Međugorje: Od krša do hamburgerâ

Međugorje

Ove godine je 25. juna malo hercegovačko mjesto Međugorje obilježilo 33 godine otkako je grupa djece iz tog – u to vrijeme zabačenog hercegovačkog sela – ustvrdila da im se ukazala Djevica Marija. Od tog dana do danas, Međugorje se u potpunosti promijenilo i mnogi ga nazivaju bh. Kalifornijom, mjestom u kojem je moguće naći moderan smještaj po uzoru na zapadne zemlje, te kupiti hamburger ili pizzu, ali i zbog sveukupnog izgleda kojim odudara od ostalih dijelova Bosne i Hercegovine.

Kako je u Međugorju bilo nekad, a kako je sada?

Zvono na Crkvi sv. Jakova u centru Međugorja označava podne. Grupe hodočasnika, uglavnom stranaca, hrle ka crkvenim vratima, a poneki zastaju kako bi uslikali prizor sa već sada svjetski poznate razglednice Međugorja.

Naime, to je centar mjesta u koje se godišnje slije doslovno milion ljudi iz cijelog svijeta kako bi se poklonili međugorskoj Gospi.

Hodočasnika u Međugorju ima sa svih kontinenata, ali da ih je najviše iz istočne Evrope, te posebno Italije, čiji građani čine polovinu gostiju Međugorja. Jedna od njih, Iolanda iz Rima, je već četvrti put u Međugorju.

“Živimo jednu realnost mira, ljubavi koju nigdje drugo u svijetu nisam osjetila”, kaže Iolanda.

Ted Cornett je iz St. Louisa u saveznoj državi Missouri u Sjedinjenim Američkim Državama. Ted u Međugorje dolazi već 28 godina.

“Možemo prenijeti ovaj mir, ovaj blagoslov kojeg smo primili ovdje, ne samo našoj djeci nego i našim unucima”, ističe Cornett.

Njegov sugrađanin Tom Schulte je ovdje prvi put.

“Blagoslov je biti ovdje u Međugorju. Odlazimo za par dana i tužan sam što moram otići”, navodi Schulte.

I dok Katolička crkva još nije dala konačnu riječ o Međugorju, vjerski zvaničnici u tom hercegovačkom mjestu vele da Međugorje mnogo znači milionima ljudi širom svijeta. Tu hodočasnici uspijevaju pronaći mir.

“Jer kad pronađeš mir, onda imaš sve, onda ti ništa ne treba, odnosno zadovoljan si i sa malim. A ako imaš sve, a ne pronađeš mir, izmirenje, onda ti to sve što imaš ne koristi baš”, kazao je za RSE fra Marinko Šakota, župnik međugorske župe.

A da Međugorje itekako ima koristi od duhovnosti može se uvjeriti penjanjem na obližnje Brdo ukazanja, mjesto gdje se grupi lokalnih dječaka i djevojčica te 1981. godine – kako tvrde – ukazala Gospa.

S tog mjesta se pruža pogled na Međugorje, odnosno moderno mjesto koje se prostire na obje strane oko Crkve i koje se stalno širi. Kažu da su te 1981. godine oko Crkve bile tek njive i vinogradi. Dolazak hodočasnika za 30 godina je promijenio sve: automobili sa stranim tablicama su normalna pojava cijele godine, a ulice su pune hotela, restorana, kafića i suvenirnica.

Željko Vasilj, iz Turističke zajednice Međugorja, priča da je 1981. godine tadašnja jugoslovenska vlast nakon ukazanja Gospe zabranjivala strancima da dolaze i sve se pokušavalo zaustaviti:

“Evo našeim prvim grupama koje su došle negdje u kasno ljeto 1981. godine nije im bilo dozvoljeno da odsjednu u jedinom hotelu ovdje, to je Čitluk, jedini hotel sa 50 kreveta. I sad zamislite – par autobusa iz Italije je došao, tražili su, ovdje nije bilo nijednog kreveta za smještaj. Mogli su samo u kuće ući, ali tada je i to bilo zabranjeno.”

Nakon dvije – tri godine osporavanja, tadašnje vlasti su popustile, te su politički i drugi pritisci prestali, pa je hodočašće postalo sasvim uobičajena stvar.

“Počele su prve dogradnje kuća, ne izgradnje novih kuća nego dogradnje starih kuća, pa su ljudi dograđivali jednu sobu, dvije, tri – i to je tako krenulo negdje 1985., 1986., da bi već 1987. počelo da liči na šire i veće izgrađivanje. 1989/90. već smo imali oko 9.000 ležaja”, kaže Vasilj.

U Međugorju danas ćete naći oko 20.000 postelja u modernim smještajnim objektima. Kako je to bilo nekad sjeća se Ted Cornett, iz grada St. Louis u SAD-u:

“Prvi put smo ovdje došli 1987. godine i Međugorje je u tim danima bilo sasvim drugačije. Mnogo stvari se desilo. Bilo je veoma malo hotela. U to vrijeme smještaj je bio u privatnim kućama.”

Međugorje jeste u zadnje tri decenije doživjelo transformaciju, ali u tom mjestu kažu da infrastruktura, naprimjer, ne prati turistički bum kojeg mjesto proživljava.

“Ona još uvijek nije na nivou kvalitete kakvom bi trebala biti. TU, prije svega, mislimo na cestovnu infrastrukturu, na vodosnabdijevanje, na ospkrbu električnom energijom itd.. Ali sve je to na neki način i razumljivo jer ovako brzi tempo razvoja nije se mogao pratiti adekvatnom izgradnjom infrastrukture”, tvrdi Željko Vasilj.

Dolazak milion hodočasnika godišnje u Međugorje za sada koriste, manje-više, samo ljudi u tom mjestu. Međutim, pravo pitanje je: hoće li i kada BiH znati izvući korist iz onoga što se tu, na jugozapadu Hercegovine, dešava?

rse / bih-x