I ovo je Mostar: majka i beba nemaju šta da jedu!

Moja četvoromjesečna beba i ja nemamo šta jesti. Molim vas, neka nam pomogne ko može, zavapila je juče dvadesetšestogodišnja Mostarka Semira Gračanica, držeći u ruci sina Denisa. Semira sa bebom stanuje u mostarskom Bafo naselju, u baraci u kojoj nema struje i kojoj prokišnjava krov. U frižideru i na stolu nemaju namirnica.

”Ja sam dijete iz doma za siročad. Tamo sam završila sa 14 godina jer mi je majka bila alkoholičarka, dok oca nikad nisam upoznala i čak mu ne znam ni ime. Iz doma sam izašla sa 23 godine i bila sam u vezi s momkom oko tri i pol godine. No, on me napustio kad je saznao da sam trudna i otišao u Dubrovnik. Ne želi čuti ni za mene ni za dijete”, priča nam Semira svoju potresnu priču. Također, dodaje kako joj je Denisov otac, nakon što je saznao da je trudna, prijetio fizičkim nasiljem.

”Policija je nekoliko puta dolazila ovamo i zapisala sve podatke o njemu. Prijetio je da će zapaliti i mene i dijete. Nagovorio mi je svakakvih stvari koje najradije ne bih sada spominjala. Bojim ga se i od njega ne očekujem nikakvu pomoć”, kaže Semira.

Dok ona priča, Denis neprestano plače iako ga majka čvrsto grli u naručju.

”Plače jer mu nemam šta dati jesti. Komšije mi ponešto donesu i neizmjerno sam im zahvalna. Kako nemamo struje, ponekad se odemo kod njih ugrijati i skuhati hranu kada je imamo. U našem stanu nema struje jer je ne mogu platiti. Nemam nikakve rodbine i nikoga da mi pomogne. Htjela bih raditi, ali nemam kome ostaviti dijete”, kaže Semira.

Dodaje kako preživljava od 80 maraka socijalne pomoći, no to ni izdaleka nije dovoljno za prehranjivanje bebe i nje.

”Odem ponekad u bolnicu i tamo mi daju hrane za bebu, no to nije dovoljno. Nedavno sam mu morala dva dana davati samo čaj od kamilice jer nisam imala ništa drugo. Nije mi nimalo stalo do mene jer ja mogu biti gladna i po pet dana, ali takva ne mogu odgajati dijete”, priča Semira.

Kaže kako joj je životna želja da dobije posao kako ne bi ovisila o drugima i molila za milostinju.

”Završila sam srednju poljoprivrednu školu, ali ne mogu naći posao. Sada ga ne mogu ni tražiti jer imam bebu. Upala sam u začarani krug iz kojega nema izlaza. Molim sve ljude dobre volje da pomognu ako ikako mogu. Denis i ja smo sami na svijetu. Više ne znam komu da se obratim”, zavapila je Semira.

Također, izrazila je nadu kako njena priča neće ostati mrtvo slovo na papiru nad kojim će se ljudi samo sažaljevati, nego da će neko zaista pokušati pomoći njoj i njenoj bebi. Svi koji im mogu pomoći mogu to lično uraditi na adresi u Bafo naselju 22/3 ili se javiti na broj telefona 063/205-301.

Obilazila ustanove bez uspjeha

Semira Gračanica tvrdi kako se obraćala različitim ustanovama za socijalnu pomoć, ali bez većeg uspjeha.

”Obišla sam sve socijalne ustanove, no niko me ne želi saslušati. Samo mi govore da oni nisu nadležni za moj slučaj i šalju me od ureda do ureda. Nema gdje nisam bila, ali nigdje mi niko nije pomogao. Ne mogu shvatiti da ne postoji nikakva ustanova u ovoj državi koja mi može pomoći”, kazala je ogorčena Semira.

nezavinse / bih-x.info