Bosanski kralj Stjepan I Kotromanjić, umro je na današnji dan prije 619. godina

Stjepan I Kotromanjić

Bio je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić, a bosanski ban bio je od 1353. do 1377. godine. Krunisanje Tvrtka I obavljeno je u Milima kod Visokog. Nakon njegove smrti naslijedio ga je rođak Stjepan Dabiša. Unuk je Stjepana I Kotromanića i Jelisave (kćerke srpskog kralja Stefana Dragutina), sin Vladislava Kotromanovića i Jelene Šubić. Postao je kralj nakon smrti strica Stjepana II Kotromanića (1353.).

Nakon što je njegov otac 1354. umro vodila je, uz njega, državne poslove majka Jelena. U prvo je vrijeme Tvrtko bio odan vazal hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca. Uskoro je između njih izbio spor, koji je privremeno izglađen 1357., kada je Tvrtko ustupio Ludoviku mjesto Hum, tobože kao miraz Jelisave. Ludovik je 1363. ponovo proveo rat protiv svog vazala pod izgovorom akcije protiv bosanskih heretika – patarena, ali se poražen morao povući. Uz to Tvrtko je vodio borbe s bosanskim feudalcima, te je 1366. izbila buna na čelu s Tvrtkovim mlađim bratom Vukom, tako da su Tvrtko i majka Jelena morali napustiti Bosnu. Prognanici su se uskoro vratili uz Ludovikovu pomoć.

Zlatnik Tvrtka I

Tvrtko se nakon smrti cara Uroša (potkraj 1371.) javio kao pretendent na srbijansko prijestolje, ističući srodstvo po tankoj krvi (preko bake) s Nemanjićima. Porazivši takmaca Nikolu Altomanovića stekao je njegove zemlje oko gornje Drine i Lima sporazumijevajući se sa srbijanskim knezom Lazarom. Okrunio se 1377. u samostanu Mileševo za kralja i prozvao se po tradiciji srpskog vladara Stefana, uzevši titulu kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju. Smrt hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I (1382.) dala je povod Tvrtku, kao sinu Jelene (bribirske kneginje) da se umiješa u hrvatske poslove.

Priključio se hrvatskim feudalnim buntovnicima (Ivan Paližan, braća Horvati), koji su zajedno s mađarskim ustali protiv nove kraljice Ludovikove kćerke Marije. Tada je Tvrtko usmjerio svoju aktivnost napose na južnu Hrvatsku, povezno s plemeneom njegove majke.

srednjovjekovna Bosna

U boju na Kosovu sudjelovala je na srpskoj strani i bosanska vojska kralja Tvrkta I s hrvatskim postrojbama Ivana Paližane.

Poslije bitke na Kosovu Tvrkto pojačava pritisak na Dalmaciju, tako da su mu se 1390. pokorili gradovi Split, Trogir, Šibenik te otoci Brač, Hvar i Korčula. U intitulaciji on se sada naziva kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Da su njegovi planovi sezali i dalje moglo se naslutiti i iz njegove ženidbe (1347.) bugarskom princezom Dorotejom (kćerkom vidinskog bugarskog cara Sracimira). Središnji položaj Bosne, Tvrtkove rodbinske veze i feudalno rasulo u Hrvatskoj i Srbiji omogućilo je Tvrtku da okupi pod svojom vlašću dobar dio Hrvata i Srba. Daljnje okupljanje nasilno je prekinulo tursko prodiranje. Preminuo je iznenada 13. ožujka 1391. godine.

Stjepan Tvrtko I, grb Bosne

Njegovu vladavinu obilježila je politička stabilnost te gospodarski, kulturni i duhovni napredak. Za vrijeme njegove vladavine javlja se i prvi kovani zlatni novac ne samo u BiH nego i na južnoslavenskim prostorima.

To će Bosnu učiniti najsnažnijom južnoslavenskom zemljom toga vremena, a sam Tvrko I ostati će zapamćen kao navjeći vladar srednjovjekovne Bosne.

S Tvrkom I u bosansku će heraldiku ući i zlatni ljiljan (lat. lilium bosniacum).

Tvrtko I imao je tri sina, dva kralja Bosne i jednoga pretendenta:

– Tvrtko II Kotromanić (možda zakoniti, a možda vanbračni sin)
– Stjepan Ostoja (vanbračni sin)
– Vuk Banić (vanbračni sin Tvrtka I i neke Grubače)

Umro je na današnji dan 10. marta 1391. godine.

bih-x.info