivanje neophodnih standarda i cetifikacija šuma, a samo je pitanja dana kada će zemlje članice Evropske unije aktivirati direktive o legalnom gazdovanju šumama i porijeklu drveta, koje su već stupile na snagu.