Poplavljeni vrtići: Kako djeci vratiti osmijeh

Majske poplave koje su zadesile BiH nisu zaobišle ni dječije vrtiće. Na desetine ih je potpuno uništeno, a već tri mjeseca u nekoć najveselijim prostorijama ne čuju se dječiji smijeh i graja. Pored vrtića, klizišta uzrokovana poplavama odnijela su dječija igrališta i parkove. Međutim, osim brojnih obećanja za pomoć u sanaciji, jako malo je konkretnih pomaka na terenu.

Ispred prostorija vrtića u Maglaju, u dvorištu iz kojeg je vodena bujica odnijela tobogane i ljuljačke, a umjesto pijeska ostavila mulj i blato, opet se igraju djeca. S nestrpljenjem čekaju da majstori poprave njihov vrtić, koji je potpuno uništen u majskim poplavama.

Među brojnim roditeljima sa djecom, jedna majka sa sinom odlučuje popričati s nama:

„Tako je, dušo, sve nam je poplavila. Sad nemamo ništa, ali imaćemo nove tobogane, i nove ljulje da se možemo ljuljati, i pijesak – sve ćemo imat“, kaže.

Tri mjeseca od poplava, vrtić još uvijek nije u funkciji. Sanaciju rade svi, od vaspitačica, spremačica, do roditelja. Direktorica vrtića “Maglaj” Džeraldina Delić s nestrpljenjem čeka da se vrata ponovo otvore za sve maglajske mališane:

„Sreća je što je sezona godišnjih odmora, tako da mnogi roditelji rješavaju problem jer su sa svojom djecom, ili su tu uključeni članovi porodice koji pomažu u cijeloj ovoj situaciji. Djeca kao djeca nisu svjesna šta se dešava, a ja pretpostavljam da im nedostaje vrtić, željni su društva, igre sa svojim vršnjacima“, navodi direktorica ovog vrtića.

Razorne poplave nisu poštedile ni prostorije centralnog gradskog obdaništa u Doboju. Nakon povlačenja vode najgori dio posla, izbacivanje mulja, blata i uništenog namještaja, i u ovom vrtiću uradile su vaspitačice i spremačice. Jedna od njih Mira Nikolić:

„Radimo koliko možemo, gulimo zidove trenutno da bi se mogli dovesti u red. I podovi su oštećeni. Stolarija je totalno oštećena pošto je drvena. Nadamo se da ćemo uspjeti renovirati“, kaže Mira Nikolić.

A da je sve uništeno u dobojskom vrtiću svjedoči direktorica Javne ustanove “Majka Jugovića” iz Doboja Slavica Živković:

„Objekat je primao ukupno ok 150-oro djece. Nakon poplave radi se maltene o totalnoj šteti. Otišla je stolarija, otišli su podovi, sav unutrašnji inventar – znači sve iznova treba raditi, počev od podnih glazura, podnih prevlaka, vađenja stolarije, elektro i vodo instalacija…“, pojašnjava Živković.

Nestalo igralište

Iako im je vodena bujica odnijela prostore i predmete za igru, djeca nisu svjesna razmjera katastrofe koja ih je zadesila, tvrdi psihologinja Sabina Zijadić Husić:

„Djeca su, zapravo, svjesna velike količine straha u kojem su se našli i to je ono što može ostaviti najveće posljedice. Ali, djeca imaju još uvijek tu odlično razvijenu mogućnost fantaziranja i to je dobar način da kroz fantaziju, kroz maštu prebrode situacije u kojima su se nalazila“, tumači psihologinja.

Poplave su u BiH prouzrokovale na stotine klizišta, te odnijele gotovo kompletna naselja. Nekadašnje igralište u Željeznom Polju potpuno je nestalo. Naziru se samo vrhovi stativa jednog gola, te table sa košem.

Strah od klizanja zemlje osjetila su i djeca iz Vareša. Jedna od njih po imenu Džejna nam je ispričala kako je ona doživjela prirodnu katastrofu:

„Moji roditelji su se prepali da i mi ne bismo morali izaći iz stana i onda smo nazvali jednog čovjeka da vidimo možemo li njemu kako doći ako budemo trebali. I on je rekao da dođemo. Mene je bilo strah i ja sam se baš brinula i prepala sam se – kako ćemo mi otići, hoćemo li se ikada više vratiti.“

Sa željom da što prije pomogne najugroženijima, društvo je skoro u potpunosti zapostavilo djecu. Kako su oni doživjeli poplave i klizišta, te da li će to ostaviti posljedice u njihovom odrastanju pitanja su o kojima se nije puno govorilo.

Djeca u Željeznom PoljuDjeca u Željeznom Polju

U okviru Ad Hoc Aktivizma i Gerila kina, grupa Sarajlija počela je obilaziti ustanove predškolskog i školskog odgoja s ciljem rada s djecom koja su bila pogođena poplavama. Direktor Udruženja za kulturnu i medijsku dekontaminaciju Slađan Vujić kaže kako samo žele vratiti dječiji osmijeh:

„Krenuli smo praviti crtane filomve – jer se djeci najlakše približiti preko njih. Napravili smo pet crtanih filmova šta treba djeca da znaju i šta treba da rade u situaciji elementarne nepogode, ovaj put poplave. I onda smo krenuli obilaziti mjesta po BiH koja su najviše pretrpjela. Niko tu djecu nije aktivirao na bilo koji način. Djeca se sama igraju, dok roditelji popravljaju i obnavljaju domove, dok čiste škole  i sve ostalo. Djecai ne treba mnogo – dovoljno je malo pažnje da bi od djeteta dobio osmijeh“, naglašava Vujić.

Sa partnerima, eFM studentskim radijom i UNICEF-om u BiH, ova ekipa održala je mnogobrojne radionice sa mališanima u poplavljenim gradovima. Iskustva su predivna, jer kako kaže novinar ovog radija Mirza Ajnadžić, djeci jako malo treba da budu sretna:

„Najveća frustracija dolazi nakon radionice je što shvatite da i to malo koje je potrebno djetetu ono ne dobiva. Ne dobiva ni od sistema, ni od društva, ni od škola u koje ide. Ja mislim da je to meni lično najveća frustracija“, konstatuje Ajnadžić.

Ono sa čime već mjesecima žive ljudi u poplavljenim područjima širom BiH jeste neizvjesnost. I mala kiša izaziva nervozu kod njih. S očima uperenim u nebo nadaju se da će prije hladnih zimsskih dana uspjeti obnoviti uništene domove, te da neće dočekati zimu pod vedrim nebom.