Važno je pričati

Na terenu pravi spektakl, ali na tribinama tek desetak i nešto hiljada gledalaca. Nigdje euforije. To ova reprezentacija i Safet Sušić nisu zaslužili. Ili bolje rečeno, potvrdilo se još jednom da Sarajevo nije zaslužilo da gleda nogometnu reprezentaciju

Reprezentacija BiH

Svaka pobjeda nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine izazove navijače da izađu na ulice i proslave uspjeh. Tako je bar u Sarajevu, jer automobili sa okićenim zastavama naprave krug ili dva po gradu, trube, blicaju svjetlima… Da li je to iskrena euforija ili tek prilika da se malo izgalame, znaju oni sami, ali činjenica je da se o nogometu priča danima.

Dolazak Safeta Sušića na kormilo reprezentacije samo je produžio prošlojesenska vjerovanja da je bh. selekciji po kvaliteti mjesto među najboljima. Ako već Miroslav Blažević nije uspio u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, sada je red da nas Pape, najbolji nogometaš u BiH u prošlom stoljeću, povede u Poljsku ili Ukrajinu, domaćine narednog Evropskog prvenstva.

Dugo se nije znalo kada će biti njegov zvaničan debi. Za ovaj FIFA termin u martu nagađalo se ko će biti protivnik. U igri su bili Saudijska Arabija, Nigerija i Paragvaj, ali kada su svi protivnici zbog raznoraznih razloga otpali, pojavila se iznenada Gana, reprezentacija koja je sa selektorom Miloradom Rajevcem osigurala nastup na SP-u u Južnoj Africi. Sve je bilo spremno za spektakl. Dolazi 28. reprezentacija na FIFA rang-listi, legenda Koševa Safet Sušić se vraća na stadion da po prvi put zvanično vodi reprezentaciju BiH. Niko od reprezentativaca nije otkazao (izuzev povrijeđenog Bajramovića), na teren je mogao najbolji sastav. Mada je isticao da rezultat nije u prvom planu, Pape je dovoljno iskusan da zna da je lijepo početi pobjedom. Zato je na teren istrčala u ovom trenutku najbolja postava.

Tako je i bilo. Pobijedili su zmajevi sa 2:1, protivnik veoma kvalitetan natjerao ih je da trče i da se dobro oznoje da bi slavili. Na terenu pravi spektakl, ali na tribinama tek desetak i nešto hiljada gledalaca. Nigdje euforije. To ova reprezentacija i Safet Sušić nisu zaslužili. Ili bolje rečeno, potvrdilo se još jednom da Sarajevo nije zaslužilo da gleda nogometnu reprezentaciju. Nisu tome bile krive skupe karte, za ovu priliku su bile izuzetno jeftine, Sarajevo, jednostavno, nije grad sporta. Koliko god bili gladni uspjeha, koliko god pričali o sportu, dolazak na utakmice i fer i sportsko navijanje nije nešto što je u tradiciji stanovnika glavnog grada. Možda je razlog slabe posjete činjenica da se nije očekivala nikakva frka, to bi za naše prilike onda bio sasvim opravdan razlog.

Branko Majstorović / oslobođenje / bih-x.info