Festival rock filma koji prelazi sve granice

Dokumentarni rock festival (DORF) iz Vinkovaca jedan je od onih festivala koji je pokrenula skupina entuzijasta, a koji na samom početku nisu niti sanjali koliko će njihov proizvod zapravo daleko otići i dok koje razine narasti.

U ovih devet godina DORF je postao tradicionalna filmska manifestacija u Vinkovcima koja iz godine u godinu ima sve bolji i kvalitetniji program i, naočigled svih ljubitelja ovog filmskog žanra, očigledno raste. Odavno je prerastao granice Slavonije i Hrvatske, tako da važi za jedan od najboljih festivala posvećenog filmovima o glazbi i glazbenicima u ovome dijelu Europe.

Platforma za napredak

U prilog tome govore i razne brojke Festivala, koji je ove godine okupio 30 filmova iz 12 zemalja, podijeljenih u tri kategorije. Posjetitelji festivala mogu pogledati filmove autora koji su već poznati u filmskom svijetu, ili su se specijalizirali za ovaj filmski žanr. Isto tako, mogu pogledati i uratke nepoznatih autora koji su svoje filmove snimili bez značajnijih proračuna.

Ines Pletikos iz Pule jedna je od rekorderki Festivala, koja će ove godine na DORF-u prikazati svoj peti film. Tijekom godina rada Pletikos se specijalizirala za glazbene dokumentarce.

“DORF je iznimno važna platforma za nas koji radimo glazbene dokumentarce. Toni Šarić, kao organizator i začetnik Festivala, napravio je ogroman posao. Iz ničega je napravio veliku stvar, koja raste iz godinu u godinu i gdje mladi ljudi imaju priliku pokazati svoje radove. On naše filmove distribuira i na ostale festivale te na taj način promovira ovu vrstu žanra”, kaže Pletikos, koja je, sa svojim filmom Kako smo ušli u Europu – slučaj SEXA, pobijedila na DORF-u 2012. godine.

Gledatelji vinkovačkog Festivala imali su priliku pogledati i njene filmove Kad Miki kaže da se boji – tko su junaci Johnnyjevih pjesama, Predi, predi šći moja i Što je meni Balkan – Kino Europa. Ove godine na Festivalu prikazan je i njen peti dokumentarac Endrigo 47.

Kaže kako je snimanje glazbenih dokumentaraca zahtjevan posao, koji od autora traži poznavanje materije, ali i prekopavanje arhive, istraživanje, insajderske informacije… Treba uvijek pronaći i kvalitetne sugovornike, koji su upoznati sa materijom, ali i koji su spremni pričati.

Zahtjevna forma

“Osobno radim filmove koji govore o prošlosti i o temama s kojima sam upoznata. Upravo zbog toga ta snimanja traju i po više mjeseci, pa i do godinu dana. Međutim, film se može snimiti i mnogo brže i lakše. I takvih dokumentaraca se može pogledati na DORF-u i oni su isto tako veoma zanimljivi i kvalitetni. U stvari, najbitnija je tema i ona odlučuje što i kako dalje”, kaže Pletikos.

Govoreći o tehnici snimanja, kaže kako se glazbeni dokumentarac može snimati s profesionalnom opremom, ali i običnim mobitelom ili kućnom kamerom. Snimljeni materijal se na kraju može izmontirati i uz pomoć programa pronađenih na internetu.

“Tu zaista nema pravila. Autor može uložiti veliki novac i okupiti veliku ekipu a da ne dobije očekivani rezultat. Isto tako, rezultat može biti odličan a da je uloženo malo novca. Treba pogoditi temu i obraditi je na kvalitetan način. To je ključ uspjeha”, rekla je Pletikos.

Navodi kako svakako i idućih godina sa svojim radovima planira dolaziti na DORF te da dosadašnjih pet filmova sigurno neće ostati jedini.

Vinkovačkim DORF-om iznimno je zadovoljna i Željka Kovačević, koja je do sada na Festivalu prikazala samo jedan svoj film Kust un bareč (Živim u barakama). Tim filmom je i otvoren DORF 2014. godine.

Obiteljska atmosfera

U dokumentarcu, koji traje 27 minuta, govori se o dva Roma iz Darde, koji se pokušavaju probiti na hrvatsku hip-hop scenu. Isto tako, govori i o ljudima koji su suočeni s nizom stereotipa i koji nemaju isto startno polazište kao i ostali.

“Taj film prikazan je i na Motovun film festivalu, ali ja nisam imala hrabrosti otići tamo i nazočiti njegovom prikazivanju. DORF je bio prvo mjesto gdje sam po prvi put vidjela svoj film na velikom platnu i gdje sam se suočila sa svim njegovim dobrim stranama, ali i manama. Kažem to jer je DORF festival s drugačijom, gotovo obiteljskom atmosferom. Film je popraćen pljeskom, a čula sam i niz pohvala, ali i savjeta za dalje”, kaže Kovačević.

Kaže kako je DORF upravo za to mjesto koje mladim autorima daje poticaj za dalje stvaralaštvo i kako to svakako treba iskoristiti. Navodi i kako se iz godine u godinu na Festivalu okuplja niz kvalitetnih dokumentaraca iz Hrvatske, zemalja bivše SFRJ, ali i cijeloga svijeta.

“S današnjom tehnologijom jednostavno više nema izlike zašto netko, ako ima dobru ideju, ne bi mogao snimiti svoj film. To može biti snimljeno i mobitelom i sigurno je kako će imati svoju publiku. Dobro je i za mlade iz Vinkovaca i Slavonije, koji posjećuju DORF, da vide što rade njihovi vršnjaci u svijetu, kakve oni imaju ideje, kako ih realiziraju…”, navodi Kovačević.

Prozor u svijet

Idejni začetnik DORF-a je Vinkovčanin Toni Šarić, zajedno s još nekoliko prijatelja, a koji su Festival pokrenuli zapravo iz dosade. Danas, devet godina poslije, Festival je postao prepoznatljiv u svijetu, a u cilju popularizacije Festivala i ove vrste filmskoga žanra, organiziraju i njegove reprize. One su, zapravo, presjek najboljih filmskih ostvarenja sa zadnjeg festivala, koje se prikazuju u gradovima bivše države i Europe.

“DORF je trenutno jedina urbana manifestacija u gradu, dok se sve ostalo odnosi na prošlost. Ovaj festival jedini je prozor u svijet Vinkovaca koji se ne odnosi na jučer, nego gleda prema sutra. Zbog svega što smo učinili oko Festivala do sada, mogu reći da smo izuzetno zadovoljni i ponosni”, kaže Šarić.

U cilju dalje popularizacije glazbenih dokumentaraca, svake godine organizira se i bogat popratni program, u okviru kojega mladi uče o filmskoj umjetnosti, kako snimiti, montirati, a organiziraju se i izložbe, koncerti, drugi sadržaji.

“Želimo ponuditi nešto novo mladima. Ne gledamo u prošlost, nego smo se okrenuli prema mladim i neafirmiranim autorima i bendovima pred kojima je budućnost, a koji nisu za sada prepoznati od medija”, zaključio je Šarić.

Izvor: Al Jazeera