Bogati – bogatiji, siromašni – siromašniji

Euro je bogate evropske zemlje učinio još bogatijim, a siromašne su postale još siromašnije – procjenjuju ekonomski analitičari.

U analizama opravdanosti uvođenja eura kao zajedničke evropske valute, ekonomski portali navode da je prelazak na euro podijelio zonu eura na dva “tabora” – onaj koji je profitirao i onaj koji je dodatno ekonomski osiromašio.

Kada neka zemlja prelazi sa svoje valute na euro to automatski čini skupom proizvodnju unutar zemlje.

Kod siromašnijih zemalja “skaču” isplate radnicima, kao i plate i proizvodna vrijednost produkcije. Istovremeno, smanjuje se rentabilnost proizvodnje i zemlja ekonomski postaje još slabija.

U bogatijim zemljama taj prelazak je drugačiji. Npr. Njemačkoj zajednička valuta omogućava da privuče radnike iz inostranstva, čini jeftinijom proizvodnju i samim tim jača ekonomiju.

Njemačka je, zbog toga, u trenucima velike ekonomske krize jedina bila su stanju da izdvoji milijarde eura i da istovremeno otpiše dio dugova državama poput Portugalije, Grčke, Španije i Kipra.

Da li je euro za 12 godina postojanja uspio da zamijeni nezaobilazni dolar?

Stručnjaci napominju da je u početku euro pomjerio svog konkurenta sa “vladajuće pozicije”.

Kada se pojavio euro, njegov kurs bio je jednak kursu dolara. Kasnije je čak dodatno skočio i dostigao razmjere od jednog i po dolara. Ali, velika kriza pokazala je sve slabosti eura.

Ipak, za razliku od sve većeg broja skeptika među Evropljanima, vlade članica EU i dalje vjeruju u euro.

Tako će od naredne godine spisak članova zone eura popuniti novi član — Litvanija.

Litvanska vlada je, poput još nekih, bez obzira što se tome protivi veliki broj Litvanaca, pripremila prelazak na euro, dok su prodavnice već spremile nove cjenovnike.