Državo, ima li te: Uz pomoć konja gasimo požare, a ministrica se nada da će vatru ugasiti jedna dobra kiša

Prije nekoliko dana društvenim mrežanma se proširila slika vatrogasaca – volontera koji su pomoć konja i naprtnjača gase požare negdje u Hercegovini. Ove je godine, zbog izuzetno visokih temperatura i nedostatka kiše, gorilo na cijelom Balkanu. Nas naravno nije zaobišlo.

Konji kao savremena ispomoć u gašenju vatrene stihije čini se kao idealan prikaz stanja u državi. Pokazale su to poplave 2014, i majske i avgustovske. Da nije bilo ljudi i zajedništva, ko zna kako tragično bi to izgledalo. Država se pokazala kao apsolutno zalutali dio u jednom istrošenom mehanizma. Ne postoji tu ni koordinacija, a kamoli mehanizam koordinacije.

Ove godine na našu nesreću, došla je velika vatra. Sigurno ne tako velika kao “pakao” koji se događao i još uvijek događa u Hrvatskoj, ali opet dovoljna velika da se nekoliko desetina vatrogasaca ne vraća kući danima i noćima. Gase i gase koliko mogu.

Ljudi su ovdje dobri, i sposobni. Pogotovo ljudi na terenu, Rade koliko mogu. Stižu gasiti, i uz pomoć naprtnjača i uz pomoć konja. To je sva “mehanizacije” koju imaju.

Zekan, tako se zove konjo sa slike, nepotreban je heroj u čitavoj ovoj priči. Uprtili hrabri Hercegovci Zvekana pa navalili na vatru. Zvuči kao početak neke priče iz devetnaestog vijeka, a zapravo tužna ilustracija Bosne i Hercegovine 21. vijeka. Nikakva priča, čista realnost.

Opremljeni ničim gasimo požare. U isto vrijeme Vlada ( Vlade ) u našoj državi imaju pametnija posla. Jer, svaka naredna sjednica Vlade Federacije bude posvećena stanju na požarištima. Nikad ova aktuelna.

A zapravo najbolji pokazatelj kako to vlast radi jeste izjava ministrice finansija U Federaciji BiH Jelke Milićević, koja je ujedno i Zapovjednica Federalnog stožera civilne zaštite (volimo se mi bacakati funkcijama ) koja je izjavila kako se iskreno nada da će “pasti jedna dobra kiša”.

I nije toliko bitno što velike kiše nema već mjesecima, i što je vjerovatno neće biti ni narednih desetak dana, jer smo u sredini šestog toplotnog udara ove godine, bitno je kako se ova država, u trenucima katastrofe, oslanja na uvijek neke prirodne fenomene – voda će se sama povući iz korita, pašće kiša i ugasiti požare…Proći se godine i godine i opet nećemo naučiti ništa.

Jer ova država ne služi za primjer nikome. Konj Zekan i Bog koji će poslati kišu jedine su uzdanice vlasti za sve stanovnike ove zemlje. Da li će se pokazati da je “Bog od nas digao ruke”, vidjećemo kroz narednih nekoliko dana. Do tad nam možda i taj nesretni Zekan pogasi sve požare.