Zajedno u nevolji poplava: Mali čovjek položio ispit ljudskosti

Ovih dana svjedočili smo brojnim primjerima pomaganja sunarodnjacima u nevolji. Gotovo svi gradovi u Bosni i Hercegovini uključili su se u akciju pružanja pomoći, a nacionalne i vjerske razlike na trenutak su prevaziđene

U junu prošle godine u Novom vremenu je objavljen tekst našeg kolege “Plan odbrane od poplava: Nadaj se da neće biti kiše”. U tom tekstu upozoravano je na eventualne opasosti od poplava te aljkavog odnosa nadležnih spram tog pitanja. Nažalost, od tada pa do danas ništa se nije promjenilo. “U zaštitu od poplava ne ulaže se gotovo ništa. Imam dojam da se nije spremno ni za neke mnogo manje poplave, a kamoli za neke ekstremne”, kazao je tad Novo vrijeme prof. dr. Munir Jahić i, na našu nesreću, bio upravu.

Bosnu i Hercegovinu zadesila je teška nesreća. Poplave i klizišta uništili su desetke gradova, sela, unesrećili hiljade ljudi. Šteta je odavno prešla cifru od milijardu maraka. Samo u Tuzlanskom kantonu, koji je osim poplava pogođen i brojnim klizištima, preliminarne procjene ukazuju da je šteta 516 miliona KM.

Nesreća nas ujedinila

Mnogi se sjećaju da su ljudi u ovom posljednjem ratu bili “više ljudi”. Vladao je merhametluk, bili smo zajedno, svjesni važnosti svakog pojedinca. A onda smo to zaboravili, otuđili se jedni od drugih, radili jedni protiv drugih… Sad smo, čini se, ponovno ujedinjeni. Naša je sudbina da nas je velika nesreća zbližila i ujedinila. Svi građani Bosne i Hercegovine uključili su se u akciju pružanja pomoći pogođenim ovim teškim nedaćama. Hiljade volontera danonoćno rade na prikupljanju namirnica i ostalih potrepština, a hiljade su uključene u akcije čišćenja naših gradova i sela.

“Osjećaj solidarnosti kao trajna kategorija prisutan je u svakom čovjeku, a posebno dolazi do izražaja u najtežim trenucima. Stanovnici Bosne i Hercegovine u ovim su danima doživjeli kolektivnu tragediju te su na nju kolektivno i reagirali. Mnogi su postupali instiktivno prisjećajući se posljednjih ratnih dešavanja na ovim prostorima. Kao da smo u nevolji u kojoj su se drugi našli vidjeli sebe i prisjetili se stanja u kojem smo bili i sami; obnovili smo sjećanje na sve ono što je značila pomoć drugog čovjeka za vrijeme ratnih dešavanja”, kaže za Novo vrijeme sociolog Midhat Čaušević.

To mišljenje dijeli i pedagoginja-psihologinja Almedina Imširović. Gledajući i osluškujući stanje na terenu svih ovih dana, otkad su nas pogodile prirodne nepogode, možemo sobodno reći da smo položili ispit ljudskosti. “Po ko zna koji put pokazalo se da nevolja zbližava ljude i izvlači ono najbolje iz njih, jer kako drukčije objasniti situaciju da toliki broj ljudi, koji niti su sami niti neko njihov bližnji direktno pogođeni ovom nesrećom, na sve moguće načine i svim mogućim sredstvima pokušava pomoći onima koji su unesrećeni. Dakle, da! Opet je obični mali čovjek položio ispit ljudskosti”, kazala je za Novo vrijeme Almedina Imširović.

Poplava ne poznaje entitetske granice

Posebno važno, a što ističu i naši sagovornici, jeste da je ova nesreća izbrisala granice među nama, prije svega one imaginarne. “Ljudi su pomagali onima kojima je pomoć bila potrebna, pritom zanemarujući etnicitet, vjeru, entitet… Poruke “poznatih” koje su poslane u eter u kojem se ne odvajaju Bosna i Hercegovina i Srbija vrlo su značajne za promjenu imidža ovih zemalja u očima drugih, jer mnogi i danas misle da se ovdje još odvijaju postratni sukobi, da postoje “berlinski zidovi” i tome slično. Ovo je pozitivna strana ovih nemilih događaja”, smatra sociolog Čaušević.

“Još jedan važan faktor jeste da strukture koje igraju na kartu nacionalnih, vjerskih ili nekih drugih osjećanja kod ljudi u ovoj situaciji nemaju mnogo prostora za djelovanje, tako da ljudi neopterećeni svim tim pristupaju drugima prvenstveno kao čovjek čovjeku, ne gledajući na granice, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu odrednicu”, smatra Almedina Imširović.

Hiljade volontera

Ovih dana mogli smo vidjeti brojne primjere pomaganja sunarodnjacima. Gotovo svi gradovi u BiH uključili su se u akciju pružanja pomoći.

