U inozemstvo po poslovne vještine

Manjak kvalitetnog kadra jedan je od problema koji domaći poslodavci često navode kao kočnicu napretku kompanija. Obrazovni sistem koji nije dorastao potrebama tržišta jedan je od glavnih uzročnika ovog fenomena, stoga odlazak mladih na studiranje u druge zemlje postaje alternativan plan stjecanja neophodnih poslovnih vještina, znanja i iskustava. Ali hoće li i u kojoj mjeri bh. tržište rada zaista profitirati od mladih osoba obrazovanih u inozemstvu?

Suprotno popularnom mitu po kojem “svako studira” i niko neće da se “bavi zanatom”, Bosna i Hercegovina je na samom dnu evropske skale po procentu visokoobrazovanih ljudi kojih u zemlji ima tek pet posto. Razvoj visokog obrazovanja putem bolonjskog procesa te povećanje broja studenata, ali i strateški raspored upisnih kvota, samo su neki od prioritetnih planova nadležnih institucija. Istovremeno, domaća privreda nema vremena za čekanje da se obrazovni sistem prilagodi njenim potrebama i počne kreirati kadrove koji su u praktičnom radu stručni kao i u teoriji.

Izlazak iz ovog začaranog kruga bh. studenti često pronalaze u odlasku u strane zemlje u kojima studiranjem na prestižnim univerzitetima stječu vještine koje im uveliko olakšavaju pronalazak prvog posla. Ali imajući u vidu nezavidnu finansijsku situaciju stanovnika BiH, studiranje u inozemstvu najčešće ovisi o dostupnosti stipendija.

Od Japana do Amerike

Jedan od osnovnih uvjeta za odlazak na studiranje u druge zemlje te pronalazak stipendije koja pokriva troškove stanovanja jeste poznavanje engleskog jezika. Nakon toga pronalazak odgovarajuće finansijske podrške za studije biva uveliko olakšan. Trenutno je bh. studentima dostupno niz programa podrške Evropske unije, kakav je Erasmus Mundus, kao i bilateralni projekti evropskih zemalja koje neovisno o EU nude programe stipendiranja. Njemački DAAD i britanski Chevening Scholarship neki su od najprestižnijih programa, no, i zemlje kakve su Češka Republika, Slovačka, Švedska, Norveška, Slovenija i druge, nude stipendije bh. studentima. Podaci o bh. studenatima koji su otišli na studiranje izvan BiH nisu dostupni, izuzev kad je riječ o razmjeni studenata nakon koje se oni vraćaju u matičnu instituciju. Iako na prvi pogled broj dostupnih programa stipendiranja djeluje velik, Erol Mujanović, ekonomski analitičar i ekspert za pitanja mladih, navodi da “s obzirom na to da po broju, odnosno procentu visokoobrazovanog stanovništva spadamo u samo dno evropske ljestvice, ne može se biti zadovoljnim brojem stipendija našim studentima za studije u inozemstvu”.

Odziv bh. studenata

Jelena Rožić, stručna saradnica za međunarodnu saradnju pri Univerzitetu u Banjoj Luci, ističe da mladi u BiH nisu dovoljno zainteresirani za ovu vrstu finansijske podrške. Ovu tezu podržava i zvanična statistika programa Erasmus Mundus, u kojoj se navodi da je, naprimjer, u periodu od 2004. do 2013. godine iz BiH odabran 61 student za studiranje na master-pIzlazak iz začaranog kruga bh. studenti često pronalaze u odlasku u druge zemlje u kojima studiranjem na prestižnim univerzitetima stječu vještine koje im uveliko olakšavaju pronalazak prvog poslarogramima, dok je u tom periodu iz Albanije odabrano 132 studenta, a iz Srbije čak 362 studenta. Iako je ova statistika vezana samo za specifičan EU-program stipendija putem kojih se dobije diploma evropskog fakulteta, ipak je solidan indikator stanja svijesti među mladima u regionu zapadnog Balkana. Istovremeno, Univerzitet Sarajevo imao je više uspjeha u organiziranju akademske mobilnosti i razmjene, pa je u periodu od 2008. do 2014. godine 1.443 studenta, nastavnika i saradnika Univerziteta učestvovalo u ovoj vrsti programa. S obzirom na potrebe domaće ekonomije za stručnjacima, posebno u tehničkim i IT-sektorima, Erol Mujanović navodi da bi BiH bilo potrebno da svake godine nekoliko stotina mladih osoba ode na specijaliziranje ili druge oblike edukacije i obuke u inozemstvo. Ali nakon što mlade osobe i odu u druge države, je li realno očekivati njihov povratak u domovinu?

Što duže ostanu, teže se vraćaju

Studija koju je pripremio Giorgio Di Pietro iz Westminster Business School potvrđuje da promocija razmjene studenata kao i studiranja u inozemstvu ima niz pozitivnih efekata na pojedinca, ali i na cjelokupno društvo. Među pozitivnim efektima na ličnom nivou, prije svega, spominje se akademski uspjeh, viši nivo tolerancije, personalni razvoj te razvijena internacionalna perspektiva sagledavanja raznih problema i pitanja. Istovremeno, proces studiranja u inozemstvu ima pozitivne efekte na razvoj inovacija, produktivnosti i ekonomskog rasta u zemlji iz koje dolaze studenti. S ovim se slaže i Erol Mujanović koji navodi da studenti koji svoje školovanje provedu u inozemstvu steknu sposobnost za rješavanje poslovnih problema, način razmišljanja blizak poslodavcima te drukčiji pristup poslu i radnoj etici. Naravno, za BiH bi bilo najbolje da se tako obrazovane mlade osobe po obavljenom zadatku vrate u svoju zemlju, navodi Jelena Rožić. Ali nažalost, činjenice su drukčije, jer sa svakom godinom provedenom u inozemstvu, a posebno s pronalaskom posla, mlade se osobe teže odlučuju na povratak u BiH, navodi se u studiji koju je objavio UN-ov MDG Achievement Fund. U takvoj situaciji domaće tržište rada osiromašeno je za kvalitetan kadar koji svoj uspjeh gradi u drugim zemljama u kojima su im ponuđeni bolji uvjeti. Bh. tržište rada stoga će u značajnijoj mjeri profitirati od mladih osoba koje studiraju izvan države jedino u trenutku kad bude u stanju ponuditi uvjete koje mladi stručnjaci i zaslužuju te obrnuti trenutni fenomen odliva mozgova.

novovrijeme / bih-x