Zašto treba pomoći Dnevnom centru

Splet okolnosti, sudbina ili šta li već, su natjerali mnoge mališane da prose. Oni su na ulici, bave se „poslom“ koji preziremo, koji zaobilazimo zaobilazeći njih same. Gurkamo ih ili ismijavamo kada nam dođu u kafanu dok sjedimo i uživamo uz kafu i cigaru. Onda prozivamo roditelje koji ih iskorištavaju, kriminalce koji zarađuju na njima, državu koja se ne brine ili koja ih jednom za sva vremena ne deportuje tamo odakle su došla, jer u ovaj grad svi su odnekud došli i poremetili harmoniju suživota i blagostanja. Ništa od ovoga više nije važno jer će obijesnih komentara uz kafu i cigaru uvijek biti. Važno je skrenuti pažnju na problem sa kojim se naše društvo sve više susreće, zapravo problem koji je uvijek tu bio samo ga nismo uspjeli jasno sagledati niti ozbiljno shvatiti, a to je teška socijalna situacija mnogih naših sugrađana i sugrađanki. Bez obzira na to odakle dolaze i kako su se našli tu gdje su se našli, na nama je da im pomognemo. Sa jedne strane stoji odgovornost države, tj. odgovornost nadležnih ministarstva, kantona, opština itd., a sa druge strane stoje naša odgovornost, suosjećanje i solidarnost. Koliko smo zaista spremni odvojiti, ne novaca, ne odjeće, hrane ili nečeg drugog što košta, nego vremena i pažnje. Pomoći nekome ne znači samo dati novac, pomoći nekome znači puno više. U pitanje je naša solidarnost.

Zato smo u nedjelju 15. jula u Art kinu Kriterion organizirali sakupljanje poklona za sarajevski ‘Dnevni centar za djecu koja obavljaju rad na ulici’.

Ovaj  centar za pomaže maloljetnoj djeci koja dolaze iz socijalno ugroženih porodica, djeci koja nemaju porodicu, djeci koja su se zadesila u Sarajevu i koja su izložena radu na ulici, prosjačenju i opasnosti trgovine ljudima. Dnevni centar im pruža mogućnost da se okupaju, jedu, uče da pišu, čitaju, te da se igraju, za što u svojim teškim životima nemaju priliku. Dnevni centar postoji tri godine a za njega smo tek skoro saznali i to iz razloga jer mu prijeti zatvaranje. Do sada je centar radio svoj posao, brinuo se o mališanima, hranio ih, kupao i upisivao u škole. S obzirom na to da para više nema centar ne može obavljati svoj posao i objavljuje svoju priču javnosti apelujući za pomoć.

Pozvali smo ljude da se priključe humanitarnoj akciji, jer Centar nema novaca da pokrije sve troškove – od kirije, računa, kupovine hrane, i svega ostaloga što je nepohodno za njegovo funkcionisanje. Dnevni centar nema stalni budžet i skladno tome ne može ni planirati svoj rad za narednu godinu, niti za kraj ove. S obzirom na to da se odgovornosti i nadležnosti prebacuju s jednog koljena na drugo na kraju dođe do građana i građanki koji/e su odlučili/e pokloniti jedno nedjeljno poslijepodne mališanima i pomoći onoliko koliko su u mogućnosti, a okupljanje u kinu Kriterionu je pokazalo da se možemo osloniti jedni na druge.

Humanitarna akcija Svi možemo pomoći dnevnom centru za djecu sa ulice, koja je krenula od facebook eventa, završila se druženjem u Kriterionu gdje su došli/e prijatelji/ce, poznanici/e, prijatelji prijetelja, oni kojima je poziv slučajno došao preko neke od mailing listi, ljudi koji rade u ambasadama i različitim organizacijama i jedan ambasador, ambasador Kraljevine Nizozemske u BiH. U Kriterionu se skupljala hrana, školski pribor, odjeća, sredstva za higijenu, igračke i novac, onoliko novca koliko će biti dovoljno da centar funkcioniše naredna tri mjeseca.  Ovaj događaj je mali pomak, ali ipak puno znači za daljnji rad centra.

Pitanje solidarnosti se postavlja uvijek u situacijama kada je nekome pomoć potrebna, a potrebna je stalno. Svakodnevno se suočavamo sa pričama o ljudima koji žive na granici siromaštva, o ljudima koji već odavno žive u siromaštvu, ali ne obraćamo pažnju na te priče previše. Ne obraćamo ni pažnju na to zašto živimo tako, zašto je ovo društvo – društvo poremećenih vrijednosti, zašto se ne može odvajati novac za socijalno ugrožene i zašto uvijek postoje prioriteti a jedan od njih nije rješavanje socijalnog statusa ugroženih. Uz malo truda, odvajanja malo vremena i novaca zaista svi možemo pomoći ne samo Dnevnom centru već i ostalim marginalizovanim grupama i pojednicima/kama u našem okruženju koji/e ne mogu ostvariti pravo na dostojanstven život. Malo solidarnosti nikome neće škoditi.

 Piše: Arijana Aganović, Sarajevo otvoreni centar za manjine.ba