Upoznavanje stare kršćanske nadgrobne skulpture iz osmanskoga doba

Knjiga o spomeničkoj umjetnosti

U izdanju IK ‘Svjetlo riječi’ izašla je knjiga Ivana Lovrenovića “Bosanski križ – Kršćanski nadgrobni spomenici iz razdoblja turske vlasti”.

Namjera ove male publikacije s fotografijama koje su u njoj jednako važne kao i tekst, jer staro pravilo veli: jedna slika govori više nego hiljadu riječi, jest da se pobudi zanimanje za staru kršćansku nadgrobnu skulpturu iz osmanskoga doba, koja je jedan od najautohtonijih kulturno-povijesnih znakova i vrijednosti stare Bosne, a danas leži zanemarena i neprimijećena, izložena propadanju, uništenju i zaboravu.

Riječ je o uspravnim spomenicima različitih veličina i podvrsta, koje su najčešće izvedene iz osnovnoga oblika što neizravno sugerira čovjekoliku i krstoliku figuru u isti mah. One su se nad kršćanskim grobovima širom Bosne, po svemu sudeći, počele pojavljivati krajem XV i početkom XVI stoljeća.

“Kultura klesanja i podizanja ovih nadgrobnih spomenika jedan je od najautohtonijih i estetski najzanimljivijih fenomena kulturne historije Bosne iz osmanskoga doba. Ta kultura pojavila se nakon osmanlijskoga osvajanja i stvaranja trokonfesionalnoga društva, te trajala pet vijekova i obuhvaćala sve krajeve Bosne u kojima se održalo kršćanstvo sa svojim načinima obilježavanja grobova i štovanja uspomene na mrtve. Praktično, to je ono područje koje su u vjerskom pogledu kroz vijekove opsluživali franjevci Bosne Srebrene.

Ova spomenička umjetnost, koja se treba promatrati kao integralni dio bosanskohercegovačke kulturne povijesti, ostala je do danas neistražena, neproučena, nevalorizirana i nezaštićena.

U prethodnom političkom sistemu najveća pažnja posvećivana je srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima, stećcima, što je i donijelo važne rezultate u njihovom proučavanju i sistematiziranju. Nadgrobna plastika iz osmanskoga doba ostala je u sjeni, kulturno i estetski „nevidljiva“. Tako je, nažalost, i danas, kada više ni ne postoji bilo kakva sistematičnija i dalekovidnija kulturna i znanstveno-istraživačka politika, čijim bi projektima bilo obuhvaćeno istraživanje i proučavanje ove jedinstvene umjetnosti i kulturnopovijesnoga blaga. U međuvremenu, nastavlja se njegovo propadanje i uništavanje, te nije nemoguće zamisliti da će ga kroz nekoliko generacija sasvim nestati”, kaže povodom izlaska ove knjige Ivan Lovrenović.

Fotografije koje se nalaze u ovoj knjizi i koje pokazuju stanje ovih spomenika najvećim djelom su rad Josipa Lovrenovića, nekoliko fotografija preuzeto je od Borisa Divkovića, fra. Tomislava Brkovića, Perice Džeke , fra. Miljenka Petričevića, te fotoarhiva Svijetla riječi. Jedna od fotografija je rad Toše Dabca.

fena / bih-x.info