Rijetke prirodne ljepote fočanskog kraja

NP Sutjeska

Turistički radnici u Foči bilježe još jednu uspješnu turističku sezonu, a u Nacionalnom parku Sutjeska da je 2018. godina, sa više od 100.000 posjeta, najuspješnija nakon rata. Ovakvi podaci ne iznenađuju jer turistima iz cijelog svijeta Foča je rijetke prirodne ljepote, od najdubljeg kanjona i jedine prašume u Evropi do pješčanih piramida, historijskih i kulturnih spomenika.

Više od 100.000 turista posjetilo je ove godine Foču i prošlo kroz Nacionalni park Sutjeska, a prema podacima iz uprave parka, polovina ih je upravo zbog spomenika učesnicima bitke na Sutjesci iz Drugog svjetskog rata i posjetila Tjentište.

Ljubitelji netaknute prirode, ali i raftinga i uzbuđenja na brzoj Tari i nešto mirnijoj Drini, uživali su u kampovima na Bastasima, mjestu između Foče i Šćepan Polja na granici sa Crnom Gorom. Kanjon Tare dug je 82 kilometra i najdublji je u Evropi, drugi u svijetu, odmah nakon Velikog kanjona u Koloradu. Rijeka je duga oko 140 kilometara‚ a najljepših 40 pripadaju Bosni i Hercegovini.

„Bio sam i na Rajni, i na Mozelu, i na Majni. Živim pored reke, na Tisi, blizu sam Dunava, obišao sam pola sveta i mogu reći da mi je ovo mesto jedno od top pet mesta – čist vazduh, čista voda. Obožavam što smo dobili, recimo, kamp pored reke. To sam i tražio, da čujem reku kako žubori“, kaže Emilio Stojanovski iz Bečeja u Vojvodini.

Nacionalni park Sutjeska

Adrenalinski spustovi niz Taru i Drinu privlače raftere od SAD do Australije. Rafting centar „Drina – Tara“ jedan je od osam u Bastasima čiji je ukupni kapacitet oko 1.000 gostiju dnevno. Rafting ture duge su 25 i 42 kilometra, dok je najduža, od Đurđevića Tare do Bastaha, duga 100 kilometara i vozi se u tri etape.

„Osim raftinga radimo izlete, džip safari, na Zelengoru, radimo posjet Trnovačkog jezera, Orlovačkog jezera, džip safari na Prijevor, Nacionalni park Sutjeska, prašuma Peručica, Kamenik na rijeci Hrčavki, na posjedu Tjentišta“, ističe organizator raftinga u RC „Drina – Tara“, Milorad Milutinović.

Iako se svake godine grade novi objekti u postojećim ili čak i novi rafting kampovi kod Foče, razvoj ovog dijela općine Foča usporava loše stanje puta ka granici sa Crnom Gorom, ali i činjenica da su organizatori raftinga još uvijek prinuđeni prelaziti međudržavnu granicu kako bi organizirali spustove. Prošle godine izgrađen je put ka obalama Tare preko bosanske teritorije ali je on u takvom stanju da rafteri radije plaćaju skuplje takse na granici.

„U ovom našem, bosanskom dijelu, prošle godine je započet put i on je otprilike završen. Međutim, tu nisu urađeni nikakvi propusti za vodu. Taj put uopšte ne koristimo. Idemo i dalje preko Šćepan Polja, tj. ulazimo u Crnu Goru i plaćamo taksu po jednom čovjeku 4,20 eura. Ovdje su u opštini dogovorili četiri marke, to jeste jeftinije, međutim to nije put adekvatan za korišćenje“, pojašnjava Milutinović.

Tragovi često burne historije čuvaju se u fočanskom Muzeju u kojem posebnu pažnju privlači postavka Fočanski period NOB-a. Od 20. januara do 10. maja 1942. godine Foča je bila centar slobodne teritorije, koja se zvala i Fočanska Republika. U gradu je boravio i CK KPJ na čelu sa Josipom Brozom Titom i u tom periodu su nastali i poznati „Fočanski propisi“, niz pravnih akata koji su postali temelj buduće Jugoslavije.

„U Foči se također vršio prihvat i liječenje boraca, učesnika Igmanskog marša. Njih 182 imali su različite stepene promrzlina, te im je ovdje, u improvizovanim uslovima, u dvije improvizovane fočanske bolnice organizovano liječenje. Ostalo je zapamćeno njihovo herojstvo jer prilikom operativnih zahvata nedostajalo je osnovnih medicinskih sredstava, opijata, zavoja i slično, pa se pribjegavalo i narodnoj medicini, tako što su borci opijani alkoholom“, kaže Kustos Muzeja, Danko Mihajlović.

rafting Tara

Vrativši se dalje u prošlost Mihajlović podsjeća da je Foča i u srednjem vijeku bila važno mjesto pod upravom bosanskog kralja Tvrtka, a kasnije Hercega Stjepana Kosače.

„U tom periodu će se u blizini Foče nalaziti jedan od Hercegovih prijestolnih gradova, to je Soko, a nešto niže od njega njegov manastir Zagrađe. Sve je to smješteno na liticama, na mjestu gdje se spajaju Piva i Tara i nastaje Drina. 1466. godine ovo područje pada pod osmansku vlast. U tom periodu u Foči nastaje niz veoma značajnih građevina, kao što je Aladža džamija, koja je izgrađena 1549. godine, poznatija kao Šarena džamija“, riječi su Mihajlovića.

Dok se Aladža obnavlja nakon rušenja u posljednjem ratu, direktorica Turističke organizacije Foče Ljeposava Đajić izdvaja i fenomen prirodnih pješčanih piramida u blizini sela Daničići, koje su nastale višestoljetnom erozijom tla, djelovanjem mraza, kiše, vjetra i sunca. Uz planine, pećine, rijeke i sve druge potencijale turizam će ovoj lokalnoj zajednici i narednih godina donositi veoma značajne prihode.

„Povećava se interesovanje gostiju za boravak u Foči. Samim tim se povećava broj pružalaca usluga, i tu se vidi razvojna šansa i da se tu može napredovati“, kaže Ljeposava Đajić.

Ljepota grada koji se prvi put u pisanim dokumentima pominje davne 1368. godine zasjenili su zločini iz posljednjeg rata. Privreda je uništena iako nije bila na udaru ratnih dejstava, pa turizam pruža rijetku priliku za izgradnju ljepše budućnosti. Pitanje je vide li vlasti oduševljenost gostiju iz svijeta i hoće li izgradnjom infrastrukture podržati napore turističkih radnika koji danas o Foči pričaju neku ljepšu priču.