Iskustva iz BiH za mir u svijetu

U Sarajevu se održava konferencija „Summer Institute for Peace“ u čujem fokusu je prevazilaženje ratnih trauma. Za učesnike konferencije BiH je uzor u odnosu prema traumi, pomirenju i izgradnji mira.

U Sarajevu je održana Međunarodna mirovna konferencija „Summer Institute for Peace”, u organizaciji Catholic Relief Sevices (CRS),  koja je okupila predstavnike iz više od 20 zemalja sa pet kontinenata. „Radi se o ljudima koji svjedoče i koji  imaju iskustva i znanja da ih podijele sa drugim zemljama i društvima koja su bila obuhvaćena ratom u prošlosti, ili su još uvijek u ratom zahvaćenim područjima”, kaže za Deutsche Welle Majda Behram Stojanov, direktorica PRO-Budućnost projekta, u okviru kojeg je konferencija i organizirana.

Cilj skupa je, kako kaže, „dijeljenje iskustva u prevazilaženju trauma, adresiranju traume kao procesa izliječenja na individualnom nivou, na nivou izliječenja društva i generalnog procesa izgradnje mira”. Zanimljivo je, dodaje ona, da se „Summer Institute for Peace” konferencija po prvi put održava izvan Sjedinjenih Američkih Država, budući da je prepoznat napredak u izgradnji mira i prevazilaženju ratnih trauma u BiH.

Prevazilaženjem trauma do stabilnog mira

Upravo prevazilaženje trauma smatra se osnovnim korakom u izgradnji stabilnog mira u konfliktnim i post-konfliktnim društvima. Deng Giguiento sa Filipina podsjeća da se trauma može iskusiti još u majčinom stomaku, te smatra da u zemljama u kojima su se desili sukobi i ratovi „svaki čovjek pati od nekog oblika traume”.

„Nekad niti nismo svjesni da smo traumatizirani. Mislimo da smo u redu, da nismo traumatizirani, ali kada to shvatimo, naš odnos prema drugima, naš odnos prema budućnosti se mijenja”, kaže Giguiento. Različiti programi, mirovne inicijative, smatra ona, znatno doprinose u procesu prevazilaženja trauma, a iskustva iz BiH, naglašava, daju joj nadu.

Da su iskustva BiH više nego poučna smatra i Kongoanac John Katunga. “Ovdje sam zbog problema sa kojima se suočavamo na afričkom kontinentu – suočavanja s prošlošću, suočavanja s bolnim sjećanjima. Moja zemlja poznata je po mnogo nasilja i još uvijek pokušavamo da nađemo stabilnost koja nam je potrebna”, kaže Katunga i dodaje: „Konferencija je organizirana u BiH zbog iskustava koje možemo naučiti od ove zemlje. Ova zemlja je uradila mnogo da vrati normalnost, da vrati harmoniju među svoje ljude i stvara institucije koje podržavaju napore zajednice da radi za mir i pomirenje i stvara okruženje u kojem će budući naraštaji željeti živjeti”.

Nada u mladima

Al Fuertes, profesor na George Mason univerzitetu u Vašingtonu, također smatra da je BiH pozitivan primjer nastojanja prevazilaženja trauma nakon teških ratnih godina. Baš kao i Giguiento, i on vidi nadu u BiH. Nadu posebno vidi u mladima. „Ovdje sam vidio dosta mladih ljudi koji se druže zajedno, a dolaze iz različitih etničkih skupina. Zajedno sviraju, bave se umjetnošću. Mislim da je prilagodljivost ove zemlje jako velika, da ljudi nastavljaju živjeti zajedno, iako realne podjele postoje. Ali ja već vidim da ova zemlja ima budućnost  i nadam se da ono što smo kao me+unarodna zajednica započeli ovdje, može da se održi”, kaže Fuertes za Deutsche Welle.

Ono što cijeni u BiH je, dodaje, otvorenost prema međunarodnoj zajednici i nesebičnost u dijeljenju iskustava o „traumama, ratovima, sukobima i utjecaju tih dešavanja na živote ljudi, na kulturu i društvo. BiH drugima prenosi kako se može boriti protiv traume kako bismo ponovno izgradili društvo i izliječili ljude”. Za primjer navodi Majke Srebrenice, koje već godinama svoja bolna iskustva dijele s drugima.

Psiho-socijalna pomoć za Balkan

Bitna je i činjenica, kako kaže Majda Behram Stojanov, da se i političke i vjerske strukture, kao i kulturni segmenti društva u BiH sve više aktivno bave prevazilaženjem trauma. „Jedino na taj način, kad svi shvate svoju ulogu i odgovornost, kad budemo u stanju da čujemo jedni drugi i sagledamo različite perspektive… u BiH će biti bolje”, smatra ona.

Unatoč nastojanju institucija da pomognu u procesima pomirenja i prevazilaženju trauma, uvjeren je profesor Fuertes, zemlje na Balkanu trebaju više psiho-socijalnih programa. „Vlade bi se trebale ozbiljnije posvetiti problemu trauma, posebno ljudima koji se još nisu vratili svojim kućama, koji su jako propatili u ratu… Vlade bi trebale integrirati takve projekte u svoje programe, jer pomaganje ljudima samo u materijalnom smislu neće im pomoći da se osjećaju bolje”, kaže on i zaključuje da je „liječenje traume najvažniji dio izgradnje stabilnog mira, izgradnje društva”.

Građani ne žele rat

I pored nastojanja za izgradnju mira i prevazilaženje trauma, u BiH, opterećenoj dubokom političkom i ekonomskom krizom, sve češće se spominje mogući novi rat. Majda Behram Stojanov tvrdi da za takve strahove nema osnova. „Mi u CRS-u radimo sa svojim partnerima u 60 općina u BiH. To nije malo, to je skoro pola države i zaista, desetine hiljada ljudi su direktno prošle kroz naše aktivnosti. Ono što smo naučili tokom posljednjih 5-6 godina je da su svi građani, bez obzira odakle dolaze, koje su religijske pozadine,  da li su iz jednog ili drugog entiteta, stajališta da jedino zajedno i jedino u uvjetima gdje jedni druge mogu obogatiti i prihvatiti ne odričući se vlastitog identiteta, mogu donijeti prosperitet našem društvu”. Među građanima, naglašava ona, nema želje za ratom. „Nasilje je najgora investicija za buduće generacije, za razliku od rada i ulafganja napora za mir i pravdu, koji su najbolja investicija”, zaključuje John Katunga iz Konga i naglašava da stoga treba ulagati: u mlade, u mir i pomirenje, u bolju budućnost.