Više od 400 tona uginulih životinja iz BiH uništeno u Srbiji

Više od 400 tona mrtvih životinja iz BiH, uginulih u poplavama, uništeno je u Srbiji. To je gotovo polovina ukupno uništenog životinjskog otpada u toj zemlji.

Procedura je vrlo zahtjevna, jer životinjski otpad spada u najopasniji, kako za zdravlje ljudi tako i za okoliš.

Kompanija Energo Zelena bavi se neškodljivim uklanjanjem otpada životinjskog porijekla.

U tom postrojenju otpad se prvo obrađuje na temperaturi od 140 stepeni. Potom slijedi sterilizacija, što je najbitnija faza procesa nakon kojeg se dobija koštano brašno i tehnička mast.

“Finalni proizvodi se koriste isključivo u tehničke namene odnosno kao energenti, jer vrsta otpada koju mi prerađujemo i kategorija otpada je kategorija 1 to je najrizičniji otpad i on ne sme da ide lanac ishrane. Mesno brašno ide u cementare, dok se tehnička mast koristi za preradu biodizela”, kaže Feđa Njegić, veterinar.

Razvrstavanje smeća

Kada se počelo sa raščišćavanjem nakon poplava, kamioni su u kafileriju u Inđiji stizali neprestano. U kontejnere na terenu ubacivano je smeće svih vrsta, pa su radnici morali da ga razvrstavaju.

Dispečari su radili neprestano, jer uginula stoka nije stizala samo iz Srbije.

“Naši kamioni su takođe išli i u BiH, a iz Bosne su kamioni angažovani njihovi sopstvenim prevozom su dovozili uginuća koja su prikupljena na teritoriji BiH. Dobili smo rešenje republike da to možemo da radimo da ne bi došlo, pošto bi i Srbija došla u situaciju da bude ugrožena od zaraze ako dođe do zaraze u Bosni”, govori Dejan Grujić, dispečer u kompaniji Energo Zelena.

Fabrika je preradila 960 tona životinjskog otpada, što je za 30 posto više nego uobičajeno. Prerađeno je 520 tona iz Srbije i 440 tona iz BiH. Njihov kapacitet je 150.000 tona godišnje.

Ekipa Al Jazeere obišla je jednu od dvije kafilerije u Srbiji. Ispunjavaju sve veterinarske i sanitarne uvjete.

Ekološki problem

Uprkos tome što imaju ogroman potencijal, prerade samo 35 posto ukupnih količina životinjskog otpada u Srbiji. Ostatak najčešće završava na deponijama, što je ekološki potpuno neprihvatljivo.

“Te životinje se, inače, bacaju u reku ili se samo zakopavaju u zemlju, bez adekvatne zaštite. A onda padne kiša, i to izazove zagađenje zemljišta. Potom sve odlazi u podzemne vode, koje kasnije nekoliko kilometara dalje iz bunara piju životinje, a ponekad i ljudi”, ističe direktor ove kompanije Tom Hanson.

Srbija je 2009. godine usvojila zakon koja regulira ovu oblast i potpuno je u skladu sa zakonima Evropske unije. U ovoj kompaniji kažu da i dalje najveći procent životinja završava u Dunavu, Savi i Drini.