Građani Bužima prikupili su pomoć u vrijednosti 100 hiljada KM. Kad smo ih kontaktirali, deseci Bužimljana već su bili na putu za Olovo gdje su podijelili svoju pomoć. “Općina Bužim je s humanitarnim i nevladinim organizacijama, a u saradnji s privrednicima i građanima, pokrenula akciju za pomoć ugroženim područjima i stanovništvu. Akcija je trajala tri dana i u tom periodu građani su, kako kažu procjene, prikupili oko 100.000 konvertibilnih maraka u različitim vrstama roba – od prehrambenih artikala do odjeće i obuće. Izuzetno sam ponosan na sve sugrađane koji su na bilo koji način učestvovali u ovoj akciji”, kazao je za Novo vrijeme Agan Bunić, načelnik Općine Bužim.

Udruženje “ANEA – Mladi Gračanice” također su se aktivno uključili u pomaganje pogođenim poplavama i klizištima. “Nakon sastanka štaba Civilne zaštite, na kojem je naš Omladinski centar ANEA organiziran kao Općinski štab Civilnog krsta Gračanica za prikupljanje pomoći ugroženom stanovništvu općine Gračanica, prostorije i drugi kapaciteti, kao i volonteri udruženja, stavljeni su na raspolaganje zadatku prikupljanja i pakovanja paketa s hranom, vodom i higijenskim namirnicama za naše unesrećene sugrađane. U štabu, osim volontera ANEA-e, na ovim zadacima angažirani su volonteri Crvenog krsta Gračanica, KUD “Adem Alić” Gračanica te brojni mladi volonteri koji su se uključili u pomoć. Do sada je (završno sa 20. 05.) dostavljeno 124 paketa hrane i značajan broj paketa higijenske pomoći i potrepština za bebe, ugroženoj populaciji na lokacijama ugroženim vremenskim nepogodama na općini Gračanica i susjednoj općini Doboj, gdje će u narednim danima biti distribuirani i preostali paketi”, kazao je za Novo vrijeme Senad Šehagić iz Udruženja “ANEA – Mladi Gračanice”.

Kuće su nestajale

Još je mnoštvo ovakvih primjera volonterizma, požrtvovanosti, darivanja i saosjećanja. Mnogi pojedinci su se, vidjevši dešavanja, uključili i prijavili za pomoć. Belma Smajić iz Tuzle se od samog početka priključila volonterima na terenu. Ona je, osim u Tuzli gdje je pomagala nekoliko dana, bila u Kikačima, selu u općini Kalesija. “Nekoliko kuća je bukvalno progutala zemlja, a ostale su u velikoj opasnosti jer se pomjeranje zemlje još nije zaustavilo. Stanovnici su bez vode. Susjedno selo Horozovina sravnjeno je sa zemljom. Nijedna kuća nije ostala čitava. Zaista jeziv prizor. U naselju Crno Blato u Tuzli situacija također nije nimalo bezazlena. Nekoliko kuća je srušeno, bujice vode teku kroz naselje. Prišla sam blizu kućama koje su na granici rušenja – još se čuje jeziv zvuk pucanja betona, siporeksa, čak i željeznih konstrukcija”, kazuje utiske za Novo vrijeme Belma Smajić.

Šta nakon ovoga?

No, nameće se pitanje hoćemo li i nakon ovih nesreća i dalje pomagati ugrožene, hoćemo li i dalje biti spremni na volonterizem, hoćemo li odvajati svoje vrijeme u korist društvene zajedice, ili ćemo za sve što radimo očekivati određenu protunaknadu? “Mentalitet naših naroda je takav da brzo zaboravljaju, to je i odlika naše kolektivne svijesti. Nedavno smo svi bili ujedinjeni u projektu da treba osuditi bahatost političara u Bosni i Hercegovini zbog njihovog nerada. Koliko je to trajalo? Šta je ostalo od toga? Uništene zgrade… Tako je i s ovim, već sljedeće sedmice ova tema će biti manje prisutna, a posljedicama će se baviti oni koji su najdirektnije pogođeni, te institucije koje su i do sada istrajavale na činjenju dobra, a to su one koje u svom habitusu imaju potrebu da pomažu drugima. Volio bih da nisam upravu, ali dosadašnje iskustvo mi ne daje pravo da bar zasad imam drukčiji stav”, smatra sociolog Midhat Čaušević.

Ološ našeg društva

Nažalost, u svemu ovome pojavile su se i određene negativnosti. Trgovci podižu cijene, pogotovo u prvim danima katastrofe, krade se humanitarna pomoć, pljačkaju se napuštene kuće… Srećom, spomenute pojave su ipak rijetke i raduje što to nije masovna pojava, već reakcija nekih koji iz ove sitacije žele izvući korist. Kod takvih ljudi ne postoji osjećaj za druge, osjećaj krivice ili kajanja za učinjeno loše djelo. Oni imaju bešćutne društvene stavove, tzv. krnju savjest, ravnodušni su na patnje drugih. Takve će kad-tad stići Božija pravda.