Evakuisani stanovnici Topčić Polja, Starina i Bistrice: Mi se nemamo gdje vratiti

Stanovnici Topčić Polja, sela Starina i Bistrica, evakuisani iz svojih potpuno uništenih kuća, dane provode u šoku, ali i nadi u bolje sutra u kasarni “7. Muslimanske brigade” u Zenici.

Dječaci koji igraju fudbal, djevojčice koje šetaju sa svojim majkama, ali i uplakane žene koje ne znaju kako dalje, atmosfera je koja vlada u kasarni, koja je trenutno jedino što ovi ljudi imaju.

Sretni zbog pomoći

Sretni su, kako kažu, jer im ljudi dostavljaju pomoć, ne oskudijevaju ni u čemu. Ostali su bez ičega, poplave i klizišta uništili su ono za šta su radili cijeli život.

Ekipa Anadolije posjetila je trenutni dom za 152 osobe, evakuisane iz najugroženijih područja u BiH.

Osman Jusić iz sela Bistrica kod Topčić Polja prisjeća se dana kada je samo sa odjećom na sebi, nakon više od 70 godina, koliko je živio u selu, sa ostalim stanovnicima sela, došao do njive gdje su čekali helikopter koji ih je evakuisao do Zenice.

Kuća je pukla, prisjeća se Jusić i dodaje da ne zna u kakvom je sada stanju.

“Ako bi stala klizišta možda bih se vratio. Pitanje je sada”, pojašnjava Jusić sa suzama u očima.

Kako kaže, u prihvatnom centru mu je dobro, dobro ga paze i ne oskudijeva ni u čemu.

Ramka Nezilović iz sela Bistrica još uvijek u šoku i nevjerici prisjeća se dana kada je morala napustiti svoju kuću.

“Samo smo čuli neku huku, osipanja. Tri noći nismo spavali, samo smo dežurali. Ne sjećam se ni kad su me djeca donijela do helikoptera, kako sam došla ovamo. Samo se sjećam kada sam se probudila u ovom krevetu”, prisjetila se Nezilović.

Kako kaže, putevi prema selu su uništeni, njena kuća je okružena klizištima.

“Gdje da se vratim? U ratu smo bili u svojim kućama. Pucalo se ali ovo je…”, pojasnila je Nezilović.

U jednom od dvorišta kasarne zatičemo dječake od 13 i 15 godina, Emira i Azrudina Karahasanovića iz sela Starina, koji igraju fudbal.

Veseli dječaci uprkos strahotama koje su kao nevina bića, koja su tek počela živjeti, morali preživjeti.

Emir se prisjeća noći kada su im poslije ponoći počeli lupati na prozor rekavši da moraju napustiti kuće.

“Malo me je bilo strah. Bilo je grozno sve to gledati. Ja sam bježao, dok stariji ljudi nisu mogli. Rupe na putu su bile duboke i do tri metra”, kazao je Emir za AA.

Azrudin kaže da je bilo jako teško.

Od kuće ostala samo dva reda crijepa

“Mi smo možda posljednji otišli iz sela. Posljednji sam došao jer sam išao sa nenom koja nije mogla hodati. Morao sam joj pomagati”, pojasnio je Azrudin.

Mehmed Mulabdić iz Topčić Polja pojašnjava da je njegova kuća u užasnom stanju, zagrnuta veliko količinom zemljišta.

“Nemam se gdje vratiti. Nema šanse da se vratim”, kazao je Mulabdić.

Dodaje da su klizišta i odroni sa svih strana.

Mirsada Međiđa iz Topčić Polja zatičemo kako leži na krevetu sa gipsom na nozi.

Kako kaže, povredu je zadobio skočivši sa štale, pokušavajući da spasi kravu.

“U Zenici se nalazim sa ženom i dvoje djece. Spasili smo se sami. Jedan komšija me cijeli put do Zenice nosio na leđima, nisam mogao da hodam”, prisjetio se Međiđa.

Govoreći o danima kada su bili zarobljeni poplavama i klizištima sa svih strana, Međiđa kaže da su zvali pomoć ali da je nije bilo.

“Mi se nemamo gdje vratiti. Od moje kuće su ostala samo dva reda crijepa. Ne znam kako dalje”, priča Međiđa sa suzama u očima.

Komandant kasarne “7. Muslimanske brigade” u Zenici major Nedžad Terzić kazao je za AA da se u kasarni trenutno nalaze 152 zbrinute evakuisane osobe sa područja Željeznog Polja, Topčić Polja, Starina i Bistrice.

Pojašnjava da su u kasarnoj smještene osobe koje su uglavnom pokretne i sa nekim lakšim povredama te da je organizovana i grupna terapija sa psiholozima za osobe koje smatraju da im je ona potrebna, nakon preživjelog šoka.

Napuštamo kasarnu, ali prate nas nasmijana lica Emira i Azrudina, koji ostaju na travi i igraju fudbal. Možda nekada opet budu bili kod svojih kuća, na nekim ljepšim i boljim mjestima, na pravom igralištu i pravom fudbalskom loptom.