Kako spriječiti rano prekidanje obrazovanja?

djeca, škola

škola

Kako spriječiti rano napuštanje obrazovanja? Ovim pitanjem bavile su se nevladine organizacije u Unsko-sanskom kantonu.

‘Napuštanje obrazovanja – problem koji treba sistemsko rješenje’, naziv je okruglog stola koji je dio projekta ‘Osnovno pravo na obrazovanje za svu djecu u BiH’, a koji zajednički implementiraju udruženja Žene sa Une, Save The Children i Omladinski centar Vermont iz Brčkog.

Projekat je fokusiran na utvrđivanje stope i uzroka ranog napuštanja školovanja i ima za cilj da upozori na nedostatak sistemskog pristupa problemu, da inicira rješenja i podstakne ostanak sve djece u obrazovnom procesu.

„U toku prošle godine proveli smo jedno veliko, sveobuhvatno istraživanje i dobili preporuke kako da unaprijedimo stanje u oblasti obrazovanja, pogotovo za onu djecu koja neredovno pohađaju školu ili onu koja je uopće ne pohađaju. Danas organiziramo i okrugli sto kako bismo od šire javnosti, odnosno od više institucija koje mogu uticati na rješenje problema napuštanja obrazovanja dobili što kvalitetnije inpute“, kaže Aida Behrem, direktorica udruženja Žene sa Une.

Kroz razgovor sa predstavnicima relevantnih institucija i članovima Radne grupe za izradu referalnog mehanizma o postupanju u slučajevima napuštanja obrazovnog sistema na području Unsko-sanskog kantona, utvrđene su i određene smjernice daljnjeg djelovanja.

„To često zna biti odluka roditelja, ne učenika, iz raznih razloga, da li su to neke stvari koje apsolutno nemaju veze sa školom, neki, po njima, ‘ljubavni problemi’, gdje roditelj ne dozvoljava da dijete od petnaest godina ima ‘vezu’, pa će on spriječiti dijete, da ne ide u školu, da se ne susreće sa dječacima, ili tako nešto. Nažalost, i uspijevaju u tome. Tu je problem i mi tu trebamo naći mehanizme da spriječimo takve situacije za roditelje, spriječimo te namjere da dijete ispiše iz škole“, kaže Elvisa Šumar, iz Srednje mješovite škole u Bihaću.

„Roditelji često ne razumiju značaj obrazovanja, možda ne znaju ni zakonsku obavezu redovnog pohađanja osnovne škole. Smatram da je velika potreba educirati roditelje o toj važnosti i o posljedicama neredovnog pohađanja nastave, i za njih, ako se radi o nekim sankcijama, ali najviše za njihovu djecu. Roditelji nisu educirani o tome i treba polaziti od toga, raditi sa roditeljima i sa djecom, dakle, sistemski rješavati taj problem“, dodaje Lejla Alagić, iz Centra za socijalni rad u Bihaću.

U daljnjim zajedničkim aktivnostima svakako će dobro doći istraživanje koje je prošle godine provedeno, a koje se bavilo uzrocima i obimom napuštanja obrazovnog sistema na području Unsko-sanskog kantona.

„Moram reći da smo mi proširili naše istraživačko područje ne samo na Bihać nego i na grad Cazin i na općine Velika Kladuša i Bužim. Istraživanje je rađeno u populaciji djece koja redovno pohađaju školu i u populaciji djece za koje imamo informacije da ili neredovno ili nikako ne pohađaju školu. Sa aspekta odgovora koje smo dobili od djece i osnovnih i srednjih škola, veoma je zanimljivo da u većini slučajeva djeca nemaju adekvatnu podršku porodice, ali nemaju ni adekvatnu podršku institucija, kako bi nastavili sa svojim obrazovanjem“, kaže Lejla Alagić.

Radna grupa za izradu referalnog mehanizma u postupanju u slučajevima napuštanja obrazovnog sistema na području USK uskoro bi trebala ponuditi i Protokol o postupanju. Belmana Tribunić, predsjedavajuća Radnom grupom kaže:

„Zadatak Radne grupe koja se bavi problemima izostanka djece iz osnovnog i srednjeg obrazovanja jeste da se napravi Protokol o postupanju u slučaju da se zaista desi takav nazovimo incident, kod djeteta, zbog izostanaka ili trajnog napuštanja, šta treba da se uradi, šta stručnjaci u školama treba da rade da bi se to dijete vratilo natrag u sistem. Taj protokol će se raditi u narednim mjesecima. Potpisivanje se očekuje krajem februara, kada će biti pripremljen i gotov.“

Rano prekidanje školovanja složen je fenomen i takva odluka ima ozbiljne posljedice, ne samo za pojedince već se one očituju i na društvenom nivou. S ovim problemom susreću se i zemlje puno razvijenije od Bosne i Hercegovine. Trebat će puno vremena da se stvari, s obzirom na sveukupan ambijent u kojem živimo, promijene, ali svako od nas može pokušati, unutar zajednice u kojoj radimo, mijenjati na bolje – jedan je od zaključaka okruglog stola.

Posted by on 2018-12-03. Filed under Bosna i Hercegovina. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

You must be logged in to post a comment Login