Brčko: Odgovor na dvije škole pod jednim krovom?

Do 2001. godine učenici u Brčkom išli su u odvojene učionice, razdvojeni prema nacionalnosti. Danas djeca svih nacionalnosti pohađaju zajedničku nastavu prema jedinstvenom nastavnom planu i programu, a odvojeno slušaju maternji jezik.
Poslušajte

Brčko je jedini grad u BiH koji je do kraja implementirao zajedničku jezgru za književnost i jezik u školama. To je i jedini grad u čijim školama je ispoštovano prisustvo pisaca iz sva tri konstitutivna naroda u nastavnim programima. Ali, nije uvijek tako bilo.

Učenici svih nacionalnosti Ekonomske škole u Brčkom, u svoju školu ulaze na jedan zajednički ulaz. U klupama sjede zajedno, sve do trenutka kada trebaju na nastavu maternjeg jezika.Tada svako ide u “svoju” učionicu.

“Bar smo ostali pod jednim krovom, za razliku od mnogih škola u Bosni i Hercegovini gdje učenici idu u jednonacionalne škole. To je naša prednost, a nek svako uči svoj jezik, to nije problem”, za Žurnal kaže učenica Ekonomske škole u Brčkom, Jasmina Suljagić.

“Nismo nacionalisti, nemamo problema”, kaže nam njena prijateljica Maja Sekulić.

U Distriktu Brčko postoji jedinstven sistem obrazovanja koji je zasnovan na multietničnom principu. Učenici različitih nacionalnosti zajedno su na nastavi historije/povijesti, hemije/kemije, geografije/zemljopisa, te drugih predmeta. Ipak, više od decenije na bosanski, srpski i hrvatski jezik odlaze u odvojene učionice.

Međutim, nije uvijek bilo tako. Od 1995. pa do 2000. postojale su škole koje su radile po bosanskom, hrvatskom i srpskom programu. Godinu poslije krenulo se u reformu obrazovanja. Ali već na prvom koraku vidjelo se da to neće biti lak posao. U junu 2001. godine Skupština Brčko distrikta ne usvaja prijedlog Zakona o obrazovanju. Stranke sa srpskim predznakom bile su protiv.

“Njima je glavna smetnja bila ravnopravna upotreba svih jezika i pisma, zabrana diskriminacije, i ukljanjanje nacionalnih simbola”, za Žurnal kaže tadašnji načelnik Odjela za obrazovanje Distrikta Brčko, Esad Atić.

“Mi smatramo da djeca trebaju da pohađaju kompletnu nastavu na maternjem jeziku”, za Žurnal kaže zastupnik SDS-a u Skupštini Brčko disktrikta, Milan Purić.

Tadašnji OHR-ov supervizor za Brčko, Henry L. Clarke, bio je razočaran, ali ne i iznenađen.

“Prijedlog koji smo mi dali i za koji smo smatrali da ispunjava njihove zahtjeve nije prihvaćen. Ja sam razočaran jer vjerujem da ima mnogo porodica u Brčko distriktu, uključujući porodice srpske nacionalnosti, koje su spremne da pošalju svoju djecu u nediskriminatorske, multietničke škole. A današnje glasanje nije predstavljalo te ljude.”

Već sljedećeg mjeseca supervizor OHR-a iskoristio je svoje ovlasti i izdao je nalog o nametanju Zakona o obrazovanju u osnovnim i srednjim školama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, koji uključuje sve amandmane usvojene na zasjedanju Skupštine Brčko distrikta 27. juna 2001. godine. Time je uspostavljen školski sistem prema kojem se djeca razdvajaju samo kad je u pitanju nacionalna grupa predmeta koji funkcionira i danas.

“U početku je bilo otpora i demonstracija, ali vrlo brzo je to prevaziđeno… S obzirom da je distrikt jedna specifična lokalna zajednica u kojoj su svi propisi drugačiji u odnosu na ostatak BiH, kod nas ovaj način pohađanja nastave funkcioniše”, za Žurnal kaže Zora Pajkanović, direktorica Ekonomske škole u Brčkom i nastavnica Srpskog jezika.

“Naša iskustva pokazuju da je to odlično rješenje, i u drugim krajevima BiH ako se ima dobre volje mislim da bi to rješenje bilo idealno. Mi se trudimo da ne ističemo suprotnosti, nego tražimo sličnosti, a ono tamo gdje je nacionalni taj element, to njegujemo putem odvojene nastave maternjeg jezika i to nije nikakva prepreka”, kaže profesor Bosanskog jezika u Ekonomskoj školi u Brčkom, Edin Jašarević

Roditelji na početku školovanja odlučuju na kojem jeziku i pismu će se učeniku izdavati dokumenti. Svi nastavnici, učitelji, profesori, svi zaposleni u obrazovanju imaju pravo da govore i pišu svojim jezikom. A učenicima se obavezno izdaju dokumenti na njihovom jeziku.

“Ako u jedan razred na prvi čas ulazi profesor koji govori i piše srpski – on govori i piše srpskim jezikom. A učenici govore i pišu svojim jezikom. Obavezni smo da jedni druge razumijemo. Obavezni smo, također, da u slučaju da dođe do nekog nerazumijevanja jedni drugima objasnimo. Ako je drugi čas profesor Hrvat on opet govori i piše svojim jezikom, a učenici i dalje govore i pišu svojim jezikom. I opet smo u obavezi da jedni drugima objasnimo. Uglavnom nemamo problema”, kaže direktorica Pajkanović.

Nismo zabilježili niti jedan slučaj da je razdvajanje djece kada je u pitanju maternji jezik nekom smetao. Roditelji, učenici, profesori, direktori – svi ovakav sistem obrazovanja danas smatraju funkcionalnim i održivim.

Da li je OHR mogao i trebao ovakav sistem obrazovanja nametnuti i u drugim sredinama u BiH gdje postoji problem diskriminacije?

“Upravni odbor Vijeća za provedbu mira je naglasio značaj obrazovanja kada su u pitanju pomirenje, održivi mir i ekonomski razvoj, te je pozvao vlasti u Bosni i Hercegovini da odlučno pristupe reformi prosvjetnog sistema koja bi poboljšala standarde i prilagodila obrazovni sistem zahtjevima tržišta rada u 21. stoljeću, a na principima nepolitizacije, nediskriminacije, nesegregacije i inkluzivnosti”, odgovor je OHR-a na upit Žurnala.

Dakle, OHR je nametnuo rješenje problema obrazovanja u Brčkom. Za provedbu reforme u drugim sredinama pozvao je vlasti BiH. Od te 2001. godine do danas prošlo je 16 godina. Djeca u Jajcu protestuju jer ih razdvajaju. Osnivaju se nove škole. Izdaju se školski dokumenti sa grbovima nepostojećih država. Ne poštuju se sudske presude. Na tjelesnom/fizičkom odgoju postoje bošnjačke, srpske i hrvatske lopte, a djeca se nazivaju kruškama i jabukama.