Amnesty International: Gdje se sve krše ljudska prava u BiH?

Amnesty International objavio je izvještaj o stanju ljudskih prava u BiH. Diskriminacija manjina, prijetnje novinarima, političke opstrukcije sudstva, neisplaćene odštete.

Diskriminacija manjina

Socijalna isključenost i diskriminacija manjina, posebno Roma, LGBT-populacije, ljudi sa posebnim potrebama ostaje široko rasprostranjena u BiH, ističe Amnesty International u svom izvještaju za 2017/2018. Doduše, zajedničkim naporima je ostvareno smanjenje broja Roma bez ličnih dokumenata, a povećan je broj romske djece upisane u osnovne škole. Ipak Romi se i dalje suočavaju sa problemima u pristupu obrazovanju, stambenim objektima, zdravstvenoj zaštiti i pri zapošljavanju. U julu je Vijeće ministara BiH usvojilo novi trogodišnji Akcioni plan za integraciju Roma, koji je posebno usmjeren na zapošljavanje i olakšavanje pristupa stambenim i zdravstvenim uslugama. No, provedba plana je otežana nakon što Vijeće ministara drugu godinu za redom ukida dio sredstava za njegovo finansiranje.

Policija je propustila da se istinski pozabavi i istraži slučajeve nasilja nad LGBTI populacijom. Nisu podignute optužnice protiv onih koji su osumnjičeni za napad na organizatore Merlinka Queer Film Festivala 2014. godine ili za incident u Sarajevu, u kojem je skupina mladića maltretirala i fizički prijetila posjetiteljima kafića i kina popularnog među pripadnicima LGBT zajednice. Amnesty International također napominje da se u maju planirano okupljanje za obilježavanje Međunarodnog dana protiv homofobije i transfobije nije moglo održati, jer Ministarstvo saobraćaja kantona Sarajevo nije dalo potrebne dozvole na vrijeme – iako je zahtjev podnesen u za to predviđenom roku.

Osobe s invaliditetom, posebno žene i djeca, i dalje su izložene sistematskoj socijalnoj isključenosti, uključujući ograničeni pristup zdravstvenim uslugama i obrazovanju. Prema zakonima, osobe sa invaliditetom, koje nije bilo posljedica rata, tretirane su u BiH drugačije i primale su niže socijalne naknade od ratnih veterana i civilnih žrtava rata.

Presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci iz 2009. godine još uvijek nije primijenjena. Građani koji ne pripadaju ni jednom od tri glavna konstitutivna naroda u zemlji i koji nisu Bošnjaci, Hrvati i Srbi već Jevreji, Romi ili su iz redova Ostalih i dalje ne mogu da se kandiduju za neku važnu političku funkciju.

Napadi na novinare i političke opstrukcije u procesuiranju ratnih zločina u BiH

Amnesty International dalje napominje da su nastavljene prijetnje, politički pritisci i napadi na novinare. U julu i avgustu je novinar Dragan Bursać, koji piše za Al Jazeeru, primio niz prijetnji smrću nakon objavljivanja teksta u kojem je osudio javna okupljanja u Banjaluci u znak podrške optuženom ratnom zločincu Ratku Mladiću. Lokalna udruženja novinara do kraja godine dokumentirala su 40 slučajeva izravnog pritiska, verbalnih prijetnji i fizičkih napada na novinare.

U novembru je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izrekao prvostepenu presudu protiv generala Ratka Mladića. ICTY ga je proglasio krivim za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene tokom sukoba 1992-1995 i osuđen je na životnu kaznu zatvora. U istom mjesecu Haški sud je potvrdio ranije kazne protiv šest bivših političkih i vojnih čelnika bosanskih Hrvata. To je konačna presuda koju je donio Tribunal prije nego što je trajno zatvoren u decembru, nakon 23 godine rada.

Domaće procesuiranje ratnih zločina ostalo je sporo. Nekoliko stotina predmeta bilo je na čekanju pred različitim sudovima krajem 2017. godine. Unatoč napretku, tužiteljstvo i dalje trpi zbog nedostatka kapaciteta i resursa, neučinkovitog upravljanja predmetima i trajne političke opstrukcije.

Postignut je određeni napredak u usklađivanju entitetskih zakona koji reguliraju prava civilnih žrtava rata, uključujući i žrtve ratnog seksualnog nasilja. Međutim, pomoć žrtvama silovanja i seksualnog nasilja u ratu ostala je fragmentirana i ovisna o mjestu prebivališta. Žrtve iz Republike Srpske (RS) isključene su iz sistema socijalnih naknada za civilne žrtve rata. Nacrt Zakona o zaštiti žrtava torture RS, čija je svrha priznavanje prava žrtava, vlada RS je usvojila u decembru. On međutim uključuje odredbe koje bi mogle potencijalno diskriminirati žrtve nesrpske nacionalnosti. Nije postignut napredak u usvajanju Zakona o zaštiti žrtava mučenja na državnoj razini do kraja godine. Zakonom bi se garantovala prava za žrtve rata na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.

Odšteta za žrtve silovanja

Kazneni sudovi su nastavili sa nedavnom praksom pružanja novčane naknade žrtvama silovanja, donoseći ukupno četiri konačne presude. Međutim, naknade nisu isplaćene žrtvama u predviđenom roku do kraja 2017. godine. Osuđeni počinitelji nisu imali sredstava da plate odštetu, a ne postoji nikakav alternativni mehanizam koji bi to na sebe preuzeo. Većina žrtava i dalje traži odštetu u krivičnim postupcima pred civilnim sudovima, pred kojima su morale otkriti svoj identitet i susresti se sa dodatnim troškovima.

Odluka Ustavnog suda iz 2016. godine o zastarijevanju zahtjeva za odštetu usmjerena prema počiniteljima, a ne državi – čak i u slučajevima ratnih zločina – rezultirala je rasprostranjenim odbacivanjem zahtjeva u 2017. godini, čime se dodatno ograničava mogućnost žrtava da potraže naknadu a pri tome još moraju i da plaćaju visoke sudske takse. Iako je više od 75% nestalih osoba iz rata ekshumirano i identificirano, još uvijek se 8.000 osoba vodi kao nestalo. Proces ekshumacija i dalje se nalazi pred velikim izazovima, uključujući smanjenje financiranja i ograničenu ekspertizu. Zakon o nestalim osobama ostao je neproveden, a fond za porodice nestalih još uvijek čeka na obećana sredstva.