Enormne količine hrane se bacaju u svijetu

Sudeći prema podacima UN, na putu od polja do tanjira pokvari se više od milijardu tona hrane godišnje?! To ne samo da pogoršava glad u svijetu, već ima i efekat staklene bašte. Jedno od rješenja je bolje pakovanje.

I dok u istočnoj Africi milioni ljudi umiru od gladi, a djeca pate od neuhranjenosti, špekulanti skladište ogromne količine pšenice, riže ili kukuruza koje kupuju jeftino od poljoprivrednika i klade se na povećanje cijena. Hrana je sve skuplja, svjetska populacija raste. A hrane u stvari ima dovoljno.

“Globalno gledano, trećina proizvedene hrane se izgubi na putu od polja do potrošača. To je svake godine oko 1,3 milijarde tona”, kazala je Jenny Gustavson iz švedskog Instituta za hranu i biotehnologiju (SIK).

Ovaj institut jedan je od autora studije o gubicima namirnica provedene po nalogu FAO – Organizacije UN za hranu i poljoprivredu. Ako se gubici smanje, i hrana pažljivo koristi, glad bi mogla da bude suzbijena.

Istovremeno, može se reći da neodgovoran odnos prema hrani veoma šteti i klimi. “Grubo procjenjujući, kilogram hrane emituje kilogram ugljen-dioksida”, kaže Gustavsonova. To znači da gubitak 1,3 milijardi tona hrane znači nepotrebno zagađivanje sa 1,3 milijardi tona ugljen-dioksida, to je više od četiri posto godišnje globalne emisije CO2″.

Rezultati istraživanja su u suprotnosti sa prethodnom politikom FAO. Do sada, ova organizacije UN je zanemarivala pitanja klime. Do sada je svoju politiku zasnivala na premisi da bi do 2050. globalna proizvodnja hrane trebalo da se poveća za 70 posto. Sada su tu naravno novi ciljevi.

Hrana se gubi tokom cjelokupnog prehrambenog lanca, od poljoprivredne proizvodnje, do potrošnje u domaćinstvima. Istraživači iz SIK-a sproveli su studiju na osnovu podataka iz 151 zemlje. U siromašnijim zemljama Afrike i Azije problem leži na početku lanca. Zbog kvarenja plodova i žetve, tamo se po glavi godišnje gubi između šest i 11 kilograma hrane. Voće, meso i mlijeko se kvare na vrućini.

Međutim, Evropljani i stanovnici Sjeverne Amerike su i gori: oni po osobi godišnje bace u smeće između 95 i 115 kilograma hrane, mada je ona još dobra za jelo.

Industrija je već najavila nove koncepte mašina za pakovanje namirnica kao i “pametnu” ambalažu. Međutim, to neće moći tako lako da se provede u djelo. Poljoprivrednici u Nigeriji prvo moraju biti uvjereni da je bolje da svoje sirove proizvode pakuju odmah, na licu mjesta, nego da ih nezaštićene šalju na put.

A još je teže izboriti se sa zapadnjačkom nezainteresovanošću i bezbrižnošću.

“Mnogi potrošači se slijepo drže datuma na pakovanju, mada su mnoge namirnice svježe i kada im istekne deklarisani rok trajanja “, kaže psiholog Stefan Grunwald iz Kelna.

U rješavanju problema trebalo bi da pomognu indikatori vremena i temperature koji bi u svakom trenutku pokazivali stvarne svežinu proizvoda, napominje Deutsche welle.

BASF na primjer nudi naljepnice za ambalažu sa posebnim pigmentom: ukoliko sadržaj više nije za jelo, naljepnica promijeni boju.

Facebook: Pomozimo gladnima u Africi