Stećci rapidno propadaju pred našim očima

Stećci, BiH

Treće izdanje knjige ‘Stećci’ profesora Dubravka Lovrenovića predstavljeno je danas pred brojnim studentima i profesorima na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

O novom dopunjenom izdanju ove knjige, koja je prvi put javnosti predstavljena 2009. godine, govorili su historičarka umjetnosti Ema Mazrak, arheolog Mirsad Sijarić i historičar Esad Kurtović.

Mirsad Sijarić naglašava da se autor u predstavljanju nadgrobnih spomenika stećaka dotakao bitnog procesa – promjene načina sahranjivanja pokojnika, koja se najvjerovatnije odvijala tokom 10. stoljeća.

Riječ je o promjeni procesa spaljivanja u proces sahranjivanja, što je signal da je došlo do značajnije kristijanizacije stanovništva.

Najbolji dokaz toga, dodao je Sijarić, jeste stavljanje različitih vrsta priloga – pokretnog materijala u grobove ispod stećaka.

Najčešće je riječ o novcu, ali i drugim zanimljivim predmetima kao što su staklene čaše, keramički lonci, ostaci ptičijih kostiju i pepeo, te različite vrste oružja.

‘Zanimljivo da ni u jednom grobu ispod stećaka na području BiH nije pronađen novac bosanskih vladara, već najčešće dubrovački i mađarski novčići. Novac je stavljan u usta ili šaku pokojnika ili je bio rasut po cijelom grobu’ – kazao je on.

Kao iznimno zanimljiv podatak navodi pronalazak staklenih čaša koje su u grobovima ispod stećaka bile dosta zastupljene, i najbrojniji su takav predmet u grobovima u BiH u odnosu na prostor čitave Evrope tokom srednjeg vijeka.

Čaše su uvijek stajale s desne strane lobanje pokojnika ili je za njih pravljeno udubljenje u lobanji kako bi bile stabilnije.

‘Ostaci ptičijih kostiju i gareži govore o ostatku rituala tokom sahranjivanja koji nije iz kršćanske tradicije. Također, u grobovima su pronalaženi i mačevi, samo jedno koplje do sada, nekoliko vrhova koplja – strelica, kao i topuz (buzdovan) u jednom dječijem grobu kod Bugojna. Tu su i nakit, dugmad, kape, dijelovi obuće i bosanski pojasi’ – istaknuo je Sijarić.

Posebno je ukazao na činjenicu da je veliki broj od 70.000 stećaka koliko ih je sačuvano na tlu BiH, arheološki u potpunosti neistražen. Za primjer je uzeo jednu od najpoznatijih nekropola – Radimlju na kojoj je od 155 stećaka istraženo tek desetak.

Historičarka umjetnosti Ema Mazrak ističe da Lovrenović kreće sa sasvim drugih stajališta, navodeći da su nove religijske tematike prisutne na teritoriji srednjovjekovne Bosne.

Navela je da autor traži paralele materijala sa stećaka i tumačenje određenih motiva, te da stoga inicira druge istraživače na daljnji rad.

Lovrenović naglašava da mu je osnovni poticaj za novo izdanje ove knjige bio interes naučne i javnosti uopće u BiH i susjednim zemljama za ove nadgrobne spomenike.

‘Steći su bosanski i hercegovački te primarno srednjovjekovni. Činjenica je da stećci zaista rapidno propadaju pred našim očima. Država BiH bi trebala uspostaviti posebnu instituciju, određeni institut za istraživanje i zaštitu ovih spomenika. Cijeli proces nominacije stećaka za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a treba biti upozorenje onima koji odlučuju o njihovoj zaštiti’ – zaključio je on.