Djela pacijenata u Muzeju uma

Kraljevska bolnica Bethlem u Londonu poznata je psihijatrijska ustanova, specijalizirana za liječenje mentalnih oboljenja i edukaciju javnosti o njima. U bolnici je otvoren i muzej u kojem su izloženi radovi umjetnika sa psihološkim problemima.

Histerično i melanholično ludilo – groteskne skulpture koje prikazuju mentalna oboljenja čuvaju ulaz u londonski Muzej uma, javlja Sonia Gallego, novinarka Al Jazeere.

Smještene u jednoj od najpoznatijih psihijatrijskih ustanova na svijetu, skulpture su simbol vremena kada je bolnica Bethlem – ili Bedlam, kako su je zvali, bila mjesto kojim su vladali haos i okrutnost.

Bethlem se danas ponosi modernom njegom koju pruža pacijentima. U novim prostorijama, bolnički muzej nudi uvid u nekadašnje i savremene metode liječenja mentalnih oboljenja.

Autori radova su umjetnici koji su i sami bolovali od njih.

Među njima je Liz Atkin, umjetnica koja se godinama borila protiv ekstremne anksioznosti i dermatilomanije, nekontroliranog češanja kože.

Umjetnost kao lijek

Njeni radovi prikazuju ono što je proživjela. Kaže da joj je bavljenje umjetnošću promijenilo život.

“Već nekoliko godina sarađujem s ovom galerijom i radim sa ljudima koji pate od anksioznosti. Stvarati umjetnička djela i prikazivati ih svijetu za mene je bila katarza, nema druge riječi za to. Mislim da sada ne bih stajala s vama da nije bilo umjetnosti”, kazala je Atkin.

“Izložbe poput ovih bez sumnje će pokazati koliko se percepcija javnosti promijenila kad je riječ o mentalnom zdravlju. Ali oni koji su imali iskustva s bilo kojim oblikom mentalnog oboljenja, reći će da na tom polju ima još mnogo, mnogo posla, jer zbog tabua ljudi, kojima je potrebna pomoć, često je ne dobiju na vrijeme”, javlja Gallego.

Andy Bell iz Centra za mentalno zdravlje je rekao: “Još ne pričamo dovoljno o tome, tako da se većina ljudi koji, recimo, pate od depresije uopće ne liječi. Neki idu svojim ljekarima žaleći se na fizičke tegobe, ali se ne utvrdi da je, zapravo, riječ o psihološkom oboljenju. Drugi strahuju da bi mogli izgubiti posao, pa ništa ne govore svojim šefovima ili kolegama. Strahuju da će ih čak i porodice drugačije tretirati. Zbog svega toga često uopće ne traže pomoć, a i kada to učine, ponekad otkriju da neće dobiti adekvatnu njegu.”

Promjena percepcije zahtijeva vrijeme. Ali ovaj muzej dokazuje da je kreativnost moćno oružje u borbi protiv mentalnih oboljenja